Nakon mnogo godina provedenih u Hrvatskoj, bit će mi jako teško jednog dana rastati se od nje – Paolo Palminteri / Snimio Silvano JEŽINA
Jako sam zadovoljan, iako uvijek postoje mogućnosti za poboljšanje. U područjima autohtone prisutnosti talijanska manjina ima dobar ugled i zauzima značajno mjesto. U mnogim mjestima ima svoje predstavnike unutar jedinica lokalne samouprave, postoje vijeća nacionalnih manjina, a nemojmo zaboraviti da predsjednik Talijanske unije obnaša i dužnost potpredsjednika Sabora
Paolo Palminteri, generalni konzul Italije u Rijeci, dužnost je preuzeo 24. kolovoza 2015. godine. Rođen u Tarantu 2. veljače 1975. godine, diplomirao je pravo u Perugiji 1999., a nedugo za tim u Milanu je magistrirao na području međunarodnih odnosa. Vrlo brzo započela je i njegova diplomatska karijera, već 2001. godine. Radio je u veleposlanstvima Italije u Helsinkiju, od 2004. do 2008. godine te u Zagrebu do 2012. godine.
U Rijeci se pak nalazi točno na polovici mandata, a s obzirom da 13. listopada počinju Dani talijanske kulture, koji će s obiljem zanimljivih događanja potrajati puna dva tjedna, dobili smo savršen okvir za razgovor s talijanskim diplomatom. Otvoren i razgovorljiv – unatoč činjenici da je jedna strana koristila kombinaciju talijansko-engleskog jezika dok druga talijanski razumije ali ga jako teško govori – pokazao je čitav niz osobina koje karakteriziraju dobre diplomate, prvenstveno poznavanje osobina kraja u kojem radi.
S obzirom da je po očevoj liniji sa Sardinije, iz mjesta Arbatax odakle mu je djed doselio u Pugliju, dakle na krajnji jug »čizme«, dok mu je majka iz Milana, može se zaključiti kako na neki način – objedinjava čitavu Italiju.
Dinamičan život
Iako nam dolaze Dani talijanske kulture, posvetimo se mi najprije nogometu. Odigrala se naime povijesna utakmica između »Milana« i »Rijeke«. S obzirom da ste bili na San Siru, koji vam je kao »interistu« i domaći stadion, kako ste se osjećali u 94. minuti utakmice?
– Jako razočarano! Radije bih pamtio 90. minutu, kada smo dotaknuli izjednačenje, nadoknadili minus od dva zgoditka. Nažalost, »Milanu« nisu nepoznanica takvi poduhvati, posljednji derbi s »Interom« izjednačili su u 97. minuti…
Prošle su dvije godine od kako se nalazite na čelu riječkog konzulata. S kojom biste ocjenom definirali svoj rad u proteklom periodu?
– Jako je teško ocijeniti samog sebe, trebalo bi upitati sunarodnjake što misle o tome. Recimo da nam osim ponekog rijetkog prigovora, uglavnom upućuju mnogo pohvala. Ako moram napraviti procjenu polovice mandata, mogu reći da sam, zahvaljujući zalaganju mojih djelatnika, pokušao poboljšati administrativne usluge konzulata i učiniti ih učinkovitijima. Ujedno, aktivno sam pratio i izuzetno stimulativan te dinamičan život brojnih zajednica Talijana u Istri, Primorsko-goranskoj županiji i Dalmaciji. Posebnu sam pažnju posvetio aktivnostima u domeni kulture te smo, zahvaljujući suradnji s hrvatskim vlastima, bili u mogućnosti organizirati kvalitetne događaje.
Uvjeren sam također, da je i za autohtonu talijansku manjinu dodatni razvoj gospodarstva i ekonomske suradnje temeljno sredstvo razvoja, te sam stoga puno napora uložio i u tom smjeru, ostvarivši pritom nekoliko pozitivnih rezultata. Na kraju bih dodao da tijekom ljeta pružamo pomoć i podršku talijanskim turistima, čiji je broj svake sezone sve veći. To je nekad iznimno težak posao, pa i bolan, jer se ponekad na žalost znaju dogoditi i tragedije.
Riječki orao
Koliko ste pak zadovoljni uvjetima u kojima živi i radi brojna talijanska manjinska zajednica u Hrvatskoj?
