Na mesopusni utorak pročitat će se čovjeku od slame i krivcu za sve nedaće u proteklih godinu dana, Mesopustu, osuda u tradicijskom stihu osmercu. »Žitak« sadrži do 500 stihova i posebno je cijenjena forma »obračuna« sa svim negativnostima, na više razina, od globalnih do lokalnih
NOVI VINODOLSKI – Novljani će i ove godine slaviti – i osuditi – svojeg Mesopusta, i to prema »kalendaru događaja« koji određuje taj običaj od davnih dana, još davnijih godina, pa i stoljeća.
Prvi »četrtak« kada se »napovidaju dovci i dovice«, to znači udovci i udovice, bit će ove godine 25. siječnja, središnji dani su od nedjelje, 11. do »Čiste srede«, 14. veljače. Na mesopusni utorak pročitat će se čovjeku od slame i krivcu za sve nedaće u proteklih godinu dana, Mesopustu, osuda u tradicijskom stihu osmercu, a ove godine piše je Velibor Topolovec. »Žitak« sadrži do 500 stihova i posebno je cijenjena forma »obračuna« sa svim negativnostima, i to na više razina, od one na globalnom do one na lokalnom planu.
Spjevana osuda
U Novom Vinodolskom uvijek je bilo nekoliko darovitih Novljana koji su imali dara za taj spjevani oblik osude Mesopustu koji je glavni događaj pučke drame, suđenju i konačnoj osudi »glavnom negativcu« koji ponekad, ali i često, biva sinonimom za neke negativne pojave i osobe u aktualnoj društvenoj zbilji.
Kada je umjetnički fotograf Šime Strikoman 2. rujna 2007. godine u Novom Vinodolskom napravio milenijsku fotografiji pod naslovom »Milenijsko novljansko kolo«, na rivi u gradskoj luci okupilo se gotovo 300 Novljanki i Novljana u svojim narodnim nošnjama. Podatak koji bi u međuvremenu trebalo aktualizirati, jer se nošnje u novljanskim obiteljima stalno obnavljaju i šiju nove.
O dugovječnosti novljanskoga mesopusnog običaja govori i podatak da je najstariji novljanski »žitak mesopusta« svega tri godine mlađi od legendarne Sinjske alke, a ona će ove godine napuniti puna tri stoljeća. Običaja je u Novom Vinodolskom zasigurno bilo i prije te do danas najstarije sačuvane spjevane osude čovjeku od slame, Mesopustu, krivcu za sve, optuženog i osuđenog uvijek, i to – u šaljivom tonu – umjesto mnogih.
Tristoti put
Najstariji novljanski žitak ove godine piše se, znači, tristoti put. Jubilej vrijedan svake pozornosti. Najstariji do danas sačuvani žitak napisan je u Novom Vinodolskom pradavne 1718. godine. Novljani bi pozdravili medijski status barem približno sličan onome koji ima taj povijesni događaj u Sinju. U obadva primjera riječ je u osnovi o sjećanju na davne događaje, a u novljanskom primjeru i o simboličnom kažnjavanju svojedobnih osvajača i palikuća po ovim krajevima, turskim zulumćarima.
Velibor Topolovec već ima iskustva u tom zovu običaja: pisao je »žitak« prije tri godine, a uspješan je i organizator maškaranih zabava u Domu kulture i jedan od najaktivnijih članova Mesopustarskoga društva.
Kolo i budnica
Novljanke i Novljani pripremaju ovih dana svoje narodne nošnje u kojima će zaigrati narodno novljansko kolo na središnjem trgu, a mesopustari istodobno uvježbavaju svoju »zogu«, glazbenu budnicu koja je varijanta melodije što je nastala na Gajevu i Livadićevu preporodnu budnicu »Još Hrvatska ni propala (dok mi živimo)!«.
S njom će novljanski mladići u odgovarajućim odorama obići čitav grad. Prije toga, u nedjelju, 28. siječnja, bit će Mlada mesopustova, vjenčanje »po starinsku«. Običaj živi jer se predano čuva, a dobio je i oznaku zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.
Sve počinje i završava uz mesopustarski poklik »Bubanj i mužika složno udaraj!«