Prof. dr. Tomislav Rukavina

DEKAN MEDICINSKOG FAKULTETA U RIJECI Spremamo studij dentalne medicine na engleskom

Ingrid Šestan Kučić

PROF. DR. TOMISLAV RUKAVINA - Razvoj dentalne medicine u Rijeci traje već više od dva desetljeća / Snimio Vedran KARUZA

PROF. DR. TOMISLAV RUKAVINA - Razvoj dentalne medicine u Rijeci traje već više od dva desetljeća / Snimio Vedran KARUZA

Fakultetsko vijeće ovu ideju razmatrat će u lipnju i, ako je prihvati, s izvođenjem studija moglo bi se započeti akademske godine 2019./20. Do tada bi se stvorili i prostorni uvjeti za novi studij, koji podrazumijevaju preseljenje Klinike za dentalnu medicinu KBC-a u prostor zgrade uprave KBC-a u Krešimirovoj ulici



Prihvati li Fakultetsko vijeće Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci ideju o uvođenju sveučilišnog studija dentalne medicine na engleskom jeziku, riječki Medicinski fakultet bit će jedna od prvih hrvatskih ustanova koja će taj studij provoditi na stranom jeziku, a prema najavama dekana prof. dr. Tomislava Rukavine s izvođenjem studija moglo bi se započeti akademske godine 2019./20. Do tada bi se stvorili i prostorni uvjeti za novi studij, koji podrazumijevaju preseljenje Klinike za dentalnu medicinu KBC-a u prostor zgrade uprave KBC-a Rijeka u Krešimirovoj ulici.


– U lipnju će se odluka o osnivanju studija dentalne medicine naći pred Fakultetskim vijećem i bude li odluka pozitivna, vrlo brzo ćemo krenuti u izradu kurikuluma koji će biti identičan kurikulumu studija dentalne medicine na hrvatskom jeziku. Međutim, moramo stvoriti i prostorne preduvjete da bismo mogli primiti veći broj studenata, jer to je struka koja je više vezana uz individualiziraniji rad sa svakim studentom. Teoretski studij bi mogao zaživjeti akademske godine 2019./20., a plan je klinički rad premjesti iz prostora u Krešimirovoj 40 u prostore u Krešimirovoj 42 gdje se sada nalazi uprava KBC-a. Oni imaju namjeru seliti se u druge prostore, a naš je plan da nastava ostane u zgradi koju sada koristimo, dok bi se u novim prostorima organizirao klinički rad. Tako bismo dobili udvostručenje kapaciteta i značajno povećanje prostornih uvjeta. Samo u obnovu prostora planiramo uložiti milijun do milijun i pol kuna vlastitih sredstava, a vjerujemo da se sve to može realizirati u godinu i pol dana.



Cijena studija medicine sada je devet tisuća eura. Ne bojite se da bi još veća cijena mogla biti zapreka popunjavanja upisne kvote?




– Neće biti zapreka. Primjerice u Njemačkoj postoji manjak upisnih mjesta u odnosu na interes i to za nekih 10 do 12 tisuća upisnih mjesta, a postoje i stipendije domicilnih zemalja naših studenata.



Iskustvo medicine


U kojim zemljama vidite potencijalno tržište studenata i kolika se upisna kvota planira?


– Sada upisujemo 30 studenata na studij na hrvatskom jeziku. Vjerujem da bi se mogla upisati još jedna studijska grupa od 20 studenata na engleskom jeziku. Voljeli bismo da nam se jave kandidati iz zemalja Europske unije, jer to je studij koji daje kadrove koji su regulirana profesija i diploma koju steknu ovdje vrijedi u cijeloj Europskoj uniji. Ta je diploma izjednačena s bilo kojom drugom institucijom u EU-u. Dentalna je medicina uvijek interesantna i vjerujem da će biti puno kandidata iz Italije, Njemačke, ali i drugih zemalja. Poučeni iskustvom sa studijem medicine na engleskom jeziku to je populacija na koju možemo računati. Imamo kadrove koji mogu biti nositelj tog studija, jer razvoj dentalne medicine u Rijeci i ulaganje u kadrove traje već više od dva desetljeća. Mišljenja smo da se u postojećim okvirima, društvenim i ekonomskim, moramo otvarati prema svijetu. Moramo privući mlade ljude koji možda zavole ovaj kraj pa ovdje i ostanu ili kad se vrate u svoju sredinu postanu naša »tiha« diplomacija ljudi koji mogu biti dobra poveznica s njihovim matičnim sredinama.


