Ilustracija NL
Specifičan riječki model obrazovanja seže i nekoliko desetljeća unatrag, jer upravo je Rijeka bila pionir uvođenja cjelodnevne nastave, i to prije čak 38 godina, i riječki osnovci više od desetljeća imaju privilegiju od prvog razreda učiti informatiku, jedini u Hrvatskoj
Konačno bi glasno svi zajedno trebali reći koliko naša djeca zaslužuju bolje obrazovanje i da je važno da ih napravimo djecom i mladima koji misle, da ih napravimo odgovornima, proaktivnima i kritičnima. To su temelji jednog modernog demokratskog društva. Sve ostalo dugoročno gledano ne valja – kaže pročelnica Odjela gradske upravo za odgoj i obrazovanje Grada Rijeke, Sanda Sušanj.
Međutim, iako se to bolje obrazovanje na razini države već dugo čeka na lokalnoj razini, i to onoj riječkoj, u pojedinim je segmentima već odavno ušlo u škole. Za riječke se škole može s pravom reći da su već godinama korak ispred ostalih hrvatskih škola, jer riječki osnovci više od desetljeća imaju privilegiju od prvog razreda učiti informatiku, i to jedini u Hrvatskoj. Od prošle školske godine dobili su mogućnost i obrazovati se za modernog građanina kroz program Građanskog odgoja i obrazovanja za koji je upravo Rijeka prva u Hrvatskoj publicirala priručnik kojem su prethodile opsežne pripreme kurikuluma, edukacije nastavnika i cijeli niz drugih aktivnosti.
Riječki osnovci jedini u Hrvatskoj detaljno izučavaju svoju zavičajnu povijest kroz program »Moja Rijeka« za koji su također izrađeni priručnici, a od lani i prvi u Hrvatskoj pohađaju »Školicu zdrave prehrane«. Dakle, može se, a riječ je tek o dijelu programa koje je Grad Rijeka na svoju ruku uveo u školski program. Taj specifičan riječki model obrazovanja seže i nekoliko desetljeća unatrag, jer upravo je Rijeka bila pionir uvođenja cjelodnevne nastave i to prije čak 38 godina, koja se ni danas u nijednoj hrvatskoj sredini ne povodi u takvom obimu u kojem se provodi u riječkim školama.
Ni sluha ni svijesti
Navodeći kako obrazovanje treba prepoznati kao važan segment društva, Sušanj ističe da ono što je u tome problem je činjenica da se efekti kvalitetnog obrazovanja ne vide promptno nego su učinci dugoročni. Međutim, zemlja koja želi kvalitetan razvoj ulaže u obrazovanje.
– Ne ulaže samo u reformu, nego i u nastavnike. Nastavnici trebaju biti adekvatno plaćeni za svoj rad. Ako želimo zadovoljstvo nastavnika i pozitivnu selekciju moramo ih adekvatno platiti. To je jedan uzročno posljedični odnos i dok se sve cjelovito ne obuhvati nećemo imati pomake. Osobno podržavam reformu kakva je zamišljena Nacionalnom strategijom, onu Jokićevu i žao mi je da se događa ovo što se događa. Postoji diskriminacija i netolerancija na razini države. Kada čitate bilo kakve komentare na članke ili postove na društvenim mrežama vidite koliko mržnje postoji, a to je nešto što se među ostalim može prevenirati i spriječiti dobrim i osvještenim obrazovanjem, građanskim odgojem. Međutim, eto to se još uvijek nije dogodilo. Smatram da ne postoji dovoljno sluha ni svijesti da je našoj djeci zaista nužna obrazovna reforma, pojašnjava pročelnica.
Upravo iz tih razloga sluha je bilo na lokalnoj razini i u dijelu riječkih škola prošle jeseni kad je započela eksperimentalna primjena izvannastavne aktivnosti iz područja građanskog odgoja i obrazovanja, a od ove jeseni taj će se program proširiti na sve škole. Program koji se provodi na jedan sasvim drugačiji način od onog već desetljećima uvriježenog u učionici, bez klasičnog frontalnog rada koji više motivira učenika te uz interaktivan odnos učenika i nastavnika onima koji ga pohađaju daje više prostora za stvaranje, kreativnost i kritičko promišljanje.
Informatika, građanski odgoj i obrazovanje, kao i program »Moja Rijeka« riječki su školski sadržaji novijeg datuma, no pionirstvo Rijeke u sustavu obrazovanje puno je starije pa tako program cjelodnevne nastave, E-matematičke učionice, kao i LIADA broje desetljeća, a pojedini od njih i danas još uvijek nose predznak jedinstvenosti.
