Foto: Sergej Drechsler
Sredstvima Grada Rijeke i europskih fondova bit će izgrađen botanički vrt u kojem će biti vrijedna prirodna baština i kulturni centar na otvorenome s dva tematska dječja igrališta i travnjakom za odmaranje, za što je već izrađeno idejno rješenje
RIJEKA Prema svemu sudeći Rijeka bi trebala dobiti botanički vrt u Parku Nikole Hosta do 2020. godine koji će biti izgrađen sredstvima Grada Rijeke i europskih fondova. Prvi put o botaničkom vrtu govorio je gradonačelnik Vojko Obersnel na otvorenju izložbe »140/70« koju je organizirao Prirodoslovni muzej na Korzu sredinom studenoga, a onda je to najavio na svečanom prijemu povodom obilježavanja obljetnica – 140 godina od utemeljenja i 70 godina javnog djelovanja spomenutog Muzeja zamjenik gradonačelnika Marko Filipović.
Ravnateljica Prirodoslovnog muzeja Željka Modrić Surina predložila je realizaciju botaničkog vrta što je Grad Rijeka prihvatio te ponudio urbanističku, infrastrukturnu i financijsku pomoć. Očekuje se da će kroz dvije do tri godine projekt, koji će se provoditi u nekoliko faza, biti i realiziran, a cilj je da to bude do 2020., najavljuju iz gradske uprave.
Izrađena studija
Za ovaj projekt već je izrađena detaljna studija na razini idejnog rješenja s planom realizacije koja obuhvaća plan sadnje, prostorni raspored pojedinih tematskih cjelina, okvirni troškovnik za izradu potrebne dokumentacije, faze razvoja vrta, ali i osnovne programske smjernice za različite skupine posjetitelja. Riječ je o edukativnim programima za djecu, radionicama i pričaonicama priča, koncerata, umjetničkih intervencija pa do uključivanja građana u znanost, održavanje vrta ili programa različitih nacionalnih manjina.
Konkretno, prostor bi mogao predstavljati biljni svijet krških travnjaka, rijetke i ugrožene vrste naše flore, vrste koje su zaštićene na području Europske unije (NATURA 2000), vrt za pčele i leptire, stare kulture voćaka i povrća našeg kraja, sve drvenaste biljke našeg područja, biljke pet Mediterana svijeta (područja na svijetu, koja imaju obilježja mediteranske klime), palme… U jednom dijelu vrta uzgajale bi se ugrožene vrste radi njihove zaštite i mogućnosti da se u slučaju potrebe, iz vrta mogu vratiti u prirodu, planovi su investitora.
– Vrt je zamišljen kao mjesto gdje se može upoznati vrijedna prirodna baština našeg područja, ali i mjesto gdje bi se svaki dan događalo nešto drugo, kulturni centar na otvorenome. U njemu su predviđena i dva tematska dječja igrališta i travnjak za odmaranje, ističu u Gradu Rijeci.
– Za naš muzej osnivanje i vođenje botaničkog vrta u Parku Nikole Hosta bio bi veliki korak naprijed i iskorak iz uobičajene muzejske prakse, a vjerujem da smo za to spremni. Vrt bi uz svoju klasičnu ulogu uzgoja i izlaganja različitih biljnih vrsta bio važan za istraživanje i njihovu zaštitu. Tu je i edukacija posjetitelja, a ovakvi sadržaji omogućavaju angažiranje građana u znanstvenim i stručnim istraživanjima, kaže Modrić Surina, dodajući da o velikom vrtu riječki prirodoslovci sanjaju još od 2005. godine, kada se u okolišu zgrade Muzeja uredio mali Primorski botanički vrt koji je njihov stalni postav.
Prema njezinim riječima, Hrvatska nema puno botaničkih vrtova, uz dva klasična velika vrta u Zagrebu u okviru Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i Farmaceutskog botaničkog vrta »Fran Kušan«, postoji još planinski botanički vrt u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, te niz manjih školskih vrtova. No, za sada nema botaničkog vrta koji bi paralelno imao razvijenu i naglašenu ulogu u kulturnom životu grada, a takav bi upravo bio ovaj riječki.
