Kultno okupljalište

Dva boda? Priča o malom klubu što budi uspomene i tjera osmijeh na lica

Ivana Kocijan

Klub Dva boda dio je povijesti grada, mnogima su izlasci tamo bili početak društvenog života, prisjeća se Ico Mikuličić, voditelj kluba negdje od 1979. do 1982. godine



Bit će to, nesumnjivo, večer za pamćenje. Društvena večer »Dva boda za knjigu! Dva boda za knjižnicu!« što će biti održana danas u prostorijama Ogranka Trsat Gradske knjižnice Rijeka mnoge će podsjetiti na najljepše dane, dane mladosti, i izlaske u klub Dva boda koji se krajem 70-ih i u 80-ima nalazio upravo tamo gdje od travnja djeluje trsatski ogranak riječke knjižnice – u prizemlju Dvorane mladosti. S ciljem prisjećanja na lijepe uspomene, stare fotografije, plakate, članske iskaznice, kolektivna i individualna sjećanja vezana uz klub, Gradska knjižnica Rijeka pokrenula je akciju prikupljanja fotografija iz bivšeg omladinskog kluba koja će vrhunac imati upravo danas.


– Ukupni »krivac« za sve oko ove ideje je naša kolegica, knjižničarka Jasenka Alić-Tadić koja od početka i radi na tom mjestu i osjeća zajednicu u kojoj radi. Ljudi su vraćajući knjige krenuli njušiti prostor i detektirati ga kao zonu svoje mladosti, lokaciju koja budi sjećanja i tjera osmijeh na lice. Jesu li ta prva lica bila ona koja nose ime Bernardin Modrić, Henry Radanović, Mladen Ilić, Ute Rapotec ili neka druga koja nisu šire i javno prepoznatljiva, teško je reći, ali definitivno je broj ljudi koji je pokrenuo nas na ovu akciju bio oveći. Kad god krećemo iz tog pravca, ne zažalimo truda, otkrila je Verena Tibljaš, koordinatorica programskih aktivnosti GKR-a.


Sve nas veže emocija


Reakcije na akciju, kao i prisjećanja na klub Dva boda, divna su i pozitivna pa će u istom tonu zasigurno proći i današnji program.– Dok smo mi vrludali između punka i disca, novog vala i elektro-popa, »Slatke košarice« i »Bure«, Vala i Kulta, dok smo tražili pravu, čvrstu priču oko koje ćemo isplesti sadržaj te društvene večeri, ljudi s kojima smo razgovarali o tome dali su nam istu poruku između redaka svojih osobnih ispovijesti – emocija je ta koja te veže uz neku temu – ako se teme uopće ne možeš sjetiti, znači da ti nije bila bitna. Jako se puno ljudi sjetilo ove teme, razgovori s većinom trajali su na prvu, telefonom i po više od pola sata, čak i kod onih koji su tvrdili da nisu bili »taj đir« i da nisu išli u Dva boda, sjećanja nije manjkalo i između redaka dala se naslutiti i šira priča od one zagurane u četiri zida malog omladinskog kluba u Dvorani mladosti. Bilo je tu prisjećanja na parfumeriju i drogeriju koja je ciljano nakon Konta išla na suprotne strane grada, na slušaonice u koje se išlo čuti nove hitove, na disco iz kojeg se išlo pješke doma, na prve snimke Mrtvog kanala, Protesta, Idejnih nemira koje su snimane baš u Dva boda, na ekipu koja dolazi nakon posla u Torpedu na izvlačenje lota – sto ljudi, sto sjećanja – neće ih faliti ni na društvenoj večeri u ponedjeljak, dodala je Tibljaš.

Dokaz vremena


Fotografije su stigle s četiri strane: Danilo Pavletić odmah je reagirao vidjevši objavu na Facebooku i »iskrcao« 50-ak fotografija s jedne društvene večeri – maturalne zabave na kojoj se dalo detektirati jako puno poznatih lica i iz današnjeg javnog života.



