Kvartet u familiji

Riječka obitelj Veljak glazbu ima u genima: ‘Češće zajedno sviramo nego što objedujemo’

Sandy Uran

Kvartet Veljak

Kvartet Veljak

Potajno sam se nadao da će imati talenta i volje. Poklopilo se da je Maja počela svirati violinu. Pratio sam je s gitarom, a potom i kontrabasom. U međuvremenu se rodila Nataša i ona se uključila u našu obiteljsku glazbenu priču. Nakon devet godina rodio se Vid, koji je počeo svirati jako rano. E tek se onda naša priča »zakuhala«. Mi smo vježbali kod kuće. Vid je jedva hodao, više je puzao, ali je slušajući nas odmah htio svirati, otkriva Valter Veljak



Obiteljski spiritus movens Valter Veljak, umirovljeni kontrabasist koji je, kako nam je sam otkrio, glazbenu karijeru započeo prije pedeset godina u Dražicama svirajući zabavnu glazbu, da bi potom krenuo u ozbiljne vode i završio glazbenu školu, zajedno sa svojim glazbenim nasljednicima, uspješnim kćerima Majom i Natašom, te sinom Vidom razmišlja o tome kako bi bilo vrijeme za jedan obiteljski glazbeni album.


Dogovor je da se nađemo na promociji potonjeg. No, prije toga razgovarali smo o njihovim glazbenim aktivnostima, o tome kako svakodnevne stvari funkcioniraju unutar mnogobrojne obitelji Veljak u kojoj je glazba najvažnija stvar na svijetu.


Bumbarov let


Na naš zahtjev uspjeli su se okupiti, premda to nije bio nimalo jednostavan zadatak zbog njihovih brojnih obaveza i činjenice da najmlađi član, Vid, živi na relaciji Dubrovnik – Zagreb – Rijeka.




Fotografirali smo ih u restauriranoj kapeli sv. Trojstva, smještenoj uz crkvu svetog Jeronima na Trgu Riječke rezolucije, a u kojoj su i svirali. Inače, svake nedjelje sviraju u toj crkvi, a nakon mise odlaze na obiteljsko druženje uz nešto slatko u kavani u kojoj ih svi dobro znaju.


Razgovor smo vodili okupljeni oko stola, iako to nije bio stol kralja Arthura, ali je bilo zanimljivo uočiti kako se Veljakovi međusobno nadopunjuju i podržavaju jedne druge. Nedostajala je jedino supruga i mama Marina koja radi u Zagrebu, koja obavezno za nedjeljni ručak priredi neki od svojih specijaliteta, čiji smo recept uspjeli »iskamčiti« zahvaljujući intervjuu.


– Ove godine slavim 50 godina umjetničkog rada. Najprije sam svirao laganije note, a potom sam završio glazbenu školu i krenuo u klasiku. Uslijedio je brak i rođenje Maje, započeo je priču najstariji član obitelji Veljak.


Valter Veljak otkriva da je njegova i suprugina velika želja bila da Maja nešto svira.


– Potajno sam se nadao da će imati talenta i volje. Poklopilo se da je Maja počela svirati violinu. Pratio sam je s gitarom, a potom i kontrabasom, te sam počeo pisati dijela za kontrabas i violinu. U međuvremenu se rodila Nataša. Između njih je pet godina razlike. Kad je Nataša počela svirati, uključio sam je u našu obiteljsku glazbenu priču. Tad je sve postalo puno složenije. Nakon devet godina rodio se Vid, koji je počeo svirati jako rano. E tek se onda naša priča »zakuhala«. Mi smo vježbali kod kuće. Vid je jedva hodao, više je puzao, ali je slušajući nas odmah htio svirati. Kad je malkice odrastao počeo je svirati violončelo. Meni je to prelijep instrument koji ima visine, dubine, prirodne frekvencije. Prije toga vodio sam ga u orkestar da vidi sve instrumente i da sam odluči što bi volio svirati.


Veljakove je teško okupiti na jednom mjestu


Veljakove je teško okupiti na jednom mjestu



Bomboni i kolutovi


Na očeve se riječi nadovezuje najmlađi Veljak, sin Vid.


– Imao sam tri godine kad me tata odveo u orkestar. Kako mi je na kontrabasu uvijek svirao »Bumbarov let«, meni se to jako sviđalo i htio sam svirati kontrabas. No tata mi je rekao da je prevelik i odlučio sam se za kontrabas za kojim se sjedi. Drago mi je da sam se odlučio za njega.


