KARLOVAC Poznati goranski mirotvorac Franjo Starčević ovih dana proživljava možda i najteže trenutke svog bogatog života.

Naime, 88-godišnji Mrkopaljac oporavlja se u karlovačkoj bolnici od teške operacije nakon koje je ostao bez desne noge koja mu je amputirana iznad koljena, a ovaj teški zahvat bio je nužan kako bi se Starčeviću spasio život. Što se dogodilo… 

   Već nekoliko godina Franjo Starčević, široj javnosti poznat kao tvorac Škole mira Mrkopalj i autor nekoliko knjiga te međunarodno priznati zagovaratelj mirnog rješavanja problema, zime provodi izvan svog Mrkoplja, u domovima umirovljenika, gdje je snježne mjesece ipak lakše provesti no u njegovoj kući u Mrkoplju.

Noga crna – do koljena

Boravak u Karlovcu za Starčevića je bio dobar jer je uz smještaj i hranu mogao odlaziti u svoje, po desetak kilometara duge šetnje i sve je to trajalo do početka ožujka, kad se pri povratku s jedne od tih šetnji srušio zbog jakih bolova u desnoj nozi.

Pokazalo se da je palac već potpuno crn, a na karlovačkoj Hitnoj pomoći su mu nogu previli i to mu je donijelo kratkotrajno olakšanje. No, kad je dva-tri dana kasnije zavoj skinut, vidjelo se da je noga pocrnjela – do koljena! Istog trena krenulo se opet u bolnicu gdje mu je, nakon dijagnoze gangrene uzrokovanoj nedovoljnim protokom krvi, u noći s 9. na 10. ožujka operacijom odstranjena desna noga. 

Pojedinosti ove tužne priče prenijela nam je goranska novinarka Nada Glad, Starčevićeva prijateljica, koja napominje kako Franjini teški zdravstveni problemi čak i nisu najgori dio priče o sadašnjem životnom trenutku mrkopaljskog mirotvorca: »Franjo trenutačno leži i oporavlja se u karlovačkoj bolnici, a sve nas njegove prijatelje brine to što ne znamo kamo ćemo ga smjestiti nakon što bude morao izaći iz bolnice. 

  Život u kolicima

Naime, njegov sin već dugo ne živi u Hrvatskoj, njegova kuća u Mrkoplju nije pogodna za život u kolicima, što je trenutačno jedina Franjina budućnost, a drugog mjesta za smještaj trenutačno nema.

Po svemu više je nego jasno da na široj društvenoj zajednici ostaje da se brine za njega, a mislim da nikome ne treba posebno dokazivati da je svojim dosadašnjim radom i nesebičnim davanjima to zaslužio.

Nužno bi bilo naći neki prostor, bilo u nekom od domova umirovljenika ili negdje drugdje, i mislim da sada svi moramo iskazati dovoljnu količinu svijesti da čovjeka koji nas je zadužio i primio brojna priznanja, udomimo i pružimo mu priliku ne samo za nastavak života, već i nastavak rada jer je psihički on vrlo dobro i sigurno još može mnogo dati Školi mira«, ističe Nada Glad, dodajući kako su već pokrenute određene aktivnosti u Centru za socijalnu skrb Delnice vezane uz smještaj Franje Starčevića, ali je nužna i pomoć ostalih.