Leonardo Bressan

Katastrofično, ali potpuno realno: ‘Pola stanovnika PGŽ-a u idućih pet godina ostaje bez liječnika’

Barbara Čalušić

Uz činjenicu da svake godine ostvari uvjete za mirovinu oko 750 liječnika, a zamijeni ih manje od 500, moja je generacija najbrojnija u sustavu te će istovremeno otići u mirovinu nas više od 1.000, a toliki se broj liječnika u jednoj godini nikako neće moći nadomjestiti, kaže Bressan



Kada ću u zasluženu mirovinu? Pa eto, ako bude sreće i zdravlja, mogao bih dočekati 2024. godinu i onda se malo odmoriti, no tada će gotovo 50 posto stanovnika naše županije, ali i Hrvatske, ostati bez mogućnosti korištenja svojih Ustavom i zakonom zagarantiranih prava. Što učiniti? Tko će mene i moje kolege zamijeniti, tko će mene i moje kolege liječiti? Na ta pitanja nemam odgovor, jer uz činjenicu da svake godine ostvari uvjete za mirovinu oko 750 liječnika, a zamijeni ih manje od 500, moja je generacija najbrojnija u sustavu te će istovremeno otići u mirovinu nas više od 1.000, a toliki se broj liječnika u jednoj godini nikako neće moći nadomjestiti.


Već sam više puta pitao je li moguće da neće biti kvalitetnog upravljanja zdravstvenim sustavom dok na ulice naših gradova ne izađe nekoliko desetaka tisuća nezadovoljnih građana. To zaista možda zvuči kataklizmički, ali mene je strah da sve lošije upravljanje zdravstvenim sustavom može samo dovesti do toga, otvoreno priznaje dr. Leonardo Bressan, liječnik obiteljske medicine i predsjednik Koordinacije hrvatske obiteljske medicine Primorsko-goranske županije, koji već godinama upozorava na nedostatak liječnika i ostalog medicinskog kadra te brojne druge nedostatke zdravstvenog sustava.


Crni scenariji 


Njegova predviđanja ponekad doista izgledaju pretjerano katastrofično, no vrijeme koje odmiče i sustav koji zaobilaze konkretne mjere i rješenja, sve češće potvrđuju da je Bressan bio u pravu.




– Scenariji koji su mogući jesu crni, no moguće ih je spriječiti ili barem ublažiti. Jedan od načina je svakako da lokalna i državna administracija počnu pomno slušati savjete nas liječnika praktičara, pogotovo onih s duljim radnim stažom koji itekako imaju iskustva unutar zdravstvenog sustava. KoHOM već godinama nudi gotova rješenja, koja su odmah primjenjiva i nadasve jeftina za sustav, no zdravstvena administracija očito živi u nekom svom dalekom i paralelnom svijetu, jer se skoro svi visoki državni dužnosnici, kada je riječ o ozbiljnijoj bolesti, koriste uslugama izvan našeg javnog zdravstvenog sustava. Kao član novog saziva Savjeta za zdravlje PGŽ-a na osnivačkoj sjednici u prosincu prošle godine ozbiljno sam upozorio na događaje koji slijede te je predsjednica Savjeta za zdravlje, kolegica Romana Jerković, ipak odlučila sazvati tematsku sjednicu Savjeta koja je i održana prije desetak dana i na kojoj sam iscrpno i bez uvijanja svim članovima predstavio gole podatke, gole činjenice te je pročelnica županijskog Upravnog odjela za zdravstvo kolegica Đulija Malatestinić ipak odlučila sazvati posebnu radnu skupinu koja bi trebala pripremit Plan i program potreba i mjera za održavanje zdravstvene zaštite stanovništva PGŽ-a za iduće desetogodišnje razdoblje. Sastanak takve radne skupine očekujem u danima koji slijede. Mjere koje sam predložio za neke su možda drastične, ali situacija je preozbiljna za bilo kakva odgađanja.


Foto Roni Brmalj


Foto Roni Brmalj



Znajući da je broj studenata koji diplomiraju na Medicinskom fakultetu u Rijeci daleko manji od potreba za održavanjem zdravstvenog sustava u našoj županiji, predložio sam razmisliti o povećanju upisnih kvota. Dokaz o premalom broju diplomiranih studenata medicine u Hrvatskoj u odnosu na potrebe dokazuje i prošlogodišnji natječaj za pripravnički staž na koji se javilo 369 novodiplomiranih, a ostalo je nepopunjeno čak 379 mjesta. Uz to, moramo znati da je velik broj studenata medicine u Rijeci zadnje tri godine studija, već sklopio ugovore o stipendiranju sa stranim bolnicama, prvenstveno s njemačkog govornog područja. Preporučio sam da Skupština županije odluči stipendirati sve mlade koji se odluče upisati studij na Medicinskom fakultetu u Rijeci, koji su s područja ove županije, i to u visini mjesečne minimalne plaće u Hrvatskoj. Predložio sam da se analiziraju potrebe u ovoj županiji za svaku pojedinu specijalizaciju u idućih deset godina, jer postoje točni podaci kada će koji liječnik otići u zasluženu mirovinu i takvo planiranje svakako nije teško. Deset godina je razdoblje koje je potrebno da bismo dobili gotovog specijalista za ulazak u sustav sukladno propisima koji stupaju na snagu iduće godine, a to je šest godina studija plus četiri godine specijalizacije. Također, lokalna zdravstvena vlast, pa i županija kao predstavničko tijelo građana, trebali bi izvršiti pritisak na Ministarstvo zdravstva radi usvajanja potreba za točno utvrđeni broj specijalizacija u takvom jednom razdoblju i omogućiti pristup sredstvima predviđenim za specijalizacije ne samo županijskim zdravstvenim ustanovama, već i nama koncesionarima koji uostalom predstavljamo 70 posto pružatelja zdravstvenih usluga na razini primarne zdravstvene zaštite – navodi Bressan.


