Na kazališni trg sve češće zalaze i brojni turisti, pa nije rijetkost, sjedeći za nekim od stolova, oko sebe čuti razgovore na barem dva-tri strana jezika, što opet cijeloj priči daje poseban štih
Razgovori na više jezika, ugodna glazba, mnoštvo ljudi koji uživaju u druženju, čaši dobrog vina ili piva i pokojem zalogaju, mladi koji sjede na zidićima i klupicama, šušur, ali poseban, polagani, stvoren za ljetne večeri – tako danas izgleda riječki kazališni park i pripadajući trg pokraj zgrade HNK Ivana pl. Zajca.
Ne tako davno, pred svega dvije-tri godine, slika je bila posve drugačija. Superatraktivni prostor u samom centru grada, u večernjim je satima, kada nestane vreva glavne gradske Tržnice, uglavnom bio posve pust, izuzevši dane kada igraju kazališni komadi, s tek pokojim užurbanim prolaznikom, ili ponekim društvancem na klupici u parku, uglavnom okupljenim oko boce kakvog alkoholnog pića, i šetačima pasa.
Opuštena atmosfera
U međuvremenu, što ulaganjem Grada u obnovu zapuštenog parka, što riječkim ugostiteljima, koji su svojom ponudom pogodili želje mnogih Riječana i njihovih gostiju, u kombinaciji s ambijentom kojim dominira zgrada Kazališta, čitav je taj dio grada dobio posve novi život, izgled i funkciju. U biti, postao je novi centar grada i mjesto za večernje izlaske, ali za publiku željnu smirenije atmosfere i opuštajućeg ugođaja, nasuprot glasnoj glazbi i gužvi u nekim drugim kafićima i klubovima u središtu Rijeke. Postao je središte ne noćnog, nego večernjeg života, mjesto gdje dolaze ljudi baš svih generacija, kako bi na sat-dva uživali na kraju dana, iako nipošto ne valja zanemariti ni dnevni život, kojeg uvelike određuje neposredna blizina Place.
Foto S. Drechsler
Na kazališni trg sve češće zalaze i brojni turisti, pa nije rijetkost, sjedeći za nekim od stolova, oko sebe čuti razgovore na barem dva-tri strana jezika, što opet cijeloj priči daje poseban štih.
Metamorfoza Trga nije proša nezamijećeno među Riječanima, pa često vole dovesti i svoje goste.
Željka je iz Zagreba i upravo joj objašnjavam kako je cijeli ovaj dio pred koju godinu bio potpuno pust, a sada je krcat ljudima, kaže Vjeko Maštrović koji je trgom šetao u društvu Željke Varjanić.
I sam volim doći ovamo, ali sad smo samo u prolazu, no možda kasnije navratimo, kaže Maštrović.
Tako je bilo i za obilaska naše ekipe, iako je bila večer nakon radnog dana, no terase su bile više nego pristojno popunjene. Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin, pa i sami sjedamo za stol u jednom od kafića, nismo baš sigurni kojeg jer stolice i stolovi izgledaju isto, a među njima nema baš jasne linije »razgraničenja«. Oko nas za stolovima od studenata do umirovljenika, ali ipak se čini da glavninu gostiju čine ljudi u kasnim dvadesetim i tridesetim godinama života, svatko u svom razgovoru, uz povremeni smijeh i nešto glasnije, ali dobro raspoložene tonove. Za stolom do grupica mladih ljudi koji međusobno razgovaraju na francuskom, ali izgledaju kao da su ovdje stalni gosti, jer i bez gledanja u cjenik točno znaju što će naručiti. Uskoro se i mi pridružujemo razgovoru, a oni nam objašnjavaju da su studenti Tehničkog fakulteta, koji su u Rijeku došli u sklopu studentske razmjene.
Raznolika ekipa
U tijeku studija imamo priliku na nekoliko mjeseci studirati izvan svoje matične zemlje i fakulteta, u drugim zemljama Europske unije. Razmišljali smo gdje bismo mogli otići, i na kraju je izbor pao na Hrvatsku i Rijeku. Učinilo nam se kao zanimljiva i malo drugačija opcija – i nismo pogriješili, objašnjavaju nam Julie, Quentin i Maxime, studenti iz Bresta.
Foto S. Drechsler
Kao pravi studenti, već su i više nego dobro istražili što sve Rijeka i okolica nude, ali kazališni park i trg omiljeno im je mjesto za izlazak.