Sada upisujete drugu generaciju studija medicine na engleskom jeziku. Kakav je odaziv?


– Za sada imamo obavljen jedan klasifikacijski krug kandidata i popunili smo polovinu kvote. Imamo 26 kandidata koji su stekli uvjete upisa, odnosno položili su prijemni ispit. Ove godine imamo kvotu od 50 upisnih mjesta i to je maksimum koji si možemo dopustiti. Vjerujem da ćemo tu kvotu popuniti i da ćemo biti verziraniji i bolji u provedbi s obzirom na to da je prva generacija bila probna generacija pa smo upisali i manji broj studenata.


Zna li se već cijena studija dentalne medicine na engleskom jeziku? Hoće li biti veća od cijene studija medicine?


– Vjerojatno će biti veća, s obzirom na to da su materijalni uvjeti za izvođenje studija viši. Tako da bi i visina školarine bila nešto veća. Međutim, u ovom trenutku ne mogu govoriti o točnom iznosu. Svakako da ćemo biti usporedivi sa sličnim studijima u okruženju.



Kad se govori o nedostatku liječničkog kadra spominje se i prijenos liječničkih ovlasti na druge zdravstvene kadrove?


– O tome se dosta priča, ali na tome se malo radi. Pojedine jednostavnije radnje koje danas rade doktori medicine mogu se prepustiti nekome drugome tko je osposobljen, a tko ne pripada tom liječničkom kadru. Dakle, nekome tko nije doktor medicine i nema specijalizaciju. Tako se mogu postići značajne uštede u sustavu zdravstva. Tu mislim na medicinske sestre, fizioterapeute, laboratorijske inženjere. Primjerice sada imate laboratorije i sustav koji je posložen tako da u timu mikrobiologa laboratorija mora biti liječnik specijalist, inženjer i tehničar, a ono što u principu taj doktor medicine radi je nešto što bi sigurno mogao uz dodatno usavršavanje raditi inženjer. Doktor medicine ima značajno veću plaću od inženjera, a uz edukaciju inženjera može se omogućiti da doktor medicine pokriva i po nekoliko laboratorija. Nema potrebe za olako rasipanje resursa koji ionako nedostaju. No, za to je potrebna izmjena čitavog niza propisa kao i uvjeta financiranja, ali to je istovremeno dugoročno smanjenje pritiska na potrebu za specijalistima. S druge stane malo se povećava pritisak na potrebu za uvjetno rečeno zamjenskim kadrovima, ali vjerujem da bi se kroz sustav cjeloživotnog učenja ili specijalističke studije to dalo premostiti. To u razvijenijem svijetu postoji, a na taj se način smanjuje potreba za velikim brojem specijaliziranog liječničkog kadra koji je puno skupljavarijanta. Upravo nam zato treba strateški okvirni plan, ali strateški plan u provedbi, a ne samo dokument na papiru.



Ulaznica za rad


U posljednje vrijeme puno se priča o ukidanju liječničkog staža, ali postoji i puno nedoumica i podijeljenih mišljenja. Kakav je vaš stav?


– Staž za doktore medicine je po dosadašnjim propisima definitivno stvar prošlosti. Generacija koja će sljedeće godine izaći s našeg fakulteta neće imati staž. Ono na čemu inzistira dekanska konferencija, odnosno dekani svih hrvatskih medicinskih fakulteta, je da se nađe rješenje i mehanizam kojim biti mladi ljudi kad završe studij dobili dekret za specijalizaciju, jer to će biti jedina ulaznica za rad u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi. Pitanje staža i završenih doktora medicine nije samo pitanje budućnosti tih mladih ljudi, nego je i puno šire pitanje, jer danas nakon završetka staža doktori medicine dobivaju licencu za samostalan rad koja im omogućuje da rade na zamjenama u ordinacijama obiteljske medicine, turističkim ordinacijama ili pak zavodima za hitnu medicinu. Dakle, pitanje je hoće li i kako će biti reguliran njihov status i mogućnost da samostalno rade. To za sobom povlači čitav niz nedoumica kao što je pitanje što će biti s ordinacijama i kadrovima koji će tamo raditi. Nije to samo pitanje staža hoće li ili neće biti, to je daleko šire pitanje. Postavlja se pitanje tko će raditi u turističkoj ordinaciji na nekom otoku. Sigurno neće raditi netko tko je specijalist i netko tko je na specijalizaciji. Mora se naći neko pametno rješenje koje će zadovoljiti i ispregovarane europske okvire, kao i omogućiti da imamo pokrivenu tu djelatnost. Na Ministarstvu je da nađe prave mehanizme kako bi se to pitanje riješilo.