Na društvenoj večeri »Dva boda za knjigu! Dva boda za knjižnicu!« okupit će se brojne Riječanke i Riječani čija će se sjećanja ispreplesti u priču o Dva boda i vremenu iz kojeg su potekle mnoge dobre priče. – Bojan Mušćet, sudionik tog vremena, bit će naš svestrani moderator uronjen u temu cijelim svojim bićem, a razgovoru će se pridružiti cijeli niz govornika s vlastitim sjećanjima i razmišljanjima, među kojima će biti Ico Mikuličić, Mišo Cvijanović, Jadranka Čubrić, Goran Ušljebrka, Vladimir Mrvoš, Goran Troha, Slavica Mrkić Modrić, Davorin Šimunović, Vlado Simčić Vava, nadamo se i Draganu Ogurliću, Ediju Jurkoviću i još nekima. Nakon razgovora u knjižnici druženje se nastavlja u kafiću Maat – vrata do – bit će u ponudi i rum-kole i marelice sa šlagom, a bit će i Zdravka Milinovića, otkrila je Tibljaš.


– Bojan Mušćet si je isto dao truda, pronašao je i poslao svoja fotosjećanja. Božena Lišić došla je u knjižnicu s crno-bijelim fotografijama jednog običnog izlaska u Dva boda, jedne prave disco večeri ako bi se to mogla nazvati večer jer kroz zastore izvana proviruje danje svjetlo (smijeh). Mladi plešu, DJ Paro za pultom također, pije se Laško… Sve u svemu, pravi dokaz vremena! I Ksenija Mišković se vidjevši sve te fotografije sjetila svojih te ih priložila kolektivnom albumu na Facebook profilu Omladinski klub Dva boda. Skupljali smo i iskaznice za ulaz u klub – četiri su pronađene – one su vrijednim čuvarima prošlosti donijele besplatno jednogodišnje članstvo u Gradskoj knjižnici Rijeka. Ako netko ovo čita – društvena večer je posljednja šansa za transfer iskaznice za iskaznicu, napomenula je Tibljaš.


Iako se sjeća kluba, ona sama pripada skupini koja nije išla u Dva boda i koja joj je, šali se, ometala, minirala i usporavala ovu istragu. – Ali pripadam tom vremenu, Palach u koji sam išla imao je tog brata na Trsatu za kojeg smo znali, članstvom u jednom klubu ostvarivao si prava na odlazak i u drugi, no tada smo bili srednjoškolci i birali klub prema osobnom stilu i prema spoznaji da iz njega noću možeš pješke doma ako ti pobjegne zadnji bus. Bilo je to vrijeme iz kojeg danas izviru sjećanja gdje god i koga god pikneš. Bila su to bogata vremena – bogata nekom kolektivnom energijom mladih čiji su rezultati i bunta i stvaranja, gledano iz današnje perspektive i u kontekstu današnjeg vremena i mogućnosti, nevjerojatni. Nešto bi valjalo izvući iz te priče kao pouku i kao putokaz, rekla je.

I srednjoškolac, i student


Moderator sutrašnjeg programa bit će novinar, urednik i PR-stručnjak Bojan Mušćet koji kaže kako je riječ o sjajnoj ideji. On je u Dva boda od kraja 70-ih do sredine 80-ih dolazio kao posjetitelj, a onda je do kraja 80-ih tamo djelovao sam u različitim ulogama.


– Što se tiče mojih iskustava s klubom Dva boda, mogu reći da su ona raznolika – posjećivao sam ga kao srednjoškolac i kao student. Veći dio riječkih srednjoškolaca koji su voljeli bezbrižnu disco zabavu posjećivao je Dva boda iz jednostavnog razloga što im roditelji nisu dopuštali da idu u Opatiju u Madonnu, 72, Milde Sorte, Evu i ostale diskoteke ili pak nisu imali odgovarajućeg prijevoza. Zadnja linija 32 iz Opatije se vraćala u Rijeku oko 23 sata, taman kad je noćni život počeo bujati. S jedinicom do Trsata je bilo lakše, dolazilo se oko 21, a odlazilo iza ponoći, pješke. Moj je razred ondje imao maturalnu zabavu koja se tada zvala društvena večer. Bio je to tulum bez roditelja, bez svečanog štiha kako se to ustalilo uglavnom u hotelskim salama Opatije, uz pripadajuće bendove i odjeću kupljenu samo za tu prigodu. Kasnije sam imao različite uloge, organizirao sam i vodio neke programe, književne večeri, slušaonice. Omladinski magazin Val kome sam bio glavni urednik ondje je organizirao nekoliko partyja pod imenom Val Gardena. Povremeno sam bio DJ, samostalno, ili u sklopu DJ korporacije Grom i pakao, koju su još činili Bojan Čukić i Goran Ušljebrka, a kasnije i Vlado Simcich Vava, prisjetio se Mušćet i nastavio:



Programom posvećenom klubu Dva boda bit će obilježen i početak novog, cjelodnevnog radnog vremena u Ogranku Trsat Gradske knjižnice. Naime, od utorka knjižnica na Trsatu prelazi na radno vrijeme jednako ostalim odjelima i ograncima pa će tako ponedjeljkom, utorkom, srijedom i petkom raditi od 8 do 19.30, četvrtkom od 10.30 do 19.30, a subotom od 8 do 13 sati.