– Jako sam zadovoljan, iako uvijek postoje mogućnosti za poboljšanje. Talijanska manjina, u područjima autohtone prisutnosti, ima dobar ugled i zauzima značajno mjesto, neovisno od njene brojnosti. U mnogim mjestima manjina ima svoje predstavnike unutar jedinica lokalne i područne samouprave, postoje vijeća nacionalnih manjina, a nemojmo zaboraviti da u ovom trenutku predsjednik Talijanske unije obnaša i dužnost potpredsjednika Sabora.
Posebice bih istaknuo Grad Rijeku, gdje su nedavno učinjeni važni koraci prema naprijed. Mislim pritom na jednu nadasve simboličku gestu za identitet ovoga grada, a to je obnova orla na Gradskom tornju, ali mislim i na nagradu koju je Gradsko vijeće, na prijedlog Zajednice Talijana, dodijelilo Amletu Ballariniju, predsjedniku Društva za riječke studije u Rimu. Ma najkraće rečeno, status talijanske manjine je kao iz udžbenika: zadržala je svoju samobitnost i posebitost, a u cijelosti je integrirana u većinsko nacionalno biće. Da, k tome je i potpuno jedinstvena u golemoj većini stavova.
Kako definirate Rijeku i njezinu regiju u odnosu na ostatak Hrvatske?
– Rijeka i njena regija su poput kaleidoskopa, posjeduju mnoštvo nijansi boja. Obala, koja oduzima dah svojom ljepotom, planine, turistička razvijenost te istovremeno industrijski značaj. Rijeka ima jednu vrlo živahnu i avangardnu kulturnu scenu. Ovdje sam gledao kazališne predstave koje bih zbog njihovog inovativnog karaktera očekivao tek u najrazvijenijim europskim prijestolnicama. Obožavam riječko kazalište, a osim produkcije na talijanskom jeziku, redovni sam gost i predstava na hrvatskom jeziku, uživam i u najmanje 80 posto te produkcije.
Vanjska politika
Rijeku karakterizira i velik broj ustanova koje pomažu održanju talijanskog identiteta. Od vrtića, škola do kulturnih ili medijskih ustanova. S kojim se njihovim pitanjima najčešće susrećete?
– Istina je, u Rijeci su koncentrirane ustanove koje imaju temeljni značaj za cijelu talijansku zajednicu u Hrvatskoj. Glede EDIT-a i Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca, glavno pitanje mislim da je ono isto koje se u ovom trenutku tiče svih ustanova u kulturi diljem Europe, odnosno pitanje financiranja. EDIT je uspješno prebrodio vrlo teško razdoblje, zahvaljujući izvanrednoj podršci talijanske vlade i mudroj politici sanacije koju je proveo Erol Superina, direktor izdavačke kuće. Što se škola tiče, vrlo sam zadovoljan njihovom kvalitetom, o čemu svjedoći rastući broj upisanih učenika.
Vaša diplomatska karijera zašla je u već respektabilni niz godina. Koliko je ovisna o promjenama političke strukture vlasti u Italiji?
– Talijanski diplomatski zbor čine profesionalci, a diplomatskom zboru pristupa se putem jednog vrlo zahtjevnog javnog natječaja i o napredovanju u karijeri odlučuje se isključivo temeljem procjene ostvarenih rezultata. Izbor šefova misija ne ovisi o politici. Italija je zemlja koju karakterizira određeni stupanj političke konfliktnosti po pitanju mnogih tematika, ali na sreću strateške interese vanjske politike dijeli većina političkih snaga.
Italija je jedan od najvećih investitora u Hrvatskoj. Hoće li se taj trend nastaviti? Koji su elementi naše privrede u središtu zanimanja vaše, talijanske strane?
– Ne samo da je Italija jedan od najvećih investitora, već je i podcijenjena u statistikama s obzirom da su neke od investicija ostvarene iz inozemstva te stoga nisu uračunate u talijanske investicije. Nadam se, naravno, da će ta pozicija ojačati te da će nova ekspanzivna etapa europske ekonomije pomoći u tom smislu. Općenito govoreći, povijesno su hrvatska i talijanska dvije vrlo komplementarne ekonomije, stoga je suradnja od zajedničkog interesa.
Primjer Infobipa
Nama se pak čini kako Rijeka i Istra, posebno zbog povijesti koja definira ove krajeve, nešto lošije prolaze po pitanju talijanskih investicija?