Valter Veljak kaže kako su imali sreću da je obiteljska prijateljica profesorica Tatjana Skljarenko, pa je Vid kod nje počeo učiti.


– Kako je bio jako živahno dijete, prvi su satovi glazbenog izgledali ovako: ona bi mu kupovala bombone, a on bi radio kolutove na satu i tjerao je da radi kolutove. I onda bi svirao pet minuta. Zamolio sam je da izdrži neko vrijeme dok Vid ne nauči osnove. I srećom jest, te je tako počeo svirati violončelo. I tako smo postali kvartet. No kako je često odsutan, onda smo češće trio, ali kad god treba, spremni smo za koncertiranje.



Prvo treba posebno skuhati grah, dinstati kapulu s paprikom i mrkvom, te skuhati i očistiti sušeni bakalar. Zatim treba procijediti grah i bakalar, te sve ove sastojke promiješati, dodati maslinovog ulja, te peći u pećnici pola sata na 200 stupnjeva.



Valter Veljak inače svoje umirovljeničke dane provodi u vrtu, ali i vodeći glazbenu radionicu u Udruzi osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka, a svojevremeno je radio i u prvoj glazbenoj radionici na Novigradskom proljeću koju je potom na nekoliko godina kao mentorica vodila i Nataša. Zanimalo nas je što vole svirati.


– Zaista nemam predrasuda što se tiče glazbe, odnosno glazbenih žanrova. Možda fraza »Postoji samo dobra i loša glazba«, može zvučati otrcano, ali doista je tako. Ne volim kad je nešto posljedica neznanja ili nekompetencije, a da se to prikaže kao avangarda. Volim avangardu, ali ne volim prodavanje magle. Zajedno sviramo najrazličitije žanrove, od klasike do etna. Nedjeljom u crkvi obično sviramo i nešto naše, autorsko. Tamo se dobro osjećamo i volimo svirati. Supruga je svirala klavir, ali ju je život odveo u druge vode. Netko u obitelji ipak mora biti ozbiljan, našalio se Veljak.


Kvartet Veljak: Obiteljske probe snimljene 2005. / Snimio Roni BRMALJ


Kvartet Veljak: Obiteljske probe snimljene 2005. / Snimio Roni BRMALJ



Svirka za ručak


A kako izgledaju obiteljski ručkove, razgovaraju li isključivo o glazbi? Nataša nam otkriva kako doista puno pričaju o glazbi i o tome što rade.


– To je jako velik dio našega života. Zbog brojnih obaveza koje svi imamo, rijetko se nalazimo svi zajedno na ručku, ali kad se to dogodi, tada znamo i zasvirati. Zapravo češće sviramo zajedno negoli što objedujemo.


Maja predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova Rijeka.


– Imam više slobode, ali i više posla, jer radim individualno. Vodim glazbeni orkestar u školi, sviram s Riječkim komornim orkestrom i s Collegium musicum Fluminense. Nastupala sam i u nedavno održanoj TV emisiji »Lijepom našom« s Makedonskim kulturnim društvom Ilinden. Moram napomenuti da imamo prekrasnu suradnju s mnogim nacionalnim manjinama u našem gradu pa i često sudjelujemo u njihovim programima.


Nataša predaje violinu na glazbenom odjelu kastavske Osnovne škole Milana Brozovića i u Glazbenoj udruzi Aleksandra Jug Matić.


Vid i Valter Veljak


Vid i Valter Veljak



– Prelijepo mi je raditi individualno s učenicima. To je za mene drugo Novigradsko proljeće. Uživam jer djeca su prekrasna u svakom pogledu. Surađujem s mnogo glazbenika. Uskoro ću svirati sevdah s ansamblom Šadrvan. To je jako lijep projekt.


Najmlađi član obitelji Veljak, Vid vodi dionicu violončela u Dubrovačkom simfonijskom orkestru.


– Vođa sam violončela u Dubrovniku, a u Zagrebu sam snimio svoj prvi album naslovljen »Resonances« čija promocija tek slijedi, na kojem sviram samo hrvatske autore. Volim avangardu, ali i sve druge vrste glazbe. Sviram i zajedno sa svojom djevojkom, pijanisticom Dorom Iveković, kazao je mladi glazbenik.