– Koliko se sjećam, Dva boda je počeo djelovati krajem sedamdesetih, no bez većeg uspjeha. Kad je ulaz preuzeo Ico Mikuličić, a DJ pult Zdravko Paro, stanje se stubokom promijenilo. Dva boda je postalo »in« mjesto, zauzimajući poziciju kakvu su imale prijenavedene diskoteke u Opatiji, Big Ben i Saloon u Zagrebu ili Exodus u Dubrovniku. Za Rijeku je sjajno da su paralelno stasale dvije supkulture – punkerska i ova koju su nazivala šminkerskom, s mladcima koji su kupovali robu u Trstu ili u butiku Bitanga i princeza u Starom gradu, uređivali frizuru u salonu kod Gilde i koji su se napajali italo discom gledajući emisije na RAI-ju Discoring i Mr. Fantasy. Indikativno, o njima govori naslovna pjesma prvog singla Parafa »Rijeka«.


U sjeni velikog brata


Pod imenom Dva boda klub je djelovao do kraja osamdesetih, s time da je negdje sredinom osamdesetih prestalo njegovo zlatno doba, odnosno vrijeme kad je bio klasična diskoteka.


– Postao je onda klub OK SSOH Rijeka, uz Palach – koji se u to doba zvao Omladinski klub Ivo Lola Ribar, a posjetitelji su ga i dalje zvali Palach ili jednostavno Klub – a aktivnosti su mu se proširile na cijeli tjedan. Kako smo u Rijeci u to doba bili lišeni konstantog priljeva nekih kulturnih ili zabavnih sadržaja, nije čudilo da su isti ljudi kreirali takav sadržaj. Svirali su, šivali, uređivali novine, radijske, pa i TV emisije, organizirali kulturne programe, glumili… To su oni isti koje ćemo danas prepoznavati kao protagoniste riječke novovalne scene. Tako smo se bavili i organizacijom raznovrsnih programa u Dva boda, otkrio je.


Dva boda je, kaže Mušćet, u drugoj polovici osamdesetih imao bogat i raznovrstan program.


– No ipak je bio u sjeni velikog brata Palacha gdje su se održavali glavni programi, a voditelji u to doba Miranda Đaković, Đorđe Minić, Ljiljana Stevanović i Goran Ušljebrka slagali su odlične i inspirativne programe. U Dva boda organizirani su i manji nastupi i promocije. Sjećam se promocije albuma Aleksandra Mežeka, slovenskog autora koji je imao hit »Ljubav preko žice«. Iz zlatnog doba Dva boda pamtim Zdravka Para, DJ-a koji nas je oduševio kad je 48 sati neprekidno puštao ploče u Dva boda, koliko se sjećam. Znam sigurno da mu se najbolji hrvatski DJ Ivan Balent Tratinčica iskreno divio. Dakako, pamtim i ostale DJ-e: Russa i Milinovića, Klaudija Cetinu Chichina, Sašu Vuksana koji je danas dobro poznati glas Radio Rijeke… U ono doba su pjesme s vinila morale biti kvalitetno umiksane za što je uistinu trebala vještina. Tek kad se to svladalo, moglo se prići pultu. Znam iz iskustva, jer sam bio DJ i u Palachu te opatijskom Frapu. Danas svatko može biti sjajan DJ, no kako čujem, većina ljudi koji stoje za laptopom imaju cilj samo povezati dvije pjesme bez pauze, rekao je Mušćet.


