Predstojnica Klinike za neurologiju riječkog KBC-a

Doc. dr. Vladimira Vuletić zbog Rijeke odbila Englesku: ‘Želim u KBC dovesti vrhunske svjetske stručnjake’

Barbara Čalušić

Snimio Silvano JEŽINA

Snimio Silvano JEŽINA

Koliko sam uspjela vidjeti plan, nova sveučilišna bolnica izgleda kao prva bolnica Europske unije na ovim prostorima, pravi primjer kako se radi u inozemstvu i kako su sve struke integrirane u jedno. To me je sve motiviralo da dođem raditi u Rijeku s ciljem stvaranja vrhunske neurologije



Novoimenovana predstojnica Klinike za neurologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka doc. dr. Vladimira Vuletić svoju je karijeru započela u Općoj bolnici Slavonski Brod. Za brodsku bolnicu specijalizirala je neurologiju, da bi završni klinički dio specijalizacije odradila u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu pod mentorstvom akademkinje Vide Demarin.


Proteklih devet godina provela je u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Dubrava gdje je vodila Odjel za cerebrovaskularne bolesti s jedinicom intenzivnog liječenja, pružala cjelokupnu skrb oboljelima od bolesti pokreta, posebice od Parkinsonove bolesti, te je kao jedini neurolog bila, i još uvijek je, dio tima za dubinsku mozgovnu stimulaciju i ostale invazivne metode liječenja tih bolesti. Od brojnih inozemnih ponuda koje su joj se nudile tijekom posljednjih godina, odabrala je onu iz Engleske gdje je danas trebala raditi i baviti se neurodegenerativnim bolestima, njezinim glavnim područjem interesa. Međutim, u Hrvatskoj ju je ipak na kraju zadržala prilika da vodi riječku Kliniku za neurologiju.



Mogućnost preseljenja 2020. u zgradu Ginekologije


Ako Rijeka 2020. godine dobije bolnicu za majku i dijete, plan sadašnje uprave jest i preseljenje Neurologije u zgradu u kojoj se danas nalazi Klinika za ginekologiju i porodništvo. Što to znači za pacijente?– Prostori u kojima se u ovom trenutku nalazimo su takvi kakvi jesu. Klinika za ginekologiju je modernija od ovih prostora, no smatram da sami prostori ne mogu dati onu skrb pacijentima koju im mi dajemo znanjem i svojom spremnošću da im pomognemo. No, činjenica je da su na Ginekologiji bolji uvjeti, a ta se zgrada može povezati i s glavnom zgradom tako da se naši pacijenti ne moraju voziti za svaku pretragu po cijelom bolničkom krugu što uvelike poboljšava uvjete i kvalitetu boravka.




– Moram priznati da mi se svidjela pozitivna motiviranost i plan izgradnje jednog prekrasnog sveučilišnog centra koji će biti povezan s kampusom, bolnicom, sveučilištem i fakultetom. Naime, liječnici u sveučilišnim bolnicama osim rada s pacijentima koji je najbitniji, trebali bi se baviti i znanošću kojom se unapređuje sama struka i briga o pacijentima. Svidjela mi se ta ideja i izazov da budem dio ljudi koji rade na ovom projektu, da mogu ostaviti trag i iskoristiti sve svoje dosadašnje edukacije, ekspertize i kontakte kako bismo postali prepoznatljivi u svijetu. Koliko sam uspjela vidjeti plan, nova bolnica izgleda kao prva bolnica Europske unije u ovim prostorima, pravi primjer kako se radi u inozemstvu i kako su sve struke integrirane u jedno. To me je sve motiviralo da doselim i dođem raditi u Rijeku. Da otvorim riječku neurologiju i naše mlade snage vrhunskim svjetskim i europskim stručnjacima koji bi dolazili, educirali mlade i motivirali ih da rade vrhunsku neurologiju i bave se znanstvenim radom. Educirani mladi liječnici su ti koji će iznjedriti vrhunsku neurologiju i na tome treba raditi. To je i preduvjet da se ova klinika ne razlikuje od vodećih klinika Europske unije.


Okrenuti pacijentu


No, Zagreb je ipak veći grad, nudi više mogućnosti za profesionalno napredovanje, o uvjetima koje ste mogli imati u Engleskoj da ne govorim…


– Ja sam inače iz Slavonskog Broda gdje sam specijalizirala neurologiju i radila u tamošnjoj bolnici. Tamo sam bila vrlo zadovoljna, Opća bolnica u Slavonskom Brodu je znanstvena baza Medicinskog fakulteta u Osijeku i u bolnici sam imala odlične ravnatelje koji su uvijek podržavali ljude koji žele nešto više. Kod nas bavljenje znanošću nije kao vani gdje postoje dani za znanost. Kod nas je vrijeme koje mi liječnici imamo za znanost od ponoći pa do tri, četiri sata ujutro kada smo umorni i nemotivirani. Moj glavni interes su bolesti pokreta i bolesti kognitivnih poremećaja koje su današnja pandemija. Alzheimerova bolest i Parkinsonova bolest su s obzirom na starenje populacije, bolesti o kojima trebamo promišljati kako ih rješavati i zbrinjavati, kako ćemo pružiti najbolju skrb, a da ti bolesnici i dalje budu bitni članovi našeg društva.



Mislim da se Riječani  trebaju liječiti u Rijeci


Ranijih godina nije bila rijetkost da pacijenti s riječkog područja odlaze na liječenje u Zagreb, a po tom pitanju ni Klinika za neurologiju nije bila iznimka?– Moram priznati da sam i sama u Zagrebu imala pacijenata iz Rijeke, ali i iz drugih okolnih županija. Mislim da se Riječani trebaju liječiti u KBC-u Rijeka i te pacijente trebamo vratiti u Rijeku jer ovdje mogu dobiti pravu skrb. Svakako ćemo nastojati privući i pacijente iz drugih krajeva Hrvatske.


