NAŠE IGRALIŠTE

Osmero učenika škole Plešće uredilo je s učiteljicom najljepši školski vrt u Hrvatskoj

Marinko Krmpotić

Učiteljica Katarina Leš te učenici Mihael Ramljak, Dylan Gašparac, Mark Poje, Tijana Marenić, David Buneta, Lukas Ožbolt, Ema Moravec i Leticija Tušek osvojili su komisiju učionicom na otvorenom sa starim oruđem i alatima te  predstavljanjem povrća na dijalektu



PLEŠCE  Područna škola Plešce koja djeluje u okviru Osnovne škole Petra Zrinskog iz Čabra proglašena je najljepšom područnom školom u Hrvatskoj u projektu »Najljepši školski vrtovi 2017«. Veliki uspjeh ostvarila je školica koja u četiri razreda okuplja samo – osam učenika! Prvaš je Mihael Ramljak, u drugi idu Dylan Gašparac i Mark Poje, u trećem je Tijana Marenić, a četvrti razred čine David Buneta, Lukas Ožbolt, Ema Moravec i Leticija Tušek.


Njihova učiteljica Katarina Leš s razlogom je ponosna na ovaj veliki uspjeh male škole, a taj je uspjeh, ističe, rezultat nekoliko godina rada. – U cijelu priču smo se uključili još 2013. godine kroz projekt »Naš povrtnjak od proljeća do proljeća« i to tako da smo jedan pješčanik, uz veliku pomoć roditelja, pretvorili u povrtnjak. Zatim smo kroz predavaje Predraga Janeša iz Savjetodavne poljoprivredene službe saznali što treba raditi i koje biljke je najbolje saditi.


I tako je krenulo, već prvu godinu povrtnjak nam je bio super, a u svibnju 2014. godine već smo jeli salatu iz tog povrtnjaka – ispričala nam je učiteljica Katarina Leš.


Nestale bundeve




– Prvi pravi projekt bio nam je »Domaći češnjak – kućni lječnik« pri čemu smo od baka i djedova saznali puno o ljekovitosti češnjaka i tome kako ga je najbolje saditi te koje je sjeme najbolje.


Zatim smo nabavili dobro domaće sjeme, posadili češnjak i pratili njegov rast te ga potom i ubrali. Drugu godinu smo proučavali bundevu koja je nekada baš u ovom našem pleškom kraju bila jako bitna za prehranu svinja koje je je nekada imalo svako domaćinstvo. Posadili smo bundeve u teglice, pratili razvoj te ih potom presadili u povrtnjak i onda se dogodio jedan neobičan događaj. Naime, sve nam se super primilo i već su počele rasti male bundeve, kad smo jednog jutra primijetili da malih već donekle naraslih bundeva – nema.


Dan-dva kasnije kad su narasle druge – opet su nestale! Naravno, zabrinuli smo se da nam ih netko ne krade i odlučili sve skupa malo kontrolirati i ubrzo otkrili da su bundeve pojeli – puževi! Naime, bilo ih je toliko te godine da su tijekom noći jednostavno pojeli sve male bundeve


! Naravno, to je za nas bio veliki problem jer je komisija TV emisije trebala doći, a snašli smo se tako da smo zatražili pomoć u selu i uskoro nam je škola bila puna bundeva koje smo pokazali komisiji i rekli im što se, u stvari dogodilo.


Naravno, nismo dobili nagradu, ali je cijela priča bila vrlo zanimljiva pa su nam s HTV-a sugerirali da nastavimo, pozvali mene čak i u Zagreb da se malo upoznam s radom nekih škola koje su nagrađene i to je, očigledno, pomoglo – priča dalje Katarina Leš.


– Ove smo školske godine za projekt najlepši školski vrtovi osmislili učionicu na otvorenom, sakupljali oruđe i alate kojim su se koristili naši stari pri obradi zemlje, posadili nekoliko vrsta povrća i naučili puno o njima te ih predstavili i na svom dijalektu tako da su svi mogli saznati što je to zile (kupus) uz koje u vrtu imamo i kolerab, salatu, kukuruz, mahune i suncokret kao ukras vrta. Uz sve imamo i mali voćnjak s jabukama i kruškama te cvjetnjak. Naš vrt je naše igralište i zaista smo često u njemu.


