Dan poezije

Ovo je baš super običaj: Delnički kafić dijelio besplatne kave za one koji napišu – stih

Marinko Krmpotić

Foto M. Krmpotić

Foto M. Krmpotić

Stihoklepci su, dojam je, zaslužili svoju kavicu bez kunica, pri čemu su mnogi za temu odabrali baš kavu. Pa se tako, primjerice, moglo pročitati »Moja je utjeha prava – prva jutarnja kava« (Davorka Ožanić), odnosno »Miris gušta ona pušta« (Barbara Petranović)



DELNICE Već tradicionalno, Svjetski Dan poezije u delničkom kafiću Tin popraćen je pogodnošću da za napisani stih ili stihove dobijete – besplatnu kavu. A budući da je u Tinu kava odlična, onda je bilo i poprilično gužve. No, stihoklepci su, dojam je, zaslužili svoju kavicu bez kunica, pri čemu su mnogi za temu odabrali baš kavu. Pa se tako, primjerice, moglo pročitati »Moja je utjeha prava – prva jutarnja kava« (Davorka Ožanić), odnosno »Miris gušta ona pušta« (Barbara Petranović). Bilo je i iskrenih poput »Dvije sam kave popio, jednu sam platio« (Ivan Mikšetić), a neki su se poetski osvrnuli i na osoblje pa je David Ožbolt napisao »Kad se osjetim tužnim i jadnim, Saba mi skuha mali s hladnim (Saba je konobar u Tinu, op. a.), a konobara se sjetila i Valnea Grgurić napisavši »Hej, hej konobaru, zavrti nam turu. Meni kapucino, njemu vino i neka nam bude fino, fino«.


Rima i ritam kod Valnee su tako dobri da bi se ovo moglo i uglazbiti, a u istom je stilu stihove pisao i Lovro Stipaničić koji se požalio na sportske neuspjehe zbog kojih je ostao bez besplatne kave »Ne mogu smislit ni dva stiha, jer je sinoć penal promašio Miha. Ostane mi neostvaren san – besplatna kava za popravit dan«.


Sličnog je tmurnog raspoloženja na trenutak bio i već spomenuti David Ožbolt koji je kavu uspio zaraditi stihom »Nemam nikakva stiha u glavi, a veselio se besplatnoj kavi«, dok je Zlatko Grgurić, u skladu s činjenicom da je Tin njegov kafić, lijepo napisao – »Može jedna, može dvije – ali s tri je uvijek najbolje«. No, vrhunac stihova o kavi ipak je rečenica Imbrije Behđetija koja glasi: »Ako je kava droga, onda sam narkoman!«




Nisu svi pisali o kavi. »Ti si moj život, moj osmijeh, san – samo s tobom ispunjen mi je svaki dan«, napisala je Željka Jeričić iz Crikvenice, a u tom je ljubavnom stilu Igor Jeličić dodao »Kad si uz mene, ne postoje sjene. Sve je puno sjaja«. Sjajan je, a kako ne bi i bio, stih osobe potpisane s »Miroslav Krleža« – »Ispred kuće metri drva, ti si moja ljubav prva«. Bilo je i refleksivnog raspoloženja. Mladen Bolf napisao je »Nikad nisi prestar da sebi postaviš još jedan cilj, i sanjaš još jedan dan«, a Don Tomac je konstatirao »Svi smo mi umjetnici svojih života. Naš je život naše platno, naša skulptura. Svoju inspiraciju pronalazimo iz trenutka u trenutak, jedni u drugima.«


Tomislav Cindrić se umjesto u stihu okušao u karikaturi, a najljepši je potez Željke Tukšan Bregovac koja je Tinu darovala lijepu čestitku i haiku pjesmu koja glasi: »Crna, bijela – kava budi dan, tjera san. Od srca – hvala vam!«