– Ne slažem se, možda nedostaju investicije veće medijske eksponiranosti, međutim postoje različita područja gdje je prisustvo talijanskih srednjih poduzetnika i velikog broja malih poduzetnika vrlo značajno te imaju brojne interese u Istri i na Kvarneru. U Hrvatskoj već neko vrijeme djeluje udruženje AIIC-UTPUH, koje ujedinjuje veći dio talijanskih investitora. Sjedište udruženja je u Zagrebu, ali od mog dolaska pokazali su posebni interes za Rijeku i Istru. U Rijeci su do sada održana dva operativna sastanka i započeo je dijalog s vašom gospodarskom komorom. Ove godine prvi put su i pokrovitelji Dana talijanske kulture Generalnog konzulata u Rijeci, što svjedoči o postojanju njihovog interesa.
Moram spomenuti da i pri Talijanskoj uniji djeluje jedno udruženje poduzetnika pripadnika talijanske nacionalne manjine, koje se može pohvaliti brojnim uspješnim pričama. Najpoznatiji primjer svakako je onaj braće Kutić iz Vodnjana i njihove tvrtke Infobip, čije je novo sjedište Uprave u Vodnjanu nedavno inaugurirao premijer Plenković, a može se usporediti s najvećim modernim strukturama Silicijske doline. Znate, kriza je prije nekoliko godina snažno zahvatila i Italiju, danas svjedočimo oporavku tako da sm uvjeren kako će se to odraziti i na investicije moje u vašu zemlju, pa tako i u Rijeku i njezinu širu regiju.
Živite u Opatiji, radite u Rijeci, nerijetko obilazite jadranske destinacije, vrlo ste često u Istri. Koji je dio jadranske obale po vašem mišljenju najpotentniji za turistička ulaganja?
– Ma ja sam vam zaljubljen u čitavu Hrvatsku, teško mi je napraviti izbor, posljednji lokalitet koji sam vidim uvijek mi se čini najljepšim. Ne govorim to da bih dao kompliment, već sam u to doista čvrsto uvjeren. S druge strane, za diplomata je vrlo neuobičajeno provesti dva mandata u istoj zemlji. Ako baš moram navesti jedno mjesto, izuzetno podložno za razvoj u turističkom sektoru, pada mi na pamet obala istočno od Rijeke, Kostrena.
Pomalo neobično s obzirom da živite u Opatiji.
– Ma ne, i Opatija je krasna, no nekako je preizgrađena. K tome, s obzirom da do kasna radim, smeta me što u njoj sunce zalazi mnogo ranije nego u Kostreni.
Kvalitetna vina
Hrvatska gastronomija je vrlo privlačna talijanskim gostima? Kako je vi doživljavate?
– Talijanska i hrvatska kulinarska tradicija, barem ona mediteranska, razvile su se polazeći od istih sastojaka tako da imaju brojne sličnosti, pa i zbog toga nailaze na naklonost talijanskih gostiju. I ovdje kuhinja ima značajnu kulturološku vrijednost, kao i u Italiji. Često vikendima obilazim područja koja nastanjuju i naši ljudi, pripadnici talijnske manjine tako da i na taj način dolazim u kontakt s vašom gastronomijom. Da, obožavam hrvatsku kuhinju i ma koliko vam to možda bilo neobično jako su mi drage i – sarme.
A hrvatska vinska scena? Primjerice vaš »primitivo« iz Puglije ima podrijetlo u Dalmaciji.
– Evo, »primitivo« je odličan primjer kakve vrhunske rezultate može iznjedriti suradnja Hrvatske i Italije! Hrvatska vinska scena za mene je izvor ponosa, jer mnogi među najvećim istarskim proizvođačima pripadaju talijanskoj nacionalnoj manjini. Da, vina su vam definitivno iznimno kvalitetna i raznolika.
S obzirom na dugogodišnje hrvatsko iskustvo, je li vam se javila želja za investiranjem u neki posao ili nekretninu na našem području?
– Nakon mnogo godina provedenih radeći u Hrvatskoj, jako će mi jednog dana biti teško posve se rastati od nje. Volio bih u najmanju ruku nastaviti dolaziti u Rijeku, barem na godišnji odmor. Priznajem da bih rado ovdje kupio jedan manji stan s lijepim pogledom na Kvarnerski zaljev.