Svjetski štih


Kad je glazba u pitanju, u Dva boda inicijalno se puštala najnovija disco glazba koju se moglo čuti na Radio Padovi ili Radio Sabiji.– Damir Radulić i drugi dobavljači već su u Trstu nalazili 12-inčne singlove i nosili ih u klubove, pa tako i u Dva boda. Po tome je Dva boda imao svjetski štih. Dok su u filmovi u riječka kina dolazili s nekoliko godina zakašnjenja, a redovni vinili licencno objavljivani s odmakom od šest mjeseci do godine dana, plesna glazba koja se pojavila na talijanskom tržištu ekspresno je stizala u Dva boda. U određeno doba večeri, DJ-i su puštali himnu kluba, Paro je dugo kao favorit držao skladbu skupine Who’s Who »Palace, Palace«. Kasnije je u priču sve više ulazio electro pop, osobito kad je Dva boda promijenio koncepciju, da bi sve završilo prilično raznovrsno, plesalo se na sve, od punka do hard rocka, prisjetio se Mušćet. Društvena večer »Dva boda za knjigu! Dva boda za knjižnicu!« bit će odlična prilika za prisjećanje na dane provedene u klubu na Trsatu.– Sretan sam što me je fantastična ekipa iz knjižnice pozvala na društvenu večer. Vrlo brzo našli smo zajednički jezik pa ću repetirati jednu od svojih starih uloga u Dva boda i razgovarati s gostima, odnosno voditi društvenu večer. Ideja je sjajna, a već sama činjenica da bivši DJ Zdravko Milinović, provider vinila Damir Radulić i Vlado Simcich Vava samo za tu večer priređuju kompilacije s glazbom iz tog doba dovoljno govori o razmjerima ove akcije, zaključio je Mušćet.

Izvođači mehaničke glazbe


Omladinski klub Dva boda nekoliko je godina vodio naš umirovljeni kolega Ico Mikuličić koji, baš kao i Mušćet, za inicijativu Gradske knjižnice Rijeka ima samo riječi hvale.


– Klub Dva boda dio je povijesti grada, mnogima su izlasci tamo bili početak društvenog života, rekao je.


Dva boda bio je jedan od omladinskih klubova Općinske konferencije Saveza socijalističke omladine Hrvatske.


– U startu je to bio omladinski klub, čini mi se da ga je 1976. osnovao Centar mladih, firma koje je u to vrijeme dosta toga organizirala i zapošljavala mlade. Oni su upravljali i Dvoranom mladosti. Ne sjećam se tko je dao ime klubu, ali kako je bio u sklopu sportske dvorane, bili su popularni sportski termini – kafić do zvao se Time out. Klub Dva boda je dobro funkcionirao nekoliko godina, onda je počeo gubiti popularnost, bio je i zatvoren neko vrijeme… Ja sam u to vrijeme s njima radio neke programe, zvali su se video-disco, preko nekih zagrebačkih menadžera. Kako je klub prestao raditi, došli smo na ideju da ga ja uzmem kao voditelj. tj vlasnik, iako tada nisi mogao biti vlasnik diska. Svi smo mi u to vrijeme radili preko udruženja muzičara Adriatik i službeno smo se vodili kao izvođači mehaničke glazbe. Mi smo zaduživali karte i »držali« ulaz, a organizirali smo i prostor i glazbu, a šank je »držao« Centar mladih koji je bio vlasnik prostora. Tako su svi disko klubovi funkcionirali u to vrijeme, otkrio je Mikuličić i nastavio:– Prvi vlasnik kluba bila je Dvorana mladosti, a ja sam bio voditelj kluba negdje od 1979. do 1982. godine. Prostor sam reorganizirao i preuredio. Slikar Josip Ahel na tapisonu je lemilicom naslikao sliku preko cijelog zida. Bila je pofarbana ultravioletnim bojama pa je svjetlila pod ultravioletnim svjetlom.

U Trst po ploče


Dva boda je bio specifičan po tome što su tamo dolazili klinci. Tada je Opatija bila centar zabave, a oni koji nisu mogli ići u Opatiju jer nisu vozili, dolazili su na Trsatu.


– Jako je popularan bio DJ Zdravko Paro, pa DJ Russo. Puštala se isključivo strana glazba, aktualni hitovi. Tada je bilo teško jer je trebalo svaki tjedan ići u Trst i nabavljati ploče, donositi nove materijale. Što se tiče programa, u moje vrijeme je uglavnom bio disco, a povremeno su bila organizirana i neka gostovanja. Radio Rijeka imala je emisiju Top 10 koja se počela javno snimati kod nas i to je bio najpopularniji program. Cijeli Kontinental koji je tada bio glavno mjesto okupljanja omladine, dolazio je gore. Tada smo postigli rekord – na finalu emisije kad je bilo proglašenje hita godine, uspjeli smo prodati 1000 karata, bio je otvoren i ulaz u Dvoranu mladosti. Inače je u klub moglo stati oko 200 ljudi. Klub je radio svakog dana, radno vrijeme bilo je od 20 sati do ponoći, jedan kada bi se starija ekipa »preselila« u Opatiju, prisjetio se Mikuličić.