Nesačuvani »luksuz«
Inače, odabrana lokacija jedna je od najstarijih parkovnih površina u Rijeci na južnoj padini Belvedera, a nekad je tu bio botanički vrt koji se razvijao uz vilu Androch gdje se danas nalazi Državni arhiv. Bilo je to vrijeme kada je spomenuta vila bila u vlasništvu nadvojvode Josipa Habsburškog, brata austrijskog cara Franje Josipa I, koji je bio veliki ljubitelj i poznavatelj vrtne umjetnosti. No, da bi se na tlu koje je bilo krševito i suho moglo izgraditi takvo što, vlasnik je uložio dosta truda. Angažirao je inženjera Izidora Wauchniga koji je izradio projekt za navodnjavanje koristeći podzemne vode, dok je plodna zemlja dovedena iz okolice Rijeke. Na tako pripremljeno zemljište počele su se saditi mnogobrojne biljne vrste koje su pristizale iz Japana, Kine, Perzije, Turske, Novog Zelanda, Australije i Južne Amerike. A bilo je mjesta i za autohtone vrste poput lovora, ružmarina i lavande. S vremenom je vrt poprimio izgled engleskog vrta, u romantičnom duhu. Vrt je bio gotov 1895., nekako sa završetkom i rekonstrukcijom spomenute vile.
Prema podacima iz Enciklopedije mađarskih gradova, park nadvojvode Josipa Habsburškog obuhvaćao je u čak 250 različitih biljaka, uglavnom je riječ o drveću i grmlju, a prema dostupnoj fotodokumentaciji, radilo se o prilično homogenom parku sa zatvorenim gustim sklopovima drvenastih vrsta. Park Nikole Hosta se danas, u opsegu nešto manjem od povijesnog, nalazi na području parka nadvojvode i ima 78 različitih biljaka.
Tijekom vremena ova se površina još nekoliko puta preuređivala: između dvaju svjetskih ratova, zatim 1945. i konačno, 1961. godine. U današnjim granicama parka smještene su dvije nekada vrtlarske kuće, visokotlačna plinska stanica, stambena zgrada, tri ambulante, dječji vrtić, Državni arhiv Rijeka i Prirodoslovni muzej Rijeka.
Prema riječima voditelja Odjela knjižnice, čitaonice i nakladničke djelatnosti pri Državnom arhivu Rijeka Mladena Urema, ustanove koja nam je ustupila stare fotografije vrta, glavni dobavljači biljaka bili su pomorci koji su molbu nadvojvode za biljem vrlo ozbiljno shvatili.
A prema podacima iz knjige »Kako čitati grad« Radmile Matejčić čak su se u tome i nadmetali. Uz adekvatnu skrb sve biljke su se uspjele prilagoditi ovdašnjim klimatskim uvjetima. O vrtu su se brinuli brojni vrtlari, a imao je vrtne kućice, fontane, skulpture, ribnjake i pergole. Izgled cijele lokacije, ako se gledaju stare fotografije, gotovo je nemoguće usporediti s današnjim vremenom. Od nekadašnjeg »luksuza« malo je toga sačuvano. Nakon smrti nadvojvode Josipa (1905. godine), vila i cijeli park bili su u posjedu obitelji do 1916. (zimska rezidencija), a onda je cijeli kompleks otkupila Riječka banka i štedionica.
– Vrtu je nakon Drugog svjetskog rata presudilo neodržavanje i devastacija. Usprkos tomu, ovaj park još uvijek krije zanimljivosti koje su jedinstvene čak i za Europu. No to ne treba posebno isticati, kako ne bi došlo do daljnje devastacije, rekao je Urem otkrivajući da cijela lokacija ima jedan poseban povijesni kontekst s obzirom na činjenicu da je vilu Androch dva puta posjećivala carica Sissi i car Franjo Josip I.