Opasne brojke


Liječnici obiteljske medicine u PGŽ-u u ovom trenutku skrbe za 257.517 osiguranika kroz 168 timova obiteljske medicine. Prosječna dob obiteljskih liječnika trenutno se kreće oko 56 godina. Prema mreži, potrebno je 175 timova, tako da već danas Županiji nedostaje sedam timova. Bressan ističe da će zbog dobne strukture timova samo tijekom ove godine prirodnim odljevom nestati još sedam timova koji skrbe za gotovo 11.000 građana, a situacija će se pogoršati u godinama koje slijede. Već iduće godine gasi se dodatnih 12 timova koji skrbe o gotovo 20.000 stanovnika, 2021. godine gubi se još pet timova, 2022. godine 11, da bi 2023. godine izgubili još 12 timova te 2024. godine dodatnih 13 timova. Bressan to tumači da će 2024. godine trebati osigurati pristup zdravstvenoj zaštiti za 93.580 osiguranika u PGŽ-u uz 64 izgubljena tima.



Kao poseban problem rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, Bressan već godinama ističe opremljenost ordinacija. Kako podsjeća, još 2011. godine, predstavnici KoHOM-a u PGŽ-u i bivši ravnatelj Doma zdravlja PGŽ-a došli su do zajedničkih prijedloga kako opremiti sve ordinacije prema najvišim europskim i svjetskim standardima, no lokalna zdravstvena administracija tada je, kako kaže, glatko prešla preko toga.


– Trebalo bi vidjeti u što je uloženo gotovo 14 milijuna kuna koje su koncesionari do sada uplatili na račun proračuna županije kroz institut koncesije, a da ne govorimo i o gotovo dvostrukom iznosu koji smo uplatili radi korištenja poslovnih prostora koje vlasnici, odnosno upravitelji, nisu uopće održavali. Ovdje govorim o investicijskom održavanju, sukladno zakonskim obvezama vlasnika odnosno zakupodavca. To je ogroman novac koji je trebao biti vraćeni u sustav pružanja zdravstvene zaštite na primarnoj razini, u korist građana, onako kako smo to bili predlagali već prije osam godina kolegica Lidija Gović-Golčić, tadašnji ravnatelj Doma zdravlja PGŽ-a Boris Ritoša i ja. Naime, svjedoci smo kako iz dana u dan pada razina pružanja kvalitetne zdravstvene zaštite i razina sigurnosti stanovništva pri njezinom korištenju. Na to smo upozoravali već 2011. godine kada je najavljena reforma hitne medicinske pomoći u Hrvatskoj u koju je utrošeno preko 80 milijuna eura. Već tada, prije pokretanja te reforme, upozoravali smo na moguće tragične posljedice koje su se onda i desile točno onako kako smo mi bili predvidjeli. Ne radi se tu samo o promjenama u sustavu hitne medicinske pomoći, jer zdravstvena zaštita funkcionira po sistemu spojenih posuda, i bilo koja intervencija u jednom sektoru neminovno dovodi do promjena u drugim sektorima, koje mogu biti vrlo ozbiljne pa u spomenutim slućajevima i tragične. Zato se i dalje događaju slučajevi kao u Metkoviću, a to je počelo samim pokretanjem reforme hitne medicinske pomoći 2011. godine, od Bjelovara, Umaga i Krka, a takve će se tužne i apsolutno nedopustive situacije i dalje događati. To će se događati isključivo zbog lošeg upravljanja zdravstvenim sustavom, barem do trenutka kada na čelo tako ozbiljnog resora ne dođe liječnik praktičar iz primarne zdravstvene zaštite, uvjeren je Bressan.



– Drugi faktor koji će pogoršati ovo stanje je primjena Europske direktive od iduće godine po kojoj u sustav primarne zdravstvene zaštite neće moći ući novi doktori koji već ne posjeduju odgovarajuću specijalizaciju, uz istovremeno smanjenje najvećeg dopuštenog broja osiguranika u skrbi sa sadašnjih 2.125 na 1.800, što će dodatno povećati potreban broj timova, a ponavljam, izgubit ćemo ih 64. To vam u konačnici znači da će do 2024. godine u našoj županiji nedostajati timova obiteljske medicine za 115.200 stanovnika od njih oko 260.000. Ti stanovnici neće imati izabranog doktora obiteljske medicine i tako neće uopće moći pristupiti velikom broju prava koje im na papiru garantira zdravstveno osiguranje. Radi se o gotovo 40 posto stanovnika PGŽ-a starijih od sedam godina kojima će biti dokinuta osnovna građanska prava – upozorava Bressan.