– Među prvima smo uveli cjelodnevnu nastavu i ne znam je li u ovom trenutku cjelodnevna nastava tako primijenjiva i aktualna kao u Rijeci. To je riječki model koji je krenuo eksperimentalno u smislu da se vidi može li se program produženog boravka nadograditi nastavom koja će se izmjenjivati s aktivnostima, poput pisanja zadaće i igre kroz cjelodnevni rad tijekom 8 sati. To se pokazalo dobrim, kao što se pokazao i velik interes roditelja. Veliki benefit tog programa je što učenici školsku torbu ostavljaju u školi, sve svoje obaveze riješe u školi i kada dođu kući potpuno su slobodni i mogu kvalitetno provoditi vrijeme sa svojim roditeljima i unutar obitelji. U Rijeci su već više od 25 godina prisutni programi i E-matematička učionica te LIADO, takav oblik laboratorija i izvannastavne aktivnosti ne postoji u Hrvatskoj. E-matematička učionica je iznimno važna, jer znamo da učenici prirodne predmete smatraju baukom. Kroz taj program prepoznaju se daroviti učinici, a mogu ga pohađati i oni koji nisu toliko daroviti, ali imaju interes. Što se tiče LIADA mnogi današnji poznati umjetnici prošli su taj program koji potiče likovno stvaralaštvo, a kroz oba programa izlazimo iz gabarita redovnog školstva. Ono što je fantastično kod svih projekata koje smo uveli odstupanje je od formalnog načina provedbe nastave, kaže Sušanj.
Najmlađi Riječani, oni vrtićke dobi, još su davne 1983. godine počeli zdravo jesti, a kako je uočeno da djeca koja se u vrtiću nutricionistički pravilno hrane kada krenu u školu napuštaju taj oblik prehrane, prošle školske godine uveden je program »Školica zdrave prehrane« i opet je Rijeka prva u Hrvatskoj s takvim sadržajem.
– Želja nam je produžiti navike zdrave prehrane i nakon vrtićke dobi te smo u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo pokrenuli Školicu zdrave prehrane u petim razredima. Riječ je o edukaciji i radionicama kojima se želi utjecati na prehranu. Tu ćemo priču još širiti, a cilj nam je da što više djece jede u školi prema jelovnicima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo koji sastavljaju obroke prema nutricionističkim potrebama djeteta u određenoj dobi. Nismo svemogući, ali pokušavamo osluškivati potrebe pa smo tako uveli i stipendije koje se dodjeluju po socijalnim kriterijima kako bismo svima pružili jednaku šansu, napominje pročelnica.
– Oko teme građanskog odgoja dosta se polemizira i ona se u nekim krugovima nameće kao kontroverzna, međutim iskreno ne vidim zašto. Radi se o pripremi naših učenika da budu aktivni, proaktivni, osviješteni, da nauče savladati neke životne vještine, da postanu ekološki osjetljivi, nauče pravilima ispravne prehrane, kao i da razvijemo toleranciju na različitost i opće prihvaćanje različitosti. To su sve kvalitete za koje ne vidim da bi iz ijednog ideološkog ili bilo kojeg drugog razloga trebale biti kontroverzne. Mislim da su se po tom pitanju više puštali različiti spinovi, nego što za to objektivno postoje razlozi. Međutim, činjenica je da se s tom idejom dugo koketiralo na način hoće li se ili ne uvesti, kao i da je građanski odgoj donekle bio uveden kao aktivnost putem projekta Građanin u nekim školama. No, to su sve bili pokušaji, koji jesu kvalitetni, ali nisu usustavljeni. Onda smo mi u jednom trenutku htjeli biti u duhu građanskog odgoja proaktivni i odlučili smo izraditi kurikulum i priručnik te smo prošle godine građanski odgoj eksperimentalno uveli u škole. Ove školske godine građanski odgoj uvodimo u sve riječkeškole u pete razrede, preveli smo priručnik na talijanski jezik, kao i sve druge priručnike koje publiciramo, što smatramo važnim s obzirom na talijansku nacionalnu manjinu, ističe Sušanj.
Oduševljenje nastavnika
Za ono u čemu je Rijeka bila pionir već postoje interesi u drugim lokalnim sredinama te Sušanj kaže kako su upiti stigli iz Bjelovarsko-bilogorske županije, Istre i s otoka Krka.
– Spremni smo ustupiti im priručnik besplatno, jer u interesu nam je da se građanski odgoj provodi. Povratne informacije s terena, od strane učenika, roditelja i nastavnika su odlične. Ono što smatram vrijednim u tom projektu je da je i Udruga gradova prepoznala kao jedan od najboljih te ga je prošle školske godine nagradila. Na razini države se građanski odgoj uveo međupredmetno, no nije jasno tko to provodi, na koji se način provodi, na koji se način evaluira i koji sadržaji se međupredmetno na taj način implementirani. U nekoliko škola u Hrvatskoj to je u 8. razrede uvedeno eksperimentalno, međutim povratne informacije su takve da nije to zapravo sadržaj koji je sustavno s kurikulumom i priručnikom primijenjen na populaciju kronološki gledano, od jedne dobi na gore. Istraživanja pokazuju da postoji politička nepismenost, netolerancija, nesnalaženje u svakodnevnim životnim situacijama, poput banalnog primjera da naši mladi ne znaju razliku između tekućeg i žiro računa. Sve su to bili okidači koji su nas pokrenuli da građanski odgoj usustavimo. Imamo prvi priručnik u Hrvatskoj i napravili smo veliki iskorak, jer uz priručnik smo izradili kurikulum, organizirali veliku modularnu edukaciju za nastavnike, a nastavnici su pokazali oduševljenje, tumači Sušanj.
