Riječko podzemlje

Grad Rijeka uskoro otvara za javnost talijanski tunel iz Drugog svjetskog rata

Ljiljana Hlača

Foto S. Ježina

Foto S. Ježina

Riječ je o tunelu kojeg su gradili Talijani za potrebe civilne zaštite uoči i tijekom Drugog svjetskog rata, a koji spaja područje katedrale sv. Vida i Dolca. Nakon sanacije i obnove u tunelu bi se mogli izvoditi razni programi, a zasigurno će se dobro uklopiti i u program EPK – Rijeka 2020.



RIJEKA Nije novost da je podzemlje Rijeke prošarano podzemnim tunelima građenima za vojne svrhe i zaštitu civila, ali je zasigurno vijest da će se jedan takav tunel prije ljeta otvoriti za građanstvo i turiste. Naime, Grad Rijeka je krenuo s projektom uređenja jedne takve podzemne građevine koja prolazi ispod starog grada. Riječ je o tunelu kojeg su gradili Talijani za potrebe civilne zaštite uoči i tijekom Drugog svjetskog rata, a koji spaja područje katedrale Sv. Vida i Dolca, ima dva odvojka i jedan nadzemni ulaz/izlaz. Kako saznajemo, za prvu fazu ovog projekta već je osigurano 300.000 kuna.


– Prva faza projekta uključuje sanaciju odvojka koji spaja Katedralu i Dolac. Radovi uključuju zahvate na strujnim instalacijama u tunelu, postavi novih rasvjetnih tijela i strujnih priključaka, zatim čišćenje i dosipavanje partera pijeskom, otkriva riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.



Unutrašnjost tunela je relativno čista, u dobrom je stanju, prohodan u cijelosti i osvijetljen. Zbog vlage na stropovima niču stalaktiti. Tlo je blatnjavo, a nešto je i pod vodom pa je poželjna »radna« obuća. Od dodatne opreme, tu su sanitarni čvorovi. Na jednom dijelu zida uočavamo natpis Riservato all U.N.P.A – ali to je ujedno i jedini sačuvani trag iz doba kada je konstrukcija građena. Prolazi su nivelirani (sve je ravno), širine i do 4 metra. Najveća dubina tunela je 10 metara, saznajemo od našeg vodiča.





Gradski oci očekuju da bi sve to trebalo biti gotovo već u svibnju, a projekt je zamišljen na način da se u budućnosti tamo izvode razni programi i izložbe. Zamjenik gradonačelnika Marko Filipović dodaje da se ovdje radi o zanimljivom projektu za kojeg postoji interes javnosti, a zasigurno će se dobro uklopiti i u program EPK – Rijeka 2020.


Desetak kilometara


Rijeka je grad izuzetno burne prošlosti i različitih posezanja, prvenstveno zbog svog geopolitičkog položaja. Stoga ne čudi njezino bogatstvo u mreži fortifikacijskih objekata. Prema nekim procjenama ukupna duljina svih takvih objekata koji postoje u gradu, uključujući podzemne komplekse, skloništa i tunele iznosi najmanje desetak kilometara. Pojedini kompleksi imaju tunele duljine od 1,5 do 2,5 kilometara, dok podzemne utvrde nisu povezane. Ovo je prvi puta da se ratni objekt pokušava komercijalizirati, odnosno otvoriti za javnost, iako se u više navrata naglašavao potencijal primjerice kompleksa Katarina B na Pulcu kojim upravlja država.



Novinarsku ekipu kroz spomenuti tunel »stari grad« proveo je Goran Šarić, savjetnik za zaštitu i spašavanje i obrambene pripreme pri Odjelu za gradsku upravu i samoupravu. Naš sugovornik već ima iskustva u vođenju grupa po tunelima, otkrivajući da godišnje riječkim podzemljem »prošeta« oko 100 ljudi. Interesa znači ima. Naša šetnja trajala je nekih 15 minuta, a započela je kod ulaza koji se nalazi odmah do katedrale Sv. Vid, a završila u dvorištu Fine odnosno u dvorištu Srednje talijanske škole.


 Sklonište za vrijeme Domovinskog rata


– Ovaj tunel, ukupne dužine 320 metara, gradila je talijanska vojska, u strogoj tajnosti, negdje od kraja 30-ih prošlog stoljeća pa sve do 1942. godine. Pojedini dijelovi nisu dovršeni, što se vidi jer svodovi nisu u cijelosti obloženi betonom. No, tko god da je ovo radio, napravio je vraški dobar odnosno kvalitetan posao. Tunel je izdubljen dobrim dijelom u živoj stijeni, navodi Goran Šarić, ukazujući da se jedan odvojak tunela spaja sa zgradom na adresi Trg riječke rezolucije 3, dok drugi vodi prema riječkom zatvoru. Ali, straha za bijeg zatvorenika nema jer je taj dio dobro zapečaćen s nekoliko željeznih vratiju. Na parkiralištu kod »socijalnog« nalazi se i spomenuti nadzemni ulaz/izlaz a koji izgleda poput jednog malog bunkera oličenog u crveno.



– Ovdje se mogla skloniti i vojska, ali tunel je izgrađen prije svega za zaštitu civila. Još ima živih svjedoka koji su ga koristili jer sam stupio u kontakt s nekima. Kasnije se ovaj objekt koristio kao sklonište za vrijeme Domovinskog rata i to dva puta, objašnjava dalje Šarić.Grad Rijeka upravlja s 58 od 80 riječkih tunela, a što ga godišnje košta oko 50.000 kuna. Većina nacrta podzemlja čuva se u Državnom arhivu, a zanimljivo je da se riječka povijesna struka nije do sada sustavno pozabavila ovim područjem. Stoga dobar dio tunelske riječke mreže i dalje će ostati – vojnom tajnom.