Snimio Davor KOVAČEVIĆ / NL arhiva
Nakon diplome na sveučilištima u Beogradu i Sarajevu, Biljana Bubonja i Elma Bijedić odradile su staž u Hrvatskoj, ali je država odjednom odlučila da ne mogu polagati stručni ispit
RIJEKA Slučaj tristotinjak hrvatskih studenata Sveučilišta u Mostaru koji nakon što im Hrvatska prizna diplomu zbog administrativnih zapreka ne mogu polagati stručne ispite nije usamljen, jer kako priča Biljana Bubonja prije dvije je godine u Rijeku stigla s diplomom Stomatološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu uvjerena kako je u Hrvatskoj čeka bolja perspektiva, no vrlo brzo se uhvatila u koštac s hrvatskom birokracijom i činjenicom da je imala pogrešnu predodžbu.
U svibnju 2013. godine pokrenula je postupak priznavanja svoje diplome pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje i tu je već naišla na prve prepreke, jer su je iz Agencije uputili u Hrvatsku komoru dentalne medicine gdje su je kaže »zavlačili« tri mjeseca te ponovo upitili na Agenciju koja joj je napokon priznala diplomu.
Lakše u Njemačkoj
– Mislila sam da je s priznajavnjem diplome napokon sve gotovo i odradila sam staž, no kada sam htjela izaći na stručni ispit rečeno mi je da se moja diploma ne priznaje, jer je Hrvatska u međuvremenu postala članica EU te su se promijenili zakoni i moram položiti diferencijalne ispite. Najprije sam morala platiti 11 tisuća kuna ponovno priznavanje diplome, a onda sam dobila od čak 24 diferencijalna ispita, što je apsurd, jer na Univerzitetu u Beogradu sve zajedno kroz školovanje položila sam 49 ispita. Bilo je ili ponovo upisivati fakultet ili položiti diferencijalu. Odlučila sam se na polaganje ispita što sam platila 6 tisuća kuna. Organiziran je jedan ispit za sve diferencijale na kojem nisam bila sama, a taj ispit nitko nije položio. Nakon toga rekli su mi da više nemam pravo polaganja ispita, kaže Bubonja.
Nakon toga, dodaje, taj je ispit proglašen nepravovaljanim, no ona je shvativši da u Hrvatskoj sa svojom diplomom unutar hrvatskih granica nema perspektivu Bubonja se počela raspitivati dalje, a prva joj je opcija bila Slovenija.
– U Sloveniji su mi za priznavanje diplome tražili 300 eura, a u Hrvatskoj sam platila 11 tisuća kuna. Tražili su polaganje 7 razlikovnih ispita, no ja sam se odlučila za odlazak u Njemačku. S 27 godina ne mogu više nikome biti na teret. Željela sam ostati u Rijeci jer mi je tu sestra i tu sam provela dvije godine, no vidim da za mene u Hrvatskoj nema budućnosti i nakon svega što mi se izdogađalo mislim da mi je bolje da odem. Najprije su mi priznali diplomu, dozvolili su mi da radim s pacijentima, a onda mi je sve to oduzeto. U Njemačkoj je postupak dolaska do licence daleko jednostavniji. Najprije treba položiti ispit iz njemačkog jezika, a potom se traži priznavanje diplome i dozvola za rad i na kraju nakon stažiranja polaže se ispit i dobiva licenca, priča Bubonja.
Različite informacije
Kako bi apsurd bio veći nakon tri godine kontinuiranog rada u Njemačkoj Bubonja se s njemačkom licencom bez problema, kaže, može zaposliti u Hrvatskoj. No, ona to više ne želi. Angažirala je odvjetnika koji vodi upravni spor protiv Ministarstva zdravlja i Hrvatske komore dentalne medicine, a u tom joj se sporu pridružila i kolegica Elma Bijedić koja dijeli sličnu sudbinu.
Njoj je diploma Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu priznata 2012. godine nakon čega je dobila plaćen pripravnički staž preko HZZO-a u Domu zdravlja Dubrovnik, a kada je prijavila stručni ispit pri Ministarstvu zdravlja te je dobila rješenje kojim je upućuju u Komoru na ponovno priznavanje diplome i zahtjev da plati 11 tisuća kuna.
Upit vezano za slučajeve Elme Bijedić i Biljane Bubonje Ministarstvu zdravlja poslali smo i mi no odgovor nije stigao, a dodajući kako se obratila i Uredu pučkog pravobranitelja, jer smatra da joj je prekršeno ustavno pravo na rad Bijedić ističe kako se za razliku od svoje kolegice Biljene ne može tek tako kao majka dvoje djece odlučiti na napuštanje Hrvatske i Dubrovnika.
– Bila sam uvjerena da je to proforma postupak, jer je Hrvatska dok sam stažirala ušla u EU. Diploma mi je već priznata i neće biti nikakvih problema, međutim onda je stigao zaključak da moram položiti 9 diferencijalnih ispita i da to moram platiti 6 tisuća kuna. Na ispit na koji je Biljana izašla ja nisam, jer je to rješenje stiglo prekasno te ga nisam stigla prijaviti. U međuvremenu sam dobila novi zaključak u kojem stoji da moram položiti 7 ispita, a ne 9 kako je naprije bilo, te se traži odrađivanje čak 500 sati manje praktičnog rada. Zvala sam Komoru i pitala mogu li doći na bilo koji hrvatski fakultet i vidjeti program, što se to točno tamo radi, a da ja nisam u Sarajevu naučila, ali rekli su mi da je to nemoguće. Pitala sam i znači li to da kada bih treći put zatražila formiranje povjerenstva za priznavanje diplome da bih ponovo dobila rješenje s drugačijim brojem diferencijalnih ispita. Saznala sam da su neki moji kolege ipak dobili licence, bez polaganja diferencijalnih ispita.
Bez odgovora
Neki sam dan pisala Ministarstvu i pitala kako je to moguće, za jedne vrijede jedna, a za druge druga pravila. Uvijek dobivam isti odgovor. Samo citiraju zakone i to je sve. Međutim, apsurd je da mi je Hrvatska priznala diplomu i proglasila me stručnom, platila mi je pripravnički staž i dozvolila rad s pacijentima, a onda su me proglasili nestručnom, priča Bijedić.
