Sreća u nesreći

Detalji pothvata riječkog kirurga Ivana Kirina: Kako je bravaru iz Raše vratio – odrezanu šaku

Barbara Čalušić

Foto Damir Škomrlj

Foto Damir Škomrlj

U operaciji koja je trajala pet sati i 55 minuta, 50-godišnjem Draženu Bužanu koji je imao sreću da je tog dana dežurni liječnik na Sušaku bio doajen riječke mikrokirurgije i saborski zastupnik, dr. Ivan Kirin, uspješno je vraćena šaka lijeve ruke, a oporavak prolazi bez komplikacija



RIJEKA – Prošlog petka pedesetogodišnjem bravaru iz Raše Draženu Bužanu to je trebao biti posljednji lim koji će tog dana obraditi na preši. No, samo jedan krivi potez bio je dovoljan da ovogodišnji 6. rujna pamti dok je živ te iako je doživio traumatičnu nesreću odrezavši si šaku, taj isti dan pamti i kao jedan od najsretnijih dana u svom životu.


Njegovi kolege s posla brzo su reagirali i alarmirali hitnu pomoć koja je Bužana i njegovu amputiranu šaku prevezla u Klinički bolnički centar Rijeka gdje je na Klinici za kirurgiju jedan od dežurnih liječnika bio doajen riječke mikrokirurgije i aktualni saborski zastupnik, dr. Ivan Kirin koji kao zakleti radoholičar ljetnu stanku Sabora provodi u operacijskoj sali.


Na Sušaku se odmah okupio multidisciplinaran tim kojeg su uz dr. Ivana Kirina, kao voditelja činili još traumatolog dr. Marin Marinović i plastični kirurg dr. Ivan Sebaher, anesteziološki tim činile su dr. Dijana Deša i dr. Aleksandra Prijić, anesteziološki tehničar Andrea Rončević te instrumentari Fran Coratti, Andrijana Golik, Kristina Kutija i Sandra Grgurev.




U operaciji koja je trajala pet sati i 55 minuta, Bužanu je uspješno vraćena šaka lijeve ruke i njegov oporavak prolazi bez komplikacija.


– Uvijek sam mislio da mi se tako nešto nikad neće dogoditi, no evo u jednoj sekundi vam se promijeni život.


Normalno da čovjek kod svakog rada griješi. Htio sam napraviti brže i više i igrom slučaja dogodilo se što se dogodilo. Stavljao sam zadnji lim koji sam taj dan trebao ispliti, lim je malo zapeo i krenuo sam ga namještati i stao na papučicu koja pokreće prešu i primijetio sam kad je sve bilo gotovo, kad više nisam imao šaku.



Svaka čast doktorima koji su mi spasili ruku i omogućili da se normalno vratim svom poslu. Moja obitelj je jako zahvalna i sretna, a ja svoju zahvalnost ne mogu opisati riječima – kazao nam je jučer Dražen Bužan koji je tri dana prije nesreće proslavio svoj 50. rođendan pa kirurzi u šali kažu kako je ovaj put kao zakašnjeli poklon za rođendan dobio uspješnu reimplantaciju šake, budući da njegov oporavak prolazi odlično.


U ovom trenutku to u prvom redu znači uspostavljanje i održavanje cirkulacije na reimplantiranoj šaci.


Poštovanje protokola


– Ovo su složene i dugačke operacije u kojima je važan multidisciplinaran pristup i jako smo zadovoljni da je sve prošlo bez komplikacija. Zasad je postoperacijski tijek odličan i vrijednost zahvata je, barem iz našeg kuta, neprocjenjiva. Iza entuzijazma ljudi koji su obavili ovu operaciju, stoji više desetljeća napornog rada, ali i ekstremnog talenta – ističe predstojnik riječke Klinike za kirurgiju dr. Miljenko Kovačević.



Mikrokirurške tehnike u riječkoj bolnici počinju se primjenjivati ranih osadesetih te je prva reimplantacija palca napravljena 1980. godine. Puni razvoj mikrokirurgije počinje s dr. Žarkom Tomljanovićem koji je uz dr. Ivana Kirina, dr. Marija Zambelija i pokojnog dr. Hrvoja Štalekara vodio program mikrokirurgije krvnih žila. Sam dr. Kirin i danas je aktivan predstavnik te škole, a iza njega je dugo iskustvo u reimplantaciji prstiju, šake i podlaktice.


