Neobični ljubimac

Bambi s Krka: Pronašao je lane staro samo nekoliko dana na izmaku snaga. Sada su nerazdvojni prijatelji

Mladen Trinajstić

Foto M. Trinajstić

Foto M. Trinajstić

Bambija sam pronašao sklupčanog u jednom drmunu. Valjda samo koji dan staro maleno lane jedva je davalo znakove života, a ja sam ga jednostavno morao ponijeti sa sobom da ga, ako ništa drugo, zakopam ako ugine, opisao je Branko Pavlović prvi susret sa svojim nerazdvojnim drugom

Neobičnom prijateljstvu svjedočili smo u Krku gdje već mjesecima o svom ljubimcu svakodnevno skrbe Branko i Katica Pavlović. Spomenuti umirovljenički par, u svom domu na krčkom predjelu Paradiso, već neko vrijeme intenzivno prijateljuje s veselim i zaigranim lanetom nazvanim, a kako drugačije do li – Bambi. – Bambija sam pronašao ovog ljeta sklupčanog u jednom drmunu na predjelu Sv. Jurja gdje smo supruga i ja podizali porušenu gromaču. Valjda samo koji dan staro, napušteno maleno lane jedva je davalo znakove života, a ja sam ga jednostavno morao ponijeti sa sobom da ga, ako ništa drugo, zakopam ako ugine, ispričao nam je okolnosti svog susreta sa svojim danas nerazdvojnim drugom Branko, umirovljeni djelatnik krčkog Elektroprimorja koji sa svojim, danas petomjesečnim ljubimcem, svakodnevno provodi dobar dio svog slobodnog vremena. Bambija smo cijelo ljeto držali u dvorištu naše kuće koja se, na sreću malog srnjaka, nalazi na samom rubu naselja. Zahvaljujući tome, s njim smo mogli svakodnevno izlaziti u prirodu, nastojeći ga vratiti ondje gdje mu je i mjesto, objašnjava naš sugovornik.

Mali veseljak




Nastojanja vraćanja sad već pitoma i umiljata srnjaka u prirodu posebno su se intenzivirala nakon što je potpuno oporavljeni Bambi, a koji nam se već počeo »zavlačiti« u kuću, ali i u automobil kojim je sa mnom u više navrata putovao Krkom, počeo »harati« vrtovima naših susjeda, kazuje nam Branko Pavlović. Supruga i ja nismo dizali paniku dok nam je mali veseljak brstio cvijeće i zelenilo u dvorištu. Ipak, kad je krenuo k susjedima shvatili smo da ga zbog mira u susjedstvu moramo izmjestiti pa smo mu, na samo pedesetak metara od posljednje kuće u našoj ulici, uredili nastambu u kojoj od tada svakodnevno boravi. Unatoč tome što se u međuvremenu sprijateljio sa svim susjedima, čak i sa svim našim ljetnim gostima koji su ga redom obožavali, Bambi se zapravo sasvim dobro prilagodio novim okolnostima te sad, nakon što prenoći u kućici koju sam mu ovdje podigao (i naravno doručkuje ono što mu Pavlovići donesu op.a.) svakodnevno odlazi u prirodu. Vraća se tek predvečer, najčešće kad ga zovnemo, priča nam Krčanim priznajući da ga njegov najbolji prijatelj i sad zapravo neprekidno slijedi.


Stan i hrana


U prirodu ga svakog dana moram »ispratiti« i išuljati mu se, a ako to ne učinim dovoljno brzo i spretno, redovito ga pred ulazak u kuću zateknem iza svojih leđa. I onda sve ispočetka, smiju se Branko i Katica Pavlović, napominjeći da se Bambi u međuvremenu sprijateljio i s njihovom mačkom, ali i susjedovim lovačkim psima. U brigu oko Bambija uključili su se i neki naši susjedi, vikendaši i stranci te nam svako toliko netko, čak i iz inozemstva, donese ponešto opreme za održavanje njegove nastambe, priča Branko spomenuvši da njihova Bambija nerijetko obilaze i brojni Krčani koji onuda šetaju. Nadamo se da će se, kad sam odluči da je vrijeme, naš ljubimac vratiti u šumu i priključiti svojim »rođacima« koje, zapravo vrlo često, viđamo u susjedstvu njegove nastambe. A do tad, Bambi će imati i stan i hranu, našalio se krčki umirovljenik koji, kaže, umiljatiju »beštiju« još vidio nije…