Ako je vrijeme lijepo nastava počinje tako da najprije idemo u vrt, napravimo sve što treba pa nakon toga nastavimo ili u učionici na otvorenom, ili, ako vrijeme nije lijepo, u zgradi.



Uz ravnatelja Kvesića školarci iz Plešci i njihova nastavnica zahvaljuju i firmi Zidar Tršće i Josipu Šoštariću na donaciji materijala te školskim majstorima na svoj pruženoj pomoći. Svakako treba reći i to da je uz plaketu nagrada »teška« i 5.000 kuna koje će, naravno, biti iskorištene za rad u vrtu koji će, zahvaljujući toj novčanoj pomoći,  biti još ljepši i bogatiji.



Učenici oduševljeni


Naša školska zgrada nije ni nova, ni velika, ni posebno lijepa, ali školu ne čine zidovi, školu čine djeca, njihovi roditelji, bake i djedovi njihovi nastavnici i svi koji su u školi uposleni.


I baš zato sretna sam što smo dobili ovu nagradu, jer smo je svi, posebno djeca, i zaslužili – govori Katarina Leš koja na pomoći i razumijevanju zahvaljuje i čelništvu matične škole, posebno ravnatelju Ivanu Kvesiću. Misli tako i osmero malih Pleščana od kojih smo za našeg posjeta naišli na njih šest. Ema u vrtu najviše voli u jesen skupljati lišće i brati povrće, a i inače joj je tamo jako lijepo i najradije tamo provodi vrijeme kad je u školi. Njena prijateljica Leticija oduševljena je učionicom na otvorenom i najradije boravi u njoj jer su vani i klupe i sjedalice i ploča.


Lukas voli raditi u vrtu i kaže da je bitno da dečki odrade one teže poslove kao što je vožnja kariolom i slično. – Meni je isto tako jako drago kad radimo u učionici na otvorenom, a najbolje mi je bilo kad smo radili projekt »Tragom okusa i mirisa moje bake« i kad smo dobili za nagradu trodnevni boravak na Hvaru gdje nam je bilo super – pohvalio se Lukas. David bi, da se njega pita, stalno bio u učionici na otvorenom.



»Najljepši školski vrtovi« je ekološko-obrazovni projektu koji Hrvatska radiotelevizija provodi u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja te uz potporu Ministarstva poljoprivrede, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kao i brojnih privatnih donatora. U projektu sudjeluju učenici osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova, djeca iz dječjih vrtića te polaznici iz centara za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju.


U vrtovima koje su sama oblikovala i uredila djeca uče voljeti prirodu te prepoznavati vrijednost i ljepotu podneblja u kojemu žive. Projekt promiče isključivo organsku poljoprivredu, uzgoj izvornoga i domaćega bilja, prepoznavanje ljepote vlastitoga krajolika te povratak tradicijskim vrtovima u svim dijelovima Hrvatske.



– Tamo mi je nastava najbolja jer se čuje žubor Čabranke, cvrkut ptica, šum vjetar, šuštanje lišća – nabrojio je David, a Mark Poje pohvalio nam se kako je njegov tata pred dvije godine kamionom dovezao zemlju koja je poslužila da se napravi vrt pa je Mark bio uključen u projekt vrta i prije no što je krenuo u školu!


Dylan još ne zna za pjevača po kojem je dobio ime, ali jako voli biti u vrtu, a oduševilo ga je, kao i ostale, bacanje po lišću koje su nedavno pokupili, kao i to da im je u Zagrebu nagradu predao Luka Bulić. Naravno, svi će oni, osim učenika četvrtog razreda koji od iduće školske godine kombijem putuju u Čabar, i dalje nastaviti raditi u svom malom vrtu uz svoju učiteljicu Katarinu – »najbolju učiteljicu na svijetu«.