Zdravo za gotovo


Kako dodaje, tu se ne radi samo općenito o pristupu zdravstvenoj zaštiti kroz institut izabranog doktora, već se radi i o nemogućnosti ostvarenja mnogih prava iz radnog odnosa od kojih je jedno od najtraženijih pravo na privremenu nesposobnost za rad. Bressan kaže da to za zaposlene znači samo dvije mogućnosti: ići na posao bolestan ili dobiti raskid ugovora o radu zbog nedolaska na posao.


– Nadalje, naši će građani izgubiti pristup velikom broju prava iz socijalnog osiguranja, neće imati pristup nizu prava iz mirovinskog osiguranja, a da ne govorimo o svim onim pravima iz svakodnevnog života na koje smo navikli, kao pravo na ortopedska i druga pomagala. Od najznačajnijih prava iz zdravstvenog osiguranja koja naši građani neće više moći ostvariti jesu svakako i pravo na medicinsku dijagnostiku, na izvanbolničko liječenje, na prevenciju i liječenje kroničnih nezaraznih bolesti i tako redom, pa sve do ranog otkrivanja i liječenja zloćudnih bolesti. Običnim rječnikom, ako ste na primjer dijabetičar i ovisite o redovitom uzimanju vaše terapije, veliko je pitanje kako ćete do toga doći jer ako nećete imati izabranog doktora, nećete moći ishoditi niti recept da biste u ljekarni dobili potreban vam lijek, a po zakonskoj regulativi to su lijekovi koji se u ljekarnama mogu izdavati samo i isključivo temeljem recepta, i to recepta liječnika koji ima ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, a to je vaš izabrani doktor obiteljske medicine. Ako nećete imati, a 40 posto naših građana neće više imati, izabranog doktora obiteljske medicine, možete zaboraviti na vaša dosadašnja prava, koja svi mi često uzimamo zdravo za gotovo – predviđa Bressan.


Hitna i pedijatrija


Iako najviše apostrofira obiteljsku medicinu kao najbrojniju, Bressan tvrdi da je situacija vrlo kritična i u pedijatriji u primarnoj zdravstvenoj zaštiti te već sada zdravstvenu skrb o djeci u PZZ-u preuzimaju sve češće pedijatri u mirovini. Sve više nedostaje liječnika i u djelatnosti hitne medicine, a Ministarstvo zdravstva, prema Bressanovom mišljenju, dosad nije ponudilo kvalitetna rješenja po uzoru na zapadne zemlje koje su taj put već prešle.


– Zamišljeno je kako će, zbog nedostatka liječnika u hitnoj medicinskoj pomoći, u slučaju hitnoće, obvezati izabrane liječnike obiteljske medicine da uskaču u tzv. timove 2 koje čine vozač i medicinska sestra te ih tako pretvarati u timove 1 koje čine liječnik, medicinska sestra i vozač. Po toj ideji liječnike obiteljske medicine trebalo bi se izvlačiti iz njihovih ordinacija za potrebe hitne intervencije negdje na terenu? Što s pacijentima koji ostanu sami u njihovim čekaonicama, što u slučaju kakve hitne potrebe za liječnikom u njegovoj ordinaciji? Takve ideje zdravstvene administracije, ako prođu, imat će nesagledivih posljedica po pitanju sigurnosti pacijenata i liječnika u korištenju i pružanju zdravstvene zaštite. Duboko se nadam da se naša županija neće dati uvući u takve opasne eksperimente jer se na tome, budimo otvoreni, gube izbori, zaključuje Bressan.


Opterećenje do pucanja


Unutar zdravstvenog sustava, kako kaže Bressan, liječnici u obiteljskoj medicini imaju najnižu stopu bolovanja, ali i najvišu stopu smrtnosti tijekom rada.


– Naš je rad danas miljama daleko od onoga što je bio do prije 20 godina, jer su zahtjevi za »servisiranjem« sve veći. Prisiljeni smo rješavati suludo velik broj administrativnih potreba i postupaka koji u svojoj naravi uopće nama ne pripadaju, ali je za zakonodavca naravno lakše opteretiti izabranog doktora obiteljske medicine do pucanja. To su obrasci, potvrde za vozačke dozvole, dozvole za nabavu i držanje oružja, potvrde za osiguravajuća društva, za kredite, za autoškole, za sportske klubove, za udruge umirovljenika, za nadoknadu putnih troškova, točnije sve potvrde koje uopće ne služe ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu, već na prava iz svih drugih domena koje nemaju veze s nama. U tom asimetričnom sustavu podjele prava i odgovornosti vidimo apsurd i u tome što se osiguranicima obećavaju samo prava, a onima koji im to moraju omogućiti slijede samo sankcije. Tražimo da se točno zna što obvezno zdravstveno osiguranje i pod kojim uvjetima osigurava, a ne da se osiguranicima samo obećavaju brda i doline, poručuje Bressan.