SLUČAJ VERE BEGIĆ BLEČIĆ Daleko je Skandinavija, čak i u Rijeci na cijeni je balkansko ponašanje

Švedska ministrica podnijela je ostavku, jer je vozila s 0,2 promila alkohola u krvi. Priznala je da je to bila najveća pogreška u njenom životu

Švedska ministrica podnijela je ostavku nakon što je pri rutinskoj kontroli prometne policije »napuhala« 0,2 promila alkohola u krvi, a ministrica u vladi australske države Queensland bila je prisiljena isto učiniti nakon što je otkriveno da je vozila neosiguran automobil, odnosno da je zakasnila oko tjedan dana s uplatom godišnjeg automobilskog osiguranja.

Aida Hadžialić bila je najmlađa švedska ministrica u povijesti po preuzimanju dužnosti u ministarstvu srednjoškolskog obrazovanja, a u Švedsku je doselila s pet godina s obitelji kao izbjeglica iz ratne Bosne i Hercegovine. U medijima opisana kao politička zvijezda u usponu, sama je podnijela ostavku nakon što je utvrđeno da je vozila nakon konzumiranja alkohola. »Napuhanih« 0,2 promila bila bi dozvoljena vrijednost u većini ostalih europskih država, ali u Švedskoj, čija Vlada desetljećima ulaže znatne napore u podizanje razine sigurnosti prometa na cestama, takvo ponašanje u tamošnjoj javnosti ocijenjeno je kao nedopustivo. Jednako za osobe na javnim dužnostima, kao i obične građane.

– Odlučila sam podnijeti ostavku, jer vjerujem da ono što sam učinila to zaslužuje. Bila je to najveća pogreška u mojem životu, poručila je tom prilikom ministrica.

Abeceda demokracije

Nije riječ o jedinoj članici iste administracije koja se odlučila na isti potez, zbog prijestupa koji bi u nekim drugim državama ostao bez slične posljedice. Mona Sahnlin, švedska nacionalna koordinatorica za zaštitu demokracije od nasilnog ekstremizma, podnijela je ostavku, nakon što je u medijima otkriveno da je dala lažne potvrde o prihodu za svog thelohranitelja, kako bi mu pomogla da mu bude odobren kredit u banci. Medijsko otkriće da je vozila neosigurano vozilo bilo je dovoljno da ministrica poljoprivrede Leanne Donaldson podnese ostavku na svoju dužnost.

Sličan moralni problem u obnašanju pročelničke javne dužnosti trebali bi imati i u Primorsko-goranskoj županiji, gdje je Valerij Jurešić još uvijek pročelnik za kulturu, iako je njegov izbor više puta osporavan na višim instancama, zbog neudovoljavanja traženim uvjetima o pet godina radnog iskustva. Povjerenstvo za sukob interesa prije nekoliko dana odlučivalo je o prijavi protiv Jurešićevog šefa, župana Zlatka Komadine, i zaključilo da župan njegovim zapošljavanjem nije u sukobu interesa. Međutim, isto je povjerenstvo poručilo doslovno da iako je u postupanju župana, odnosno županije došlo do povrede zakona, jer je na nezakonit način osoba zasnovala radni odnos, u njihovoj nadležnosti nije utvrditi je li zakonito, odnosno nezakonito postupao dužnosnik.Vuk sit, ovce na broju, kao i uvijek kad se po pitanju odgovornosti za obnašanje javne dužnosti primjenjuju balkanski, a ne europski standardi.

Izneseni su samo neki od brojnih primjera u razvijenim demokracijama, s kojima se Hrvatska pokušava uspoređivati od dobivanja neovisnosti, koji svjedoče da je shvaćanje odgovornosti u obnašanju javne dužnosti ondje abeceda demokracije. Politička odgovornost znači da je svaki dužnosnik osobno odgovoran i bez svoje krivnje prema tijelu ili građanima koji su ga izabrali ili imenovali. Riječ je o objektivnoj odgovornosti za rezultat, nevezanoj za stvarne ili deklarirane namjere dužnosnika. Politička odgovornost konzekvenca je prekida odnosa povjerenja, bez obzira na uzrok ili krivnju. Drugačije u funkcionirajućim demokracijama i ne može biti. Legitimnost dobivena na izborima na stalnoj je kušnji, a najvažnije je pritom pitanje održanja povjerenja u efikasnost i vjerodostojnost vlasti. Nositelji javne dužnosti moraju odgovarati za grešku koju učine. Samo tako moguće je povećati pažnju i sasvjesnost obavljanja službe, spriječiti bilo kakve zloporabe i pristranost.