Fitbeacovi, dodaje, su brojni, a jedini koji je izostao je onaj resornog ministarstva. Postoje brojne povratne informacije od učenika, roditelja, udruga civilnog sektora i samih stručnjaka, a jedino resorno ministarstvo šuti. Ono što Sušanj smatra velikom prednošću tog projekta je da su u njega bili uključeni svi relevantni čimbenici, od civilnog sektora i udruga do stručnjaka iz cijele obrazovne vertikale i svi su oni zajedno radili na kurikulumu i priručniku.
I dok se s građanskim odgojem u Rijeci tek rade prvi koraci po pitanju informatike riječke su škole tu veterani, jer više od desetljeća informatika se uči već u prvom razredu osnovne.
Toliko dugo da se ove godine kreće s reformom programa, ne samo stoga što je u deset godina tehnologija napredovala, već i zato jer sada u klupama sjede generacije bitno različite od onih koje su sjedile prije jedne dekade.
Foto Ivica Tomić
– Ne možete usporediti današnju generaciju i onu od prije deset godina te stoga želimo »apdejtat« kurikulum iz kojeg će proizaći novi sadržaji koje ćemo uvesti od školske godine 2018./19. Nijednu stvar koju uvodimo ne uvodimo ad hock, prije toga barem godinu dana imamo temeljite pripreme pa me zapravo donekle iznenađuje da je Ministarstvo sada odlučilo u roku od dva mjeseca uvesti informatiku kao obavezan predmet. Ne znam stoji li iza toga neka obimna priprema kurikuluma ili se jednostavno samo uvodi kao predmet. Ne znam detalje, ali činjenica je da kada nešto uvodite morate prvo snimiti stanje na terenu, vidjeti koja su bazična znanja učenika i na temelju toga kreće se s izradom kurikuluma, edukacijom nastavnika i pripremom sadržaja za učenike. Inicijativu da se informatika uvede kao obavezan predmet smatram odličnom, a važno je da to ne bude nekakav suhoparan sadržaj i savladavanje nekih tehnikalija, jer to naše mlade generacije danas savladavaju bez problema i izvan školskog konteksta.
Unikatni projekt “Moja Rijeka”
Tu je važno poticati potencijale kod djece, a trebalo bi biti primjenjivo i međupredmetno. Mi imamo velik interes učenika za učenje informatike iako imamo participaciju roditelja u sufinanciranju učitelja koji provode informatiku. Međutim, s novim kurikulumom osigurat ćemo da rano učenje informatike bude besplatno. Tako da vjerujem da će se dio učenika koji se do sada nisu uključili uključiti i da ćemo imati maksimalan obuhvat. U 21. stoljeću to spada u bazičnu pismenost i ne možemo ignorirati tu činjenicu. Mislim da je jako važno djeci ponuditi savladavanje sadržaja i osposobiti ih da se vješto time koriste, upozorava pročelnica.
Za program zavičajne povijesti »Moja Rijeka« kaže da je unikatni projekt u Hrvatskoj koji je također potaknut istraživanjem koje je pokazalo da građani, a naročito mladi i djeca zapravo nemaju dovoljno saznanja o vlastitom gradu. Iako učenici kroz zadani nastavni plan i program obrađuju teme iz zavičajne povijesti Sušanj ocjenjuje da je to nedovoljno.
– Ono što se htjelo kroz program postići je to da se stvori jedan emocionalni odnos prema gradu, da se upoznaju aktualnosti, povijest i što je sve živjelo u Rijeci. Također smo napravili priručnike koji su prevedeni na talijanski jezik i povratne informacije su odlične. Imamo upite s otoka Krka gdje su izrazili interes uvođenja takvog modela, jer dobro je da znamo s čim živimo i čime smo okruženi, kaže pročelnica.
Iako Grad Rijeka kao osnivač škola ne može mijenjati nastavni plan i program nove sadržaje u školama može implementirati kao izvannastavne aktivnosti. Za neke sadržaje, navodi Sušanj, hipotetski bi se mogla tražiti verifikacija Ministarstva i mogli bi se uvesti kao izborni predmeti.
– S obzirom na preopterećenost učenika bolje je da se ti sadržaji provode kao izvannastavne aktivnosti jer nema ocjenjivanja, a tada je sreća učenja i savladavanja gradiva puno veća. Nema stresa i to je zaista užitak učenja kroz igru i istraživanje što klasična nastava zbog forme koju primjenjuje nema. Dok se kurikularna reforma ne provodi mi ćemo pokušati dati djeci što više izbora, no mislim da u jednom trenutku ni to više neće biti rješenje jer učenik se ne smije prenatrpati, zaključuje pročelnica.
