Sve po pravilima struke – Biserka Bilušić Dumbović / Snimio Roni BRMALJ
Sve treba biti vraćeno u prvobitno stanje – do boje fasade koja se još utvrđuje, komentirala je ravnateljica Konzervatorskog odjela u Rijeci Biserka Bilušić Dumbović
RIJEKA Nekadašnja zgrada pošte (svojedobno najstarija upravna poštanska palača u Hrvatskoj) nije spomenik kulture, ali se nalazi u zaštićenoj zoni. No, bez obzira na to sanacija ne može proći bez konzervatorskog blagoslova.
– Ovo oštećenje na zgradi koje je nastalo čistom nepažnjom na gradilištu je popravljivo i s konzervatorskog stajališta nije riječ o velikom problemu. Naravno da će konzervatori izdati uvjete sanacije i za taj dio kao i za cijelu fasadu, s kojom se sada nekako trebalo krenuti. Ona je naime ostavljena za kraj. Sve treba biti vraćeno u prvobitno stanje – do boje fasade koja se još utvrđuje. Ova boja nije prava boja zgrade: već ona koja je stavljena prilikom posljednje adaptacije objekta osamdesetih godina prošlog stoljeća – komentirala je nemili građevinski incident tijekom prenamjene bivše zgrade pošte u robnu kuću ravnateljica Konzervatorskog odjela u Rijeci Biserka Bilušić Dumbović, dodajući da Odjel još nije kontaktiran po tom pitanju – ali vjeruje da će to biti vrlo brzo.
Gradnju ovog objekta je izvodila riječka tvrtka Burger & Matković, a radovi su trajali samo pola godine, od srpnja do prosinca 1887. godine.
Adamićeva, urušena zgrada, bivša zgrada pošte, snimio Ivica TOMIĆ
Zgrada je građena prema standardima gradnje poštanskih zgrada u Mađarskoj koje su najčešće građene kao dvokatnice s tim da je u Rijeci zgrada dobila dodatne etaže radi prostornih uvjeta.
Riječ je o masivnoj neorenesansnoj, historicističkoj građevini koja je napravljena u obliku kubusa, s rustično obrađenom bazom i unutarnjim četvrtastim galerijskim dvorištem. Jedina dekoracija na vanjskom plaštu palače reljefne su girlande koje se nalaze pod samim krovom.
Početkom 20. stoljeća nad ulazna vrata zapadnog prizemlja postavljaju se moderna, secesijska staklena sjenila na željeznim konzolama, a u interijeru nove drvene šalterske pregrade. Adaptirana je 1985. godine a bila je poznata po kolorističkim ekspresivnim svodoncima mozaika Ede Murtića koji su postavljeni 1969. godine.
Zanimljivo je da su tijekom radova pronađene oslike na stropovima florističke dekoracije s geometrijskim elementima koje su bile prekrivene a koje također investitor mora obnoviti po pravilima konzervatorske struke.