Riječima profesora Branka Smerdela, sankcija odgovornosti uvijek je gubitak funkcije, opoziv, razrješenje, odnosno smjenjivanje. Upravo su ostavka, smjenjivanje, razrješenje olakšanje za ostale obnašatelje javnih dužnosti u istoj administraciji, koji onda bez tereta skandala i nerazrješenih krivnji mogu obnovii svoju izbornu uvjerljivost. Tako bi to, barem, trebalo funkcionirati u teoriji, ali se ujedno primjenjuje u praksi barem onih demokracija koje se nalaze na svjetskim top listama transparentnosti, najmanjim indeksima percepcije korupcije, a posljedično, nimalo slučajno, i pri vrhu lista gospodarske konkurentnosti i razvijenosti. U tim zemljama osobe na javnim dužnostima nastoje se voditi principima političke i etičke odgovornosti, dok su u nizu drugih zemalja, kao i u Hrvatskoj kriteriji za bavljenje politikom i javnim dužnostima ipak poprilično fleksibilniji.

U riječkoj je javnosti proteklog tjedna odjeknuo slučaj gradske pročelnice za sport i tehničku kulturu Vere Begić Blečić, kojoj je nakon prometne nesreće, policija izdala prekršajni nalog, jer je napustila mjesto nesreće, nije drugom sudioniku ostavila svoje podatke niti popunila Europsko izvješće. Prekršajno je prijavljena jer je i od trenutka nastanka prometne nesreće, dok se nad njom nije proveo postupak ispitivanja, uzimala alkoholna pića.

Etički kodeks

Naime, kad je policija punih pet sati nakon nesreće s njom obavila uviđaj, gradska je pročelnica napuhala 0,42 promila. Objasnila je kasnije da je u međuvremenu, nakon nesreće, a prije policijskog uviđaja, bila na prijemu, gdje je popila čašicu. Njezin nadređeni, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel nema namjeru komentirati ovaj slučaj, jer da gradska pročelnica nije bila ta koja je uzrokovala nesreću.

No, pitanje odgovornosti za obnašanje javne dužnosti ipak je puno šire. Kao što su to u reakcijama objašnjavali i brojni gradski vijećnici, napuštanje mjesta nesreće nedopustivo je za svakog građanina, a kamoli osobu koja obnaša javnu dužnost, gdje je odgovornost pojačana. Čak ni Obersnelov zamjenik Nikola Ivaniš nema nikakvih dvojbi: »Apsolutno svaki odlazak s mjesta prometne nesreće, bez da se pričekaju službene osobe, nije u redu«. Drugi pak upozoravaju da je postupkom gradske pročelnice prekršen Etički kodeks, koji nalaže da su službenici i namještenici u obavljanju svojih poslova i zadaća te ponašanjem na javnom mjestu dužni voditi računa da ne umanjuju osobni ugled, ugled Grada i povjerenje građana i pravnih osoba u službu i upravna tijela Grada.

Danko Švorinić, vijećnik Liste za Rijeku, tako se slaže da trebamo težiti skandinavskim, a ne balkanskim standardima odgovornosti ljudi na visokim položajima koje plaćamo kao porezni obveznici te očekuje hitnu reakciju gradonačelnika koji ima dovoljno ovlasti za sankcioniranje konkretnog slučaja bez skrivanja iza Državnog odvjetništva. Andrej Briščik, koji je zgrožen time da bi netko napustio mjesto nesreće, bez da prethodno provjeri je li s drugim sudionicima nesreće sve u redu, također upozorava da je u ponašanju gradske pročelnice prekršen etički kodeks. Ako zbog ničeg drugog, a onda definitivno zbog konzumiranja alkohola za vrijeme radnog vremena. Moralno i politički za ovakve se stvari jednostavno mora odgovarati, kaže.– Građani ne plaćaju gradske službenike da bi pili, jasan je Briščik.

Na ostavku pročelnice pozivali su proteklog tjedna brojni komentatori na društvenim mrežama. No, je li realno očekivati reakciju Grada u ovom slučaju? Znači li kasnija izjava gradske pročelnice kako će se zbog greške poklopiti ušima i drugi put biti pametnija išta više od poruke švedske ministrice kako joj je ovo najveća pogreška u životu? Švedska ministrica kasnije je svoju odgovornost pokazala podnošenjem konkretnog poteza, koji je naišao na odobravanje javnosti. No, kako ocjenjuje Andrej Briščik u Rijeci: »Etički kodeks postoji, ali očito ga se nitko ne drži«.