Kako se može zaključiti iz njegovih riječi, poštovanje protokola i preciznost, kod reimplantacija su često važniji od brzine, kad je u pitanju uspješan ishod. Naime, kako kaže dr. Kirin, tkiva kod kojih je nekrobioza spora, a to su tetive, kosti pa i koža mogu se reimplantirati i u razmaku od 24 sata od amputacije, zato period do 12 sati krajnje vrijeme za reimplantaciju šake dok je kod područja poput nadlaktice, gdje se nalazi više muskulature, taj je interval kraći i iznosi do osam sati.


Hiperbarična terapija


– U slučaju pacijenta iz Raše preša je presjekla male kosti ručnog zgloba i trebalo je napraviti taj dio rekonstrukcije. Postoje jasni protokoli kod reimplantacije pa se tako najprije opskrbljuju krvne žile koje se spajaju uz pomoć operacijskog mikroskopa. To mora biti izvrsno napravljeno jer u protivnom dolazi do postoperacijskih komplikacija kao što su tromboze.



Potom se rješavaju živci, tetive i kožni pokrov. Smatram da liječnik koji obavlja ovakav zahvat mora razmišljati rekonstruktivno i treba poznavati traumatologiju, ortopediju, vaskularnu kirurgiju, neurokirurgiju i plastičnu kirurgiju. Samo čovjek koji tako misli, može to adekvatno riješiti – kaže nam dr. Kirin ne propuštajući naglasiti da kod ovakvih operacija treba strateški promišljati, kao i u politici.


Liječnik koji mu je asistirao na operaciji pacijenta iz Raše, traumatolog dr. Marin Marinović, kaže kako se mikrokirugija u Rijeci ipak nastavlja razvijati.


– Ovdje sam došao 2003. godine i imao sam sreću da su dr. Kirin i pokojni dr. Štalekar bili moji učitelji. U jednom trenutku razvoj mikrokirurgije je stao, no moji kolege i ja danas smo jako zadovoljni da je na čelo Klinike za kirurgiju došao dr. Kovačević, da je tu i dr. Grgo Martinović, te da ponovo radimo razne nove tehnike i revitaliziramo neke već postojeće tehnike kao što je mikrokirurgija.



Inače, moram reći da je ovaj pacijent imao sreću u nesreći da je taj dan bio dežuran dr. Kirin. S njim sam dežuran bio i ja, operaciji smo pristupili odmah po dolasku pacijenta – najprije osnovna obrada i u najkraćem roku pacijent i amputat bili su u operacijskoj sali.


Pacijent je u ranom postoperacijskom periodu liječen i u barokomori, a hiperbarična terapija izrazito je važna kod ovakvih pacijenata budući da je šaka neko vrijeme bila bez cirkulacije te njezina primjena pridonosi samom oporavku – zaključuje dr. Marinović.


Ako u Saboru nije glasanje, uvijek bih došao pomoći pacijentu


Dr. Kirin podsjeća kako se mikrokirugija danas i dalje razvija te se u ovom trenutku nalazi u fazi gdje se složena tkiva transplantiraju s kadavera.


– Naša zemlja tu zaostaje. Prva transplantacija šake napravljena je 1998. u Lyonu, a dvije godine iza toga sam prošao edukaciju kako bih u Rijeci napravio transplantaciju šake, no to nismo uspjeli jer se nije uklapalo u tadašnju strategiju.


No, transplantacija šake se još uvijek može napraviti, ja sam još uvijek spreman iako sam jedan sam od najstarijih liječnika na svijetu koji se bavi ovom tehnikom te i dalje njome suvereno vladam – izravan je dr. Kirin kojeg ni mirovina, a ni saborska karijera, nisu uspjeli odvojiti od operacijske sale.



Kako se može pročitati njegovoj saborskoj biografiji, rođen je 1951. godine što znači da će dogodine napuniti 69 godina, a nakon izvjesne pauze u radu, ovo mu je druga ljetna saborska pauza koju provodi na starom radnom mjestu.


– Sada u KBC Rijeka radim na ugovor o djelu. Udruge i oporba se često hvataju pitanja, što treba raditi i do kada treba raditi. Rekao bi da je to irelevantno pitanje koje je čak i pomalo smiješno. Čovjek treba raditi dok može raditi i dok svojim radom ne čini štetu.


Uostalom, postoje puno stariji kirurzi od mene koji još uvijek operiraju – objašnjava nam dr. Kirin koji na pitanje bi li napustio saborsku sjednicu da se slučaj bravara iz Raše dogodio tijekom zasjedanja Sabora, ima prilično diplomatski odgovor.


– Ne bih rušio Vladu, tako da je moj odgovor glasi: ako nije u tijeku glasanje, naravno da bih došao pomoći pacijentu i kolegama.