Bezuspješno tražili rješenje

PROBLEM ISPLIVAO NA POVRŠINU Nedostatak sestara iz Lopače izbacio troje autističnih pacijenata

Barbara Čalušić

Foto Roni BRMALJ

Foto Roni BRMALJ

U Lopači tvrde da su niz godina vodili prepisku s Centrom za socijalnu skrb, ne bi li se tim pacijentima pronašao adekvatniji smještaj, jer im po dijagnozi nije mjesto u psihijatrijskoj ustanovi. Ne možete te ljude držati deset godina na jednom mjestu i onda ih izbaciti, kaže predsjednica Udruge za skrb autističnih osoba Rijeka Lidija Penko



RIJEKA Zbog nedostatka srednjeg medicinskog kadra u Psihijatrijskoj bolnici  Lopača  nedavno je iz bolnice otpušteno troje odraslih pacijenata s dijagnozom autizma koji su ondje boravili godinama. U bolnici ističu da takvim pacijentima nije mjesto na psihijatrijama, budući da nije riječ o akutnim stanjima, već u ustanovama koje imaju strukturiranu skrb za osobe s dijagnozama iz autističnog spektra. U Lopači tvrde da su niz godina vodili prepisku s Centrom za socijalnu skrb, ne bi li se tim pacijentima pronašao adekvatniji smještaj, a trenutačni nedostatak medicinskih sestara bio je tek neposredni okidač za njihovo otpuštanje iz bolnice u druge ustanove i natrag u obitelj.


S druge strane, predsjednica Udruge za skrb autističnih osoba Rijeka Lidija Penko, smatra da je troje pacijenata s dijagnozom autizma zapravo izbačeno na cestu.


– Ne mogu se složiti s time da su ovi pacijenti otpušteni iz bolnice, oni su izbačeni. Psihijatrijska bolnica  Lopača  za nas je centar za krizna stanja i ne smijemo dozvoliti da je izgubimo. Slažem se da osobama s autizmom nije mjesto na psihijatriji, no ne možete te ljude držati deset godina na jednom mjestu i onda ih izbaciti, kaže Penko koja smatra da bi Ministarstvo zdravlja trebalo preuzeti nadzor nad Psihijatrijskom bolnicom  Lopača  ako već Grad Rijeka kao osnivač nema sredstava za njezino financiranje.




U PB  Lopača  ističu da je smještaj troje pacijenata u bolnici financirao Grad Rijeka budući da je riječ o specifičnim obiteljskim situacijama u kojima obitelj više nije mogla o njima adekvatno skrbiti te da im je u bolnici zapravo pružan smještaj, a ne terapija.


– To su pacijetni koji su ovdje bili više iz socijalnih razloga i radi se od troje pacijenata koji su kod nas na liječenju boravili više godina. Godinama smo vodili prepisku sa Centrom za socijalnu skrb koji je za njih trebao naći adekvatan smještaj. S obzirom da se taj smještaj za njih nije mogao realizirati te smo pacijente u bolnici praktički držali na smještaju, a ne na liječenju, što zasigurno nije stručno opravdano. Činjenica je da je naš odljev kadra, što je uostalom problem u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i kod nas, gdje je dodatno prouzročen disproporcijom plaća u odnosu na KBC Rijeka, dijelom pridonio tome. Tako smo jednu našu lokaciju morali zatvoriti i za ova tri pacijenta, koji su bili prvenstveno korisnici, a ne pacijenti, morali smo naći smještaj, ističe dr. Dragan Lovrović, zamjenik ravnatelja u PB  Lopača .


S tom su odlukom, kako kaže, upoznali Centar za socijalnu skrb te su pacijenti su otpušteni kući, a jedna pacijentica smještena je u Centru za rehabilitaciju Rijeka na Brašćinama.


– Prema našim neslužbenim informacijama, ni oni joj nisu uspjeli pružiti adekvatnu skrb te je završila u Psihijatrijskoj bolnici Rab. Naime, smještaj takvih pacijenata reguliran je unutar sustava socijalne skrbi i centri bi trebali znati koja je za njih adekvatna ustanova. Centar od nas očekuje da im praktički imenujemo koja je to ustanova, što mi ne možemo učiniti, jer sve te ustanove imaju svoje komisije za prijem. Osobno smatram neadekvatnim da se takvi slučajevi rješavaju kroz psihijatriju. Drugim riječima, to je psihijatrizacija slučajeva koji ne bi smjeli biti psihijatrizirani. S takvim se pacijentima treba netko baviti, a naše su službe s njima radile ono što i nije u opisu njihovog posla. Osobama s autizmom potreban je i rehabilitator, i logoped, i defektolog, što mi kao bolnica nemamo, upozorava dr. Lovrović dodajući da se osobe s dijagnozama iz autističnog spektra smještaju na psihijatrijske odjele u slučaju pogoršavanja njihovog stanja, što s ovo troje pacijenata nije bio slučaj, budući da im je stanje bilo stabilizirano, a terapija ista.


Kako objašnjava, osobe s autizmom liječe se na psihijatrijskim odjelima i bolnicama u slučajevima poput psihotičnih dekompenzacija i psihomotorne uzemirenosti, kada se točno zna kako se provodi hospitalizacija. U takvim slučajevima nakon stabilizacije otpuštaju se kući ili u ustanovu u kojoj su smješteni.