Iako je glavnina potrebitih – korisnika riječke socijalne samoposluge namirena za ove blagdane, jer su pojačane pakete dobili već početkom prosinca, na Brajdi 7 gdje su njezini prostori uvijek je živo.

Elida Verunica, Nela Puljić, Željko Šop i Jasna Dušević užurbano preuzimaju hranu i higijenske artikle koji su tog dana – kada je naša novinarska ekipa posjetila samoposlugu pristizali – te ih hitro i vješto razvrstavaju po vrsti na jedan veliki stol.

Zatim se manji artikli slažu na police, a oni veći koji pristižu u paketima na tlo. Sva roba koja ulazi u samoposlugu se popisuje, jer sve treba biti ko po špagi.

Kada je s papirologijom gotovo, obično treba ispisati pokoju zahvalnicu onima koje su donirali hranu, a nakon toga obaviti i razgovor s budućim korisnikom, koji je međuvremenu navratio do »male place«. Nakon toga, obilno se već razmišlja o sljedećim akcijama, projektima. Eto tako izgleda jedan običan dan u riječkoj samoposluzi koja ove godine slavi peti svoj rođendan i svakodnevno pruža utjehu i nadu onima koji žive na rubu.

Prvi u Hrvatskoj

Riječka socijalna samoposluga »Kruh sv. Elizabete«, kao jedan od projekata Franjevačkog svjetovnog reda, započela je s radom prije pet godina, točnije 2011., i to na inicijativu Siniše Pucića člana franjevačkog reda, kao prva trajna socijalna samoposluga u Hrvatskoj.

Cijeli projekt opstao je zahvaljujući volonterima i njihovom predanom radu. Grad Rijeka je ustupio prostor na Brajdi kako bi najugroženijim sugrađanima jednom mjesečno osigurao paket hrane. Kasnije su po tom modelu otvorene socijalne samoposluge u: Vinkovcima, Crikvenici, Vukovaru, Zagrebu, Karlovcu, Varaždinu. Princip njezinog rada je jednostavan i možda javnosti već poznat.

Potrebiti se javljaju voditeljici samoposluge, a to je u ovom slučaju Elida Verunica, koja je zadužena za razgovor s budućim korisnicima te trenutno jedina zaposlena u »Kruhu sv. Elizabete« zahvaljujući pomoći Primorsko – goranske županije. Novi korisnici moraju donijeti i odgovarajuću dokumentaciju, potvrde o primanjima, obavezna je i dokumentacija prihoda i rashoda.

– Osoba koja ispunjava uvjete ulazi u evidenciju, može preuzeti svoj paket i već po njegovom preuzimanju čeka je novi termin. Pravo na pomoć imaju korisnici za koje se utvrdi da za hranu i higijenu (mjesečno) imaju na raspolaganju manje od 1.200 kuna, kaže Verunica.

Samoposluga dijeli tri vrste paketa (baza je uvijek ista a riječ je osnovnim artiklima kao što su brašno, šećer, ulje, pašta – a onda se kutija ovisno o kakvoj je obitelji riječ – nadopunjuje dječjom hranom i slično). Beskućnici dobivaju uvijek konzerviranu hranu budući da ju ne mogu pripremati. Količina podijeljenih paketa varira; sadašnja statistika je 600 – tinjak mjesečnih paketa i 30 tjednih paketa.

Priprema siječanja

– Naše police su sada pune, ali neka nas to ne zavarava – veli nam jedan od volontera samoposluge Željko Šop koji rado dolazi na Brajdu i obavlja sve što treba a najviše ga »kače« oni muški poslovi – reklo bi se fizikalija. Jer sve ovo će otići u tren, dalje nam veli Šop, otkrivajući da sve što će se prikupiti do kraja ovog mjeseca kroz razne donacije podijelit će se u siječnju. Tako da će mnogi i nakon blagdana imati nešto pojačane pakete.

Jasna Dušević povremeno volontira, dolazi po pozivu kaže nam; nezaposlena je i veli nam bolje je pomagati nego sjediti doma. Ovako nešto korisno kroz dan napravi.

– Čini se da su se riječke organizacije i ljudi nekako navikli na nas. Ipak smo već neko vrijeme tu. Donirati nas ujedno je siguran put da će pomoć doći u prave ruke, vele nam dalje Elida Verunica i Nela Puljić, koja je od samih početaka u ovom projektu.

Prije je bilo problema oko punjenja polica ali sada to više nije tako jako izraženo. No, usprkos tomu uvijek nam nekako nedostaje trajna konzervirana hrana (grah, grašak) te obična muška odjeća i obuća. Uvijek su dobrodošli i novi volonteri jer ovdje uvijek ima što za raditi, govore Puljić i Verunica, otkrivajući da će do kraja ovog mjeseca police biti »podebljane« raznim dobročiniteljima. Svi su polako prepoznali njihovu misiju pomaganja.

U početku njihova rada korisnici su u najvećem broju bili ljudi koji žive od državne socijalne pomoći, ljudi bez ikakvih drugih prihoda. No, sada samoposluga opslužuje i tzv. moderne siromahe, ljudi koji su ostali bez posla i prihoda; obitelji koji su zagušeni kreditima, dugovima.