Dalida Rittossa, docentica na Pravnom fakultetu u Rijeci posljednjih godina sudjeluje u dva znanstveno-istraživačka projekta koji se bave zaštitom prava osoba s duševnim smetanja, a čiji su voditelj prof. dr. sc. Velinka Grozdanić i prof. dr. sc. Luca Malatesti.

Kako je Rittossa u jednom svom radu navela, prema podacima iz 2015. godine je u Hrvatskoj kod 474 887 pacijenata u primarnoj zaštiti dijagnosticiran duševni poremećaj ili poremećaj u ponašanju, što znači da svaki deveti hrvatski građanin pati od neke duševne smetnje.

Iako su hrvatski zakoni vezani za ovu problematiku dobri, ističe Rittossa, istraživanja u kojima je sudjelovala i njene analize pokazuju da se oni nerijetko ne provode na adekvatan način, čak ni kad je riječ o praksi Ustavnog suda.

– U našem pravnom sustavu postoje kvalitetna zakonska rješenja kojima se priznaju prava osoba s duševnim smetnjama i postavljaju mehanizmi za njihovu zaštitu. Većina ovih rješenja nalazi se u Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama iz 2014. godine. Kako i sam naziv ovog Zakona kaže, radi se o pravnom aktu čija je primarna svrha štititi psihijatrijske pacijente.

Iako smo prvu verziju ovog Zakona dobili još 1997. godine, ispostavilo se kako jedan dio stručnjaka mentalnog zdravlja nije prepoznao cilj zaštite koji je postavio zakonodavac jer se Zakon na odgovarajući način nije primjenjivao u praksi. U takvim okolnostima od iznimne je važnosti kako na povrede prava građana reagira Ustavni sud Republike Hrvatske. Istraživanje je pokazalo da se pitanjima povrede prava psihijatrijskih pacijenata naše najviše sudište bavilo u samo 31 predmetu.

I u ovako rijetkoj praksi uočeni su određeni propusti. Najviše zabrinjava činjenica da je u velikom broju slučajeva Ustavni sud samo formalno riješio predmet bez da se upustio u kvalitetnu argumentaciju koristeći ustavne alate i svima nama objasnio, primjerice, što je to pravo na osobnu slobodu psihijatrijskog pacijenta, i pod kojim uvjetima ga država može ograničiti prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu.    

Propusti u vještačenju           

Na koji način su prava osoba s duševnim smetnjama najčešće ugrožena u okviru sudske prakse?

– Određena pasivnost koja je uočena u rješavanju predmeta od strane Ustavnog suda prisutna je i u praksi županijskih sudova koji provode postupke prisilne hospitalizacije. To je najveći problem. Pokazalo se da se u pojedinim predmetima postupci provode samo formalno, jer primjerice, sudac nije ispunio svoju dužnost da posjeti pacijenta zadržanog u psihijatrijskoj ustanovi u zakonskom roku. Isto tako, ustanovljeno je da se osobama s duševnim smetnjama po službenoj dužnosti dodjeljuju odvjetnici, no oni ostaju u potpunosti pasivni tijekom cijelog postupka. Zamijećeni su propusti i u provođenju vještačenja. U nekim slučajevima vještačenja su provodili psihijatri koji su ujedno i liječili osobu o čijem se prisilnom smještaju odlučuje, a takva kumulacija uloga može dovesti do nepravičnog suđenja.

Koje su situacije osobito osjetljive ili kompleksne?

– Sva osjetljivost problematike zaštite prava osoba s duševnim smetnjama došla je na vidjelo u postupcima u kojima se ovim osobama u potpunosti ili djelomično oduzimala poslovna sposobnost. Postupci su se provodili bez prisutnosti osobe s duševnom smetnjom, odnosno njezinog odvjetnika ili posebnog skrbnika. I u ovoj vrsti postupaka odvjetnici koji su se našli u ulozi skrbnika za poseban slučaj znali su biti u potpunosti neaktivni iako su postupci trajali i po nekoliko godina. Osobama se oduzimala poslovna sposobnost na temelju vještačenja koja su sačinjena bez da su ih vještaci psihijatri osobno pregledali.

Kasnimo za Europom

Koji je po vama glavni razlog tih propusta?

– Svi uočeni propusti pokazuju kako se još uvijek u postupanju prema osobama s duševnim smetnjama ne shvaća da one imaju prava kao i svi ostali građani Republike Hrvatske. I ne samo to, upravo zbog činjenice da se ove osobe svakodnevno nose s poteškoćama proizašlim iz psihičke smetnje, država je ta koja im mora osigurati dodatna prava i ta prava pojačano štititi.

Možete li situaciju u Hrvatskoj po tom pitanju usporediti s europskim iskustvima?

– Praksa Europskog suda za ljudska prava dokaz je da do sličnih povreda prava psihijatrijskih pacijenata dolazi i u drugim europskim državama. No, konvencijsko pravo upravo pokazuje da su se standardi zaštite ove grupe građana uvelike razvili, a mi s našom praksom kao da nekako zastajkujemo i stalno kasnimo.

Kako poboljšati situaciju po pitanju sudske prakse?

– U novijoj praksi Ustavnog suda uočeni su dobri pomaci u zaštiti prava osoba lišenih poslovne sposobnosti. Osobno vjerujem da je sudački aktivizam put na kojem ovo sudište treba nastaviti graditi zaštitu prava i sloboda svih građana Republike Hrvatske.

Dobar primjer plana kako poboljšati praksu županijskih sudova predstavlja ideja koja se ostvarila upravo u sklopu projekta Hrvatske zaklade za znanost »Pravni status i stvarni položaj osoba s duševnim smetnjama – interdisciplinarni pristup i europske perspektive«. Naime, dio istraživača i osobno je sudjelovao u izradi Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, a nakon što je Zakon usvojen, izradili su Komentar ovog Zakona i proveli edukacije sudaca županijskih sudova i psihijatara kako bi se olakšala njegova primjena u praksi.