Foto D. Škomrlj
Sjećam se Obersnela otprije 11, 12 godina dok sam bio direktor HNK »Rijeka«. Stvarno smo dobro surađivali, bio je angažiran, pun ideja, odlučan. Od tada kao da je drugi čovjek
RIJEKA Predsjednik HSS-a Krešo Beljak ovaj je tjedan bivšem direktor Hrvatskog nogometnog kluba »Rijeka« Marinku Koljaninu ponudio da se kandidira za gradonačelnika Rijeke, i to kao nezavisni kandidat uz podršku HSS-a i još nekoliko manjih stranaka s kojima se dosta intenzivno pregovara. Koljanin nam je potvrdio tu informaciju, dodajući da se s Beljakom, koji je u međuvremenu razgovarao s nekoliko utjecajnih političara, sastao u Rijeci.
– Ugodno smo razgovarali oko dva sata, najviše o situaciji u gradu Rijeci. Uz to što je predsjednik HSS-a, gospodin Beljak je izuzetno uspješan gradonačelnik Samobora. Njegova iskustva su zanimljiva i sigurno i kod nas primjenjiva. Pokazao je interes da se u Rijeci preko HSS-a pokuša oformiti politička platforma više stranaka koja bi podržala nezavisnog kandidata. Prema mojoj procjeni, ali tako misle mnogi, Rijeci su potrebne promjene. Ja, međutim, ne pripadam nijednoj političkoj stranci, no ova situacija s prijedlogom moje kandidature kao nezavisnog kandidata, iako se politikom nikada nisam bavio, ima smisla, kaže Koljanin.
Marinko Koljanin je riječkoj javnosti među ostalim poznat i kao uspješan direktor HNK »Rijeke« od 2005. do 2007. godine. U mandatu predsjednika Roberta Ježića s »Rijekom« je sudjelovao u osvajanju dvaju domaćih kupova. Od 1986. do 2003. Koljanin je, kao igrač, trener i sportski direktor-menadžer gradio nogometnu karijeru u Austriji. Od 1992. do 1999. bio je bliski suradnik Otta Barića te ostvario zapaženu nogometnu karijeru u Austriji. Sa Salzburgom, poslije preimenovanim u Red Bull, sudjelovao je u osvajanju dvaju naslova prvaka i jednim finalom Kupa UEFA. Nogometna ga je karijera, kroz koju je živio i radio u sedam država, poslije vodila u turski Fenerbahce te u arapske zemlje Kuvajt, Oman, Jordan i Saudijsku Arabiju. Koljanin je, inače, uz profesionalno bavljenje nogometom, završio Filozofski fakultet u Zagrebu i po struci je profesor hrvatskog jezika i književnosti, a završio je i Višu trenersku školu.
Zvao ga ORAH
Marinko Koljanin kaže da je za njega iznenađujuće da ga se stavlja u politički kontekst. Još prije dvije godine imao je pozive ORaH-a, i to kad je bio na 20 posto podrške, da im se priključi. I tada, kad je to odbio, i sada, kada je tome sve bliže, na ulazak u političku utrku nagovara ga profesorica s Filozofskog fakulteta Marina Biti, inače kćerka pokojnog profesora Miroslava Čabrajca s Filozofskog fakulteta u Rijeci.
– Tada sam to odbio, a sada sam pristao razgovarati i razmotriti ideju i inicijativu koja ima smisla. Riječanin sam pa kad su mi kvalitetni ljudi pristupili s idejom da nešto pokušam napraviti za svoj grad, nisam ih mogao ignorirati, kaže Koljanin.
Ne krije da ima svoju viziju gradonačelnika Rijeke, prije svega kao prvog čovjeka svih građana, i lijevih i desnih, i onih centra. Po njemu, gradonačelnik mora biti politički i, posebno, stranački neutralan, odmaknut od stranaka i ideološki neopredjeljen. Gradonačelnik, smatra, mora biti iznad klasičnih ideoloških podjela i u svemu tome mora pronaći način da zastupa sve, neovisno o različitim mišljenjima, osim onih, naravno, ekstremnih.