Valter, Nataša i Maja s obiteljskim mačkom Garfieldom


Valter, Nataša i Maja s obiteljskim mačkom Garfieldom



Kuharski umjetnik


Patera familiasa pitali smo razmišlja li o tome da snime obiteljski album.


– Razmišljali smo o tome. Nikako da se posložimo. Uvijek nešto drugo ima prioritet. Možda je ovo pravi trenutak da krenemo u realizaciju, iskreno nam je priznao Valter Veljak.


Mi smo ga potom upitali o aktivnostima u vrtu.


– Jako volim more i jedrenje. Često odlazim s prijateljem na more. Volim i prirodu. Zadnjih pet godina, kako si mogu lakše organizirati vrijeme, pogotovo u zimskom periodu, u vrtu sadim krumpir, kapulu, češnjak i povrće koje je manje zahtjevno. Na terenu koji imamo u Zlobinu posadio sam i pomidore, iako su me uvjeravali da neće uspjeti, ali su uspjeli. Držim se pravila bio vrtlarenja tako da ne koristim nikakve pesticide, aditive, ni dohranu. Nataša i Vid ne jedu meso tako da povrće dobro dođe. Svi dobro kuhamo jer to volimo.



Biskvit: promiješati suhe sastojke (crno brašno, nekoliko žlica kestenovog brašna, prašak za pecivo) s kokosovim uljem, pastom od datulja i malo vode. Izliti u kalup i peći u pećnici.Nadjev od naranče: sviježe iscijeđeni sok od naranče skuhati s kukuruznim škrobom ili agar-agarom, dodati sirup agave i grožđice natopljene u rumu. Čokoladu rastopiti i preliti po kolaču. Posipati listićima od kandiranog đumbira.


Na to se nadovezuju Maja i Vid.


– Mama radi u Zagrebu pa kuha vikendom, dok mi kuhamo kako tko stigne, bez plana.


– Kad sam bio mlađi, htio sam postati Goli kuhar, kazao je u šaljivom tonu Vid.


Valter na to otkriva kako je njegov otac bio kuhar.


– Radio je na prekooceanskim brodovima koji su vozili naše iseljenike u Argentinu. Bio je zaista umjetnik u kuhanju.


Pitali smo ih da nam daju originalni recept obitelj Veljak. Taj zadak obavio je Vid koji je u obitelji poznat po tome što voli izmišljati recepte.


– Predložio bih grah s bakalarom, koji voli spravljati naša mama.


Dobivši dobro čuvanu recepturu za to nesvakidašnje jelo, od najstarijeg Veljaka doznali smo koje je njegovo omiljeno jelo.


– Obožavam paštu i šalšu. To je za mene vrhunac kulinarstva. No, volim i grah koji uvijek spravljamo na drugačiji način.


Kako bi ručak bio kompletan, Maja nam je otkrila da je Nataša stručnjak za kolače, te da radi izvrsne deserte i sirove torte. I tako smo od Nataše dobili i recept za desert obitelji Veljak.


– Rijetko kad ponavljam recept. Uvijek improviziram. Za kolač od naranče i čokolade radim tri sloja. Prvi sloj je od biskvita, koji radim bez jaja. Koristim brašno od kestena i malo crnog brašna, drugi sloj je žele od naranče koji spravljam od kukuruznog škroba, a treći sloj je od čokolade, a na vrhu stavim đumbir koji svi volimo i često ga koristimo za brojna jela i kolače.


– Zaboravila je spomenuti da u sve kolače voli stavljati i rum, tako da kolači budu veseli, nadovezala se Maja, na što se društvo za stolom dobro nasmijalo.


Suptilna aluzija


Otkrili su nam da ne idu često na odmor već da vole zajedno svirati i da im se to jako sviđa.


– Privilegij je raditi ono što volite i za nas je glazba upravo to. Djeca su mi dobra i odgovorna i sretan sam zbog toga, istaknuo je Valter.


Vid je pak otkrio kako želi da proslave pedeset godina glazbenog djelovanja njihova oca, na što je Valter rekao kako na ljeto planiraju zajednički koncert i to kao kvintet u kojem će sudjelovati i Vidova djevojka.


– Imamo u planu koncert, a svirat ćemo djela Franza Schuberta. Pritom je za kraj druženja pripomenuo kako, ako ga pitamo za intimne želje, najveća ona da se kvintet proširi, suptilno aludirajući da bi želio postati – djed.