Riječka bolnica i riječka Klinika za neurologiju uvijek su bile poznate po ovom pitanju, a ja sam prošla centre od New Yorka preko Londona, Stockholma i Amsterdama do Münchena i Kölna i vidjela da se po tom pitanju može uvijek raditi na unapređivanju. Zastupam pristup medicine okrenute prema pacijentu, vodila sam i još uvijek vodim udrugu »Parkinson i mi« na nivou cijele Hrvatske. Bitna je edukacija i pristup pacijentu, da si omogućimo bolesnicima da budu aktivni članovi društva. Nažalost, naši se ljudi s takvom bolesti još uvijek povlače u četiri zida i izoliraju od društva. A to je najgore. Vani su ljudi aktivni i bore se, traže bolju kvalitetu života, a ja bih htjela to postići i kod naših pacijenata. Zašto bi naši ljudi bili manje vrijedni nego oni u inozemstvu? Treba im pružiti mogućnost da imaju bolji način liječenja, a ovdje u Rijeci mi se čini da postoji kritična masa koja želi ići naprijed. Napredak nisu samo zgrade i zidovi, već tim koji je orijentiran prema pacijentu, koji s njim njeguje partnerski odnos i međusobno povjerenje.


Duga tradicija


Iako ste ovdje nepunih mjesec dana, možete li reći kakvo ste stanje zatekli na klinici i koji su vaši planovi?


– Neka područja neurologije su bolje razvijena, a neka lošije. Riječka neurologija ima dugu tradiciju i uvijek je bila bitna u hrvatskoj neurologiji uz dosta pionira i vizionara poput profesora Franje Jelašića. Na Klinici ima mladih lječnika s dosta potencijala kojima ćemo pružiti svu moguću kvalitetnu edukaciju i oni će biti glavni stup moderne vrhunske neurologije. Moj plan je unaprijediti sva tri područja koja čine čvrste temelje za moderni pristup neurologiji: neurološku struku i brigu za pacijente, kliničku znanost i slojevitu edukaciju. Kako populacija stari, moramo misliti da će broj oboljelih od neurodegenerativnih bolesti biti još veći. Moramo planirati i razvijati bolju skrb, primjenu novih dijagnostičkih i terapijskih tehnologija poput dubinske mozgovne stimulacije, pumpe i sličnog, kao i formirati multidisciplinarne timove i savjetovališta koji su danas osnova skrbi takvih bolesnika. Na taj način bi olakšali pacijentima koji gravitiraju KBC-u Rijeka, ali i pacijentima na širem području, nošenje s bolesti i lakšu dostupnost informacijama. Tako bismo poboljšali kvalitetu života ne samo oboljelog, nego i njegove obitelji.


Također, potrebno je unapređivati i skrb oboljelih od multiple skleroze, kojih u ovoj regiji ima najviše u Hrvatskoj, pratiti svjetske trendove, ali i nastaviti utabanim stazama profesora Jurja Sepčića i njegovog cjelokupnog tima u davanju riječkog doprinosa istraživanju tih bolesti.


Zatim, broj tromboliza ovdje je u opadanju i to je svakako nešto što bih nastojala povećati, jer Rijeka mora biti u vrhu hrvatske medicine. Tromboliza je inače aktivno liječenje moždanog udara. Ako pacijenti dođu u vremenskom prozoru kad se ona može obavljati, to je jedini način kad se moždani udar može liječiti. Kad se provede, tromboliza smanjuje deficit onesposobljenosti. Čak i kad su u pitanju puno teže kliničke slike, ishodi su puno bolji nego da se tromboliza nije provela.


Javna predavanja


Što je po vašem mišljenju uzrok takvom nezadovoljavajućem zbrinjavanju moždanih udara u Rijeci?


– Ne bih rekla da je nezadovoljavajuće, ali mislim da bolesnici koji dobiju simptome moždanog udara ne dolaze u vremenskom prozoru kad se ta terapija može dati. Iako ću morati detaljnije analizirati situaciju i vidjeti koja je najslabija karika u tom lancu od nastanka simptoma do dolaska na kliniku, vjerojatno je potrebno ponovo educirati. Svakako planiram napraviti kampanju i javna predavanja posvećena ovom problemu. Aktivirat ćemo se u sve tri županije koje gravitiraju riječkoj bolnici i sve medicinske stručnjake da educiraju cjelokupni sustav i stanovništvo kako bi se liječnička pomoć u slučaju moždanog udara pružala što prije. Moždani udar je vrlo čest i takve pacijente treba odmah slati u centre gdje im se može dati tromboliza. Žalosno je da kad već imamo nešto što je promijenilo način liječenja moždanog udara, ne pomažemo ljudima.


Tu su i novi načini liječenja, tromboektomija gdje se tromb mehanički vadi iz moždane krvne žile kad se dokaže njegova prisutnost. Posebno planiram zajedno s interventnim radiolozima raditi na organizaciji, pripremi platforme i planiranju uvođenja tih najnovijih metoda neuroinvazivnog liječenja moždanog udara. To su definitivno stvari koje čim prije trebaju doći u ove krajeve, ali prije toga treba educirati cijeli sustav. Treba imati na umu da sada ova onesposobljavajuća neurološka bolest ima lijek kao i da se mnoge druge neurološke bolesti danas mogu uspješno tretirati.