Prvašići su jedini na kojima se ne štedi. Najviše se kupuju radne bilježnice, školski pribor te tu i tamo pokoji naslov koji nedostaje s popisa obaveznih udžbenika. Kriza je, kažu djelatnici knjižara, učinila svoje i roditelji se snalaze na sve načine kako bi smanjili trošak početka školske godine
RIJEKA Roditelji školaraca svih uzrasta tradicionalno u drugom dijelu kolovoza krenu u pohode na knjižare, a iako su u sve riječke knjižare već počeli stizati pojedini naslovi udžbenika pravi val dolazaka očekuje se kroz dva tjedna, odnosno s početkom školske godine.
Do tada će se, kažu u knjižarama, kompletirati svi naručeni naslovi, međutim također napominju da kupovina udžbenika nije ono što je nekada bila, jer zahvaljujući uhodanoj praksi nasljeđivanja udžbenika ili pak kupovini rabljenih, rijetki su oni koji kupuju cijele komplete udžbenika.
Ono što se najviše kupuje uglavnom su radne bilježnice, školski pribor te tu i tamo pokoji naslov koji nedostaje s popisa obaveznih udžbenika. Kriza je, kažu djelatnici knjižara, učinila svoje i roditelji se snalaze na sve načine kako bi smanjili trošak početka školske godine. Međutim, neke je troškove nemoguće izbjeći pa se radne bilježnice i sve ostale školske potrepštine u najvećoj mjeri kupuju na rate.
Na rate i malo
– »Peglanje« kartica uobičajena je praksa u knjižarama, jer i uz uspješnu nabavku rabljenih udžbenika početak školske godine ozbiljna je investicija. U toj kupovini najviše si oduška daju roditelji prvašića koji ne pitajući za cijenu u principu ne štede ni na čemu i kako pojašnjava voditelj knjižare V.B.Z. Robert Šepac uglavnom kupuju »na veliko« za cijelu školsku godinu.
– Kada je u pitanju školski pribor roditelji ne štede. Imamo bilježnice po cijeni od šest, ali i od 19 kuna. I nemamo baš nikakvih problema s prodajom ovih skupih bilježnica. Te su bilježnice kvalitetnije, papir je deblji i roditelji to znaju. Pogotovo se ne štedi na prvašićima. Vrlo često dolaze none i nonići i kupuju za unuke. Ne pitaju za cijenu i u pravilu plaćaju gotovinom. Međutim, roditelji starijih učenika najviše kupuju na rate i ne kupuju velike količine. Stariji učenici dolaze tijekom cijele godine i kupuju kako im što zatreba, pojašnjava Šepac.
Iako su u knjižare počeli stizati udžbenici uglavnom se radi o osnovnoškolskim naslovima, jer oni srednjoškolski, kažu djelatnici, očekuju se tek u rujnu. Naime, nepisano je pravilo da knjižare najprije zaposjednu roditelji osnovaca koji već krajem školske godine dobiju popis potrebnih udžbenika za narednu godinu, dok se srednjoškolcima u najvećem broju slučajeva popisi dijele tek početkom godine.
Internet kupovina
Dodajući kako je ovo zadnja »polovna« godina, jer prema najavama Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta učenike od naredne školske godine čekaju novi udžbenici Šepac navodi da se posljednjih godina osjeća pad prometa kada su školski naslovi u pitanju, a uz tržište rabljenih udžbenika na pad prometa utiče i kupovina udžbenika putem interneta.
– Ima dosta roditelja koji se odlučuju na kupnju udžbenika putem interneta, jer im je to jednostavnije i komotnije. Sve im dođe na kućnu adresu i još dobiju omotane knjige. Međutim, ipak se i dalje dosta kupuje u knjižarama, a najviše ide školski pribor. Iako je već počela jača kupovina najveću navalu očekujemo u prva dva tjedna rujna, tada se kupuje baš sve, ističe Šepac.
Ti najtraženiji artikli, koji se svode pod školski pribor, ne kupuju se samo u knjižarama, već su preplavili i sve trgovačke centre, a bez obzira što su rasponi cijena prilično široki u knjižarama uvjeravaju da i bez kupnje udžbenika roditelji u prosjeku ostaju »tanji« za tisuću kuna. To je prosječan iznos koji je potreban za napuniti školsku torbu, a da o ostalim troškovima nema spomena.
– Cijene školskih torbi kreću se od 150 do 800 kuna. Najskuplje torbe u sebi već sadržavaju pernice koje inače koštaju 180 kuna, kao i vrećice za papuče. Dakle, radi se o cijelom kompletu. U ponudi imamo i torbe »2 u 1«, koje se mogu rastaviti na dvije torbe. Uzmemo li za primjer prvašića koji uči jedan strani jezik onda za komplet udžbenika treba izdvojiti 500 do 600 kuna, za torbu koja već sadrži pernicu i vrećicu 700 kuna, a dodatnih 400 kuna potrebno je za pisanke, tempere, vodene boje, likovnu mapu, geometrijska tijela, plastelin, glinamol, posude za vodu i kistove. U konačnici radi se o trošku od tisuću i pol do dvije tisuće kuna, pojašnjava Šepac.
Kako dijete raste rastu i troškovi, jer kompleti udžbenika za više razrede osnovne škole dosežu cijenu i od 1.800 kuna, a kada su u pitanju srednjoškolci ti su iznosi još i veći te nerijetko komplet srednjoškolskih udžbenika doseže cijenu od dvije tisuće kuna.
U konačnici računica je vrlo jednostavna, obitelj s dvoje djece starijeg osnovnoškolskog ili srednjoškolskog uzrasta samo za udžbenike i školski pribor do prvog dana nastave mora izdvojiti pet tisuća kuna, a može li to podnijeti budžet obitelji školaraca, kaže majka dviju srednjoškolki Maša Šimić, nitko ne pita.
Mora se
– To se jednostavno mora i ljudi se snalaze na svakakve načine, a najčešće se »peglaju« kartice. Sve je skupo, međutim ne možete reći djetetu da mu nećete kupiti olovku, jer je skupa. Moje kćeri pohađaju Salezijansku gimnaziju i to je jedna od rijetkih škola koja ima organiziranu razmjenu udžbenika. Naime, za prva dva razreda knjige se nasljeđuju, a u višim razredima učenici ih sami razmijenjuju ili preprodaju. To je spas, jer smo oslobođeni tog troška. Međutim, ipak računam da ćemo za svaku od kćeri morati izdvojiti najmanje tisuću kuna kako bi kupili sve druge potrepštine. Jednoj treba torba, a to je najmanje 500 kuna. Upravo idemo iz Školske knjige i za svega tri-četiri radne bilježnice platili smo 300 kuna. Treba imati na umu da nisu samo bilježnice u pitanju. Gdje su tenisice i sve dalje što treba, kaže Šimić.
Zarazliku od obitelji Šimić koja kalkulira koliko će početak ovogodišnjeg rujna isprazniti kućni budžet obitelj Mačinković, kako kaže mama Jasmina čija će Hana sada u drugi razred osnovne škole, ne želi ni znati koliko ih školovanje zapravo košta.
– Udžbenike smo uspjeli nabaviti polovne, a po spisku koji smo dobili u školi koštali bi najmanje 500 kuna. Trenutno smo u potrazi za pernicom, ali već smo ranije dosta toga kupili i uopće ne znam koliko smo potrošili. Zapravo, ne želim znati, kaže Mačinković.