Sviđa nam se to što ima ljudi, ali je ipak nekako mirno, opušteno. I sam prostor je vrlo lijep, s pogledom na veliki otvoreni trg i park, a sama zgrada Kazališta uistinu čini ovo mjesto posebnim. I gosti su vrlo raznoliki, od male djece do ljudi starije dobi. Zaista uživamo doći ovamo, kažu mladi Francuzi.
Redovite gošće su i tri dame, Hana Simčić, Marina Švob i Anja Krumins, koje su se smjestile nekoliko stolova dalje.
Odlično je to što nema automobila i što je oko terasa velik otvoreni prostor po kojemu naši klinci mogu slobodno trčati, a mi biti bez brige da će im se nešto dogoditi. Atmosfera je vrlo ugodna, a super je i hrana – evo upravo čekamo da nas posluže. Sve u svemu, odlično mjesto za večernje druženje, kažu Riječanke.
Trud ugostitelja
I ostali gosti s kojima smo kratko razgovarali manje-više jednako odgovaraju na pitanje zbog čega vole dolaziti baš kod Kazališta, a ništa manje nisu zadovoljni ni sami ugostitelji, koji, kako kaže Vedran Jakominić, predsjednik Udruge ugostitelja i suvlasnik Kings puba pored Kazališta, na početku nisu ni sanjali da će taj prostor postati toliko polularan.
– Nismo imali namjeru tamo seliti centar grada ili nešto slično. Kada smo otvorili prvi Kings bila je to čista ljubav, ali to je mali kafić i željeli smo nešto veće i održivo. Ovaj trg je uistinu poseban, ali bio je zapušten i bez života, osim ponekog zalutalog turista i beskućnika, kaže Jakominić.
Cijelu priču započeo je, ističe Wine bar »Kod Zajca«, koji se prvi pozicionirao na Trgu i počeo s malo drugačijom, kvalitetnijom ponudom, posebno vina.
Oni su bili pioniri, ali jedan bar nije bio dovoljan da transformira ovaj prostor, iako ima zaista odličnu ponudu.
Čitav kvart oko glavne gradske Tržnice uvelike se promijenio u zadnjih nekoliko godina. Dok je prije živio životom Dr.Jekilla i Mr.Hydea, od potpune zagušenosti u jutarnjim satima, dok radi Tržnica, do posvemašnje pustoši u večernjim satima. Osim prostora uz Kazalište, otvoreni su novi ugostiteljski sadržaji ili uređeni postojeći, koji sada nude i gastronomsku ponudu u večernjim satima, što je, sudeći po popunjenosti terasa više nego dobro prihvaćeno, a tijekom ljetnih večeri na Terminalu svira i živa glazba. Jedino što nedostaje je uređeniji Molo longo, koji je svake večeri krcat šetačima, ali i dalje bez sanitarnih čvorova, dovoljno klupica i odmorišta, a ni planirani ugostiteljski objekt u bivšoj zgradi Dezinsekcije nije otvoren, iako je više nego sigurno da bi na takvoj lokaciji bio vrlo popularan.
– Kada smo dolazili, odlučili smo biti ne konkurencija, nego komplementarni s njima, pa smo u prvom redu htjeli ponuditi pivo i hranu. U sve se odlično nešto kasnije uklopio Teatro, a sada dolaze i drugi pa tako imamo i prvi restoran s bezglutenskom hranom u susjedstvu. Sav trud nas i naših kolega na sreću su prepoznali i naši sugrađani i tako je vrlo brzo ovo postalo omiljeno okupljalište mnogih, a osim Riječana često nam dolaze i stranci, jer osim ambijenta nudimo i njima dobro poznat koncept puba u kojemu se nudi i hrana, što je vrlo dobro privaćeno i među domaćim gostima, kaže Jakominić, koji smatra kako je prostor oko zgrade HNK napokon dobio smisao i postao okupljalište ljudi.
U cijeloj priči možda smo narušili mir stanara okolnih zgrada, ali vjerujem da je s aspekta grada poželjno da u centru ima ovakva okupljališta, a posebno da ovaj, možda i najljepši trg u Rijeci, bude živ. Radimo samo do ponoći jer ni ne želimo biti noćni klubovi, niti puštati preglasnu glazbu. Ni naši gosti to ne žele, a na nama je da i dalje ispunjavamo njihove potrebe, istovremeno čineći ovaj dio grada živim i aktivnim, zaključuje Jakominić.
Foto S. Drechsler
