RIJEKA Dnevno 45 puta policija u Hrvatskoj intervenira zbog obiteljskog nasilja, a vikendom i praznikom do 60 puta; svaka treća žena u našoj zemlji žrtva je nasilja u obitelji. U posljednjih 10 godina je u Hrvatskoj ubijeno 300 žena i to najviše od ruke bliske osobe, a većina od njih prethodno je bila žrtva obiteljskog nasilja. Lani je ubijeno 15 žena od strane bliskih osoba što je najveći postotak u posljednjih sedam godina, istaknula je Irene Gregorović Filipčić, predsjednica Povjerenstva PGŽ-a za ravnopravnost spolova na  sjednici u povodu Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.

Izlaganje o iskustvima obiteljskih liječnika s tim teškim osobnim problemima pacijenata i ujedno teškom društvenom problemu, na sjednici je održao dr. med. Leonardo Bressan, predsjednik Koordinacije hrvatske obiteljske medicine PGŽ-a, a Marijana Žunić, voditeljica Odsjeka maloljetničke delinkvencije PU primorsko-goranske izvijestila je o policijskim podacima o tom problemu za dosadašnje mjesece ove godine.

Prevencija problema

– Mi se s problemom susrećemo uvijek kasno. Zaista imamo ključnu ulogu u ranom prepoznavanju i prevenciji obiteljskog nasilja, no treba priznati da i liječnici i sestre nerado započinju razgovor s pacijentom o takvim sumnjama, a razloga je više. Najčešće se susrećemo s malim vrhom sante leda – to su posljedice fizičkog nasilja – a trebalo bi težiti ranom otkrivanju dijela sante koja je ispod površine, rekao je dr. Bressan. Obiteljski liječnici su obvezni prijaviti nasilje u obitelji, no to funkcionira na nezadovoljavajući način, iz objektivnih i subjektivnih razloga, objasnio je i na temelju ankete koju je o tome proveo među obiteljskim liječnicima. U njoj su od 87 anketiranih odgovorila 72 liječnika.

Povećati edukaciju

– U ordinaciji možemo sresti žrtvu na tri načina: kada zatraži pomoć zbog fizičke povrede; kada dolazi zbog nekih somatskih problema ili kroničnih bolova koji nemaju medicinsku podlogu, a posljedica su dugotrajne izloženosti različitim oblicima nasilja; zatim kada žrtva traži pomoć zbog psihosocijalnih problema i problema mentalnog zdravlja jer »puca po šavovima«, a koji su posljedica izloženosti zlostavljanju, rekao je.

Konstatirajući da ne postoji sustavna edukacija zdravstvenih djelatnika o postavljanju ciljanih pitanja kojima bi se eventualno zlostavljana osoba »otvorila« obiteljskom liječniku, poslao je poruku Medicinskom fakultetu da postoji potreba za većom edukacijom. Apostrofirao je da zlostavljane osobe najčešće odbijaju da obiteljski liječnik nešto poduzme jer su svjesne da će nakon prijave imati još više problema i u njima ostati same. Na tom tragu poručio je da liječnici smatraju da treba ubrzati i bolje umrežiti institucije koje se bave ovim problemom.

Iz ankete koju je proveo izdvajamo podatak da se liječnici u najvećem broju s problemom obiteljskog nasilja susreću manje od jedanput mjesečno, no 11 – 12 posto liječnika se izjasnilo da se s tim problemom susreću jedanput mjesečno. To je, rekao je, jako puno – 11 do 12 slučajeva godišnje po ordinaciji.