SDP i HDZ
– SDP i HDZ se natječu u ideološkim temama koje su za društvo, posebno gledajući kontekst lokalnih izbora, manje važne. No oni na tome grade sukobe iz kojih naizgled profitiraju, dok prave, za nas u Rijeci za život važne teme boljeg funkcioniranja grada, padaju u drugi plan. Istodobno SDP u Rijeci svjesno stvara neosnovani strah zbog navodnog HDZ-ovog desničarenja. HDZ-u se, bez daljnjega, puno toga može zamjeriti, no brojni SDP-ovi napadi su besmisleni. SDP na tim pseudoideološkim podjelama ubire jeftine političke bodove. No oni nemaju veze sa socijaldemokracijom i ljevicom jer je i stranka desnog centra Angela Merkel ljevija od njih. Ja sam Hrvat i simpatizer sam političkog centra, ali sam posebno osjetljiv na socijalna pitanja. Upravo zbog svojih umjerenih političkih razmišljanja mislim da imam pravo postaviti pitanje što je SDP-u trebao Oliver Frljić na mjestu intendanta. Njega su dovele strukture SDP-a da on nama objašnjava kakva je Rijeka i kakvi smo mi Riječani. Na taj način on nepotrebno provocira i politizira i to radi u zgradi ni više ni manje nego Hrvatskog narodnog kazališta. Zasmetalo me, i to jako, kad je Frljić na Dan državnosti politizirao i s tim praznikom i HNK-om. Kod mnogih je to izazvalo ogorčenje, i to s pravom, a za tu je situaciju, koja mnogima opravdano nije legla, odgovoran onaj tko je doveo Frljića za kojeg se unaprijed moglo pretpostaviti da će tako provocirati. Takve se provokacije kroz umjetničku slobodu podrazumjevaju u alternativnim kazalištima, a ne u nacionalnom kazalištu, ističe Koljanin, dodavši da je Rijeka, lišena stranačkih politika i ovakvih SDP-ovih odluka, grad tolerancije.
Galeb i oni
– Ne dozvoljavam, s druge strane, da netko tvrdi kako nismo dovoljno nacionalno osviješteni i da nas tako stigmatiziraju. Pa moj brat Ivica kao dragovoljac je ujesen 1991. bio u Pakracu, u tenisicama je na Badljevini čuvao stražu. Moj školski kolega i prijatelj iz nogometne momčadi Starog grada, skromni i samozatajni Miro Brnelić, bio je fantastičan ratnik i borac. Moj veliki prijatelj Giorgio Grujević je težak ratni invalid koji je u Gospiću izgubio nogu. Jedno je, dakle, pitanje kome se mi moramo dokazivati. Drugo je pitanje zašto Frljić vrijeđa naše osjećaje. Ni njemu ni SDP-u to nije trebalo i ide im na dušu. No SDP i njihova gradska vlast tako funkcioniraju – na principu pogrešaka, provokacija i loših poteza. Na primjer, brod »Galeb« je nepotrebno trošenje proračunskih novaca i opet izvor novih političkih i ideoloških podjela. Najnoviji politički suzavac koji nas valjda mora omamiti je antifašistički torpedo! Ta sintagma je izvan zdrave pameti, ona vrijeđa i omalovažava. Ne znam što netko mora imati u glavi kad naziva torpedo antifašističkim, dovodi ga iz Norveške i to plaća 380 tisuća kuna, kaže Koljanin.
Za njega su, umjesto Frljića, antifašističkog torpeda i »Galeba«, bolnica i gradska knjižnica prvorazredne teme od značaja za širu zajednicu. Bolnica je po njemu grijeh svih struktura, sramota grada i lokalne politike.
Bolnica u raspadu
– Obersnel legalno dobiva izbore, no legitimnitet mu je ozbiljno poljuljan. Tek 18 posto od ukupnog broja birača je na zadnjim lokalnim izborima 2013. glasalo za njega. Znači, od 100 birača s pravom glasa, za našeg je gradonačelnika glasalo njih 18! U drugom krugu tih izbora odaziv je bio samo 27 posto. To je najbolja slika (ne)raspoloženja Riječana. Sjećam se Obersnela otprije 11, 12 godina dok sam bio direktor HNK Rijeka. Stvarno smo dobro surađivali, bio je angažiran, pun ideja, odlučan. Od tada kao da je drugi čovjek. Izgubio je energiju, ušao u kolotečinu i očito se zasitio. Sadašnjom kandidaturom, ako slučajno bude izabran, bit će gradonačelnik 20 godina. To nije dobro za grad, njegov razvoj i demokraciju. Ovakvom situacijom nitko nije zadovoljan. Ni SDP koji je duboko u sebi svjestan brojnih pogrešaka, ni oporba ni građani, kaže Koljanin.
U ovakvom odnosu snaga Koljanin smatra da su nezavisni kandidati i sadašnjost i budućnost lokalnih izbora. Razlog je, kaže, nepovjerenje građana u velike stranke i njihove elite, loše selekcionirane kadrove koji su potkapacitirani ušli u politiku isključivo iz karijerističkih razloga, a onda još i kadroviraju i stvaraju novu, ukupno gledajući, dvostruku štetu.