Pitanje zdravstvenog sustava nije samo pitanje sustava u gradovima. To je pitanje dostupnosti zdravstvene zaštite. To je puno šire pitanje nego što to ovako na prvi pogled izgleda. To je u konačnici pitanje i od nacionalnog sigurnosnog interesa. Moramo imati pokrivenu kadrovsku mrežu, jer imamo četiri milijuna ljudi o kojima se mora voditi računa, a imamo i sve više ljudi koji su u sve većoj potrebi s obzirom da stanovništvo stari. Gotovo 20 posto ljudi u Hrvatskoj starije je od 65 godina, a to je petina stanovništva, što nikako nije zanemarivo. Znamo da u toj dobi rastu i potrebe za zdravstvenim uslugama.


Mislite li da će specijalizacije biti svima lako dostupne s obzirom na to da je godinama bio problem upravo dobivanje specijalizacije?


– Sada se politika Ministarstva malo promijenila i krenula je u smjeru da se odobravaju specijalizacije, ali na žalost u proteklom se razdoblju puno toga nagomilalo. Ministarstvo je sada na potezu i bitno je naći zadovoljavajući pravni okvir da se većem broju ljudi omoguće specijalizacije, jer godišnje u Hrvatskoj studij medicine završi 450 do 500 studenata. Za to treba jasan strateški plan. Ova trenutačna situacija je posljedica dugogodišnjeg zanemarivanja činjenica da je dobna struktura specijalista u Hrvatskoj nepovoljna. Imamo nekoliko tisuća specijalista koji će u idućih nekoliko godina otići u mirovinu i to se sada treba hitno nadoknaditi pojačanom edukacijom novih specijalista. Primjerice, sad imamo situaciju u Domu zdravlja Primorsko-goranske županije da su neke specijalističke ordinacije, poput ginekologije, »pokrivene« liječnicima specijalistima koji su u mirovini. To je rješenje do neke granice, ali nije i dugoročno rješenje. Pitanje staža i specijalizacija je slojevit problem. U budućnosti više se neće moći raditi bez specijalizacije. Više nećemo imati doktora opće prakse, već samo specijaliste obiteljske medicine.


Kod kuće – najljepše


Ima li bojazni da bi trenutačne nepoznanice oko ukidanja liječničkog staža mogle utjecati na predstojeće upise?


– Ne vjerujem. Interes za studij medicine uvijek će postojati. Situacija na tržištu rada je takva da gotovo da nema nezaposlenih liječnika. Ono što treba je donijeti strateški plan i odlučimo gdje želimo biti za 10, 15 ili 20 godina kao država. To onda uključuje razvoj zdravstva i kao sustava i kao kadrovskog potencijala. Moramo donijeti zajednički okvir bez utjecaja politike. Samo dobro planiranje može donijeti do anuliranja manjka kadrova u nekom području Hrvatske. Tu postoje demografske i druge poticajne mjere kojeće dovesti do toga da ljudi shvate da je raditi u nekom manje urbanom kraju isplativije i bolje. Svaka sredina u Hrvatskoj ima svoje prednosti, ali mladim ljudima treba to predočiti i stimulirati ih. Smatram da je prihvatljivije i bolje nekome živjeti i raditi u manjoj sredini nego otići u Irsku ili negdje drugdje gdje si ipak cijeli život samo stranac, kao i tvoja djeca, unatoč činjenici da su materijalni uvjeti života i rada moguće nešto bolji. Ali kod kuće je ipak najljepše jer tu si svoj na svome. Kako kaže narodna poslovica, nije zlato baš sve što sja. Uvjeti rada u nekim razvijenijim sredinama su vjerojatno nešto bolji, poglavito uorganizacijskom smislu, ali pitam se zbog čega se organizacija ne bi unaprijedila i kod nas. Nama kadrovi trebaju, a sve što treba je napraviti dobru strategiju koja neće ostati samo mrtvo slovo na papiru. Imamo potencijale za razvoj zdravstvenog turizma, a nemamo kadar koji će raditi. Naš problem je manjak kadrova, a dugoročno rješavanje manjkova kroz sustav netom umirovljenih doktora medicine nije rješenje.