Omiljeno izletište planinara i zaljubljenika u prirodu

Nos iznad oblaka na Zavižanu: Strani turisti otkrili začudnosti Velebita

Slavica Mrkić Modrić

Zavižanska sezona od 1. lipnja do 16. rujna zabilježila je 603 noćenja, od čega je »hrkanje na stranom jeziku« ostvarilo 189 gostiju, a ono na našem 414



Da je Zavižan ovog ljeta, za razliku od onog prethodnog, bio zanimljiviji stranim, nego li domaćim turistima, planinarima i ostalim zaljubljenicima u Velebit potvrđuju brojke što ih je iz knjige gostiju Planinarskog doma Zavižan iščitavala mlađahna domarica Anamarija Strujić, rođena Vukušić.


Poznavatelji i stalni gosti Zavižana znaju tko je Anamarija. Znaju ju od malih nogu jer ona je kćer u legendu zapisanog Ante Vukušića, motritelja najviše meteorološke stanice u Lijepoj Našoj – one zavižanske. 


  Anamarija broji i prebrojava, a onda kaže da su u odnosu na lanjsku godinu u većoj mjeri uživali stranci nego li oni kojima Velebit spada u prirodno nacionalno bogatstvo. Ili u brojkama izrečeno – ova je zavižanska sezona od 1. lipnja do 16. rujna zabilježila 603 noćenja, od čega je »hrkanje na stranom jeziku« ostvarilo 189 gostiju, a ono na našem 414.  

Vjerni Velebitu




– Većinom su to bila spavanja jednu noć, no postoje i naši stalni, vjerni gosti koji nikad ne ostaju manje od tri ili četiri dana. Takvima je Dom na Zavižanu polazišna točka za raznorazne izlete, neovisno bili to planinarski pohodi ili pak oni morski, ili neka kombinacija. Znate ono, tu spavam, dolje se kupam, a može i planinarenje, i kupanje, i neki izlet sve u jednom danu. Možda bi rezultati bili i bolji da smo otvorili kad smo mislili da hoćemo, no snijeg nas je omeo u toj nakani. Sezona je trebala početi 1. svibnja i trajati do 1. studenoga ali zbog loših vremenskih uvjeta, otvorili smo tek 1. lipnja, a dokad ćemo biti otvoreni, to opet ovisi o vremenu, kaže Anamarija. 


  Planinarski dom na Zavižanu, čiji su temelji postavljeni još 1927. godine, a postavila ih je planinarenju i lovu sklona obitelj Krajač, koji je prebrodio raznorazne nedaće, a današnji izgled dobio 1953. godine ima smještajni kapacitet od 29 kreveta raspoređenih u četiri sobe smještene u prizemlju i katu Doma. 


  – Imamo jednu dvokrevetnu, jednu četverokrevetnu sobu, potom jednu osmerokrevetnu i jednu s petnaest kreveta. Cijena noćenja kreće se od 80 do 100 kuna, ovisno o sobi u kojoj gost želi biti smješten. Dakako da svi oni koji imaju planinarsku iskaznicu ostvaruju popust od 50 posto. Gostima je na raspolaganju i planinarska kuhinja u kojoj mogu spremiti hranu, a nudimo im i kavu, čaj, sokove i ostala pića koja mogu naći u bilo kojem kafiću, kaže Anamarija. 


 Vjenčanja i krstitke


Imaju gosti na raspolaganju i dva dnevna boravka, i sve ono što Zavižan i Velebit nude, a nude sijaset planinarskih staza, od kojih su u najčešćoj uporabi ona meteorološka, prva takva u Hrvatskoj, potom Staza zviri i ona nazvana Trag čovika. Ima botanički vrt smješten u Modrić docu, ima ono što bi mnogi nazvali nestvarnim, stoga nikakvo čudo što su se mnogi bračni parovi odlučili sudbonosno da izreći baš na Zavižanu, a neki i krstitke obaviti na istom mjestu. 


  – Bilo je u kapelici sv. Ane desetak vjenčanja, a skoro isto toliko i krstitki. Ljudi vole Zavižan i biraju ga kao mjesto na kojem će ostvariti svoje najsretnije trenutke u životu, priča Anamarija, a između narudžbi i upita brojnih posjetitelja uspjevamo saznati kako su ove sezone Zavižanu najviše hrlili Nizozemci i Belgijanci, a osjetan porast bilježi se i u posjetu Čeha. 


  I baš kad Anamarija spomenu Čehe, pred Dom stiže bračni par iz Brna. I to stiže na dva bicikla od kojih jedan ima prikolicu, a u prikolici majušnog Ondreja. Doznajemo da su Ondrejeva mama Lada i tata Ivo na ljetovanju u Senju, da su ljubitelji planina i da su odlučili automobil parkirati kraj desetak kilometara udaljene lugarnice pa do Zavižana odbiciklirati. Oduševljeni su viđenim, kao i ljubaznošću svih s kojim su se putem sreli. 



Teško bi bilo kategorizirati one koji Zavižanu i Velebitu hodočaste. Dakako da najviše ima planinara i zaljubljenika u prošetavanje nedirnutom prirodom, no »zabudalasaju« tamo i raznorazni likovi koji ni s planinom, ni s planinarenjem nemaju nikakve veze, pa nije rijetkost da na Zavižan dođe ekipa u japankama i s ručnikom omotanim oko tijela. Takve GSS-ovci obožavaju. Ipak, doznajemo od Anamarije Strujić, domarice planinarskog doma na Zavižanu, takvih je sve manje.   – Od kad je zaposlenika NP Sjeverni Velebit tzv. kupača-planinara sve je manje. Ustvari, uopće ih nema jer već na ulazu bivaju natrag vraćeni svi oni koji na nogama imaju japanke ili na tijelu samo kupaći kostim i ručnik, kaže Anamarija i dodaje da nikad nikakav eksces u Domu nije zabilježen.


 Kao bajka


One koje smo mi sreli bijahu Talijani. Mladi, podosta tajanstveni par s toliko lijenim psom da smo pomislili kako će prije nastati »ledeno velebitsko doba« nego li se on uspeti stepenicama do Doma. Ipak, bio je brži, a od njegovih dvonožnih prijatelja uspjesmo saznati samo da se poznaju deset dana, da nisu za javna »prikazivanja« i da je Velebit nestvaran.


O svim dosadašnjim posjetima, a bilo ih je ohoho ispričao nam je i kolega novinar iz Karlovca Miljenko Ožura koji je te nedjelje na Zavižan doveo prijatelje želeći im pokazati upravo neke od onih nestvarnosti koje su spominjali mladi Talijani. Potom su, kako je dan odmicao zaredali Dalmatinci, planinari s Lošinja, pa Senjani, Riječani, Zagrepčani… Svi oboružani fotoaparatima, svi dobre volje i svi sa smiješkom na licu. 


  A upravo taj smiješak što ga jednakim intenzitetom kao što navlači oblake, navlači Zavižan na lice svakog posjetitelja, jedna je od najboljih preporuka. Jer, Dom na Zavižanu nema mail, nema mobilni telefon, ima samo fiksni, i to samo kad priroda kaže da.


Taj glasi 053 614 209 i na njega će se, vjerujte jer je provjereno, uvijek netko javiti. Tko želi više, uvijek mu na usluzi stoji Hrvatski planinarski savez u sklopu kojeg se nalazi Dom, ili pak Nacionalni par Sjeverni Velebit u čijem okrilju i Zavižan i njegov dom žive.