Lijepa rođendanska proslava u hotelu Palace-Bellevue u čast vjernoj gošći Mili Ajzenštajn Stojić / Foto S.D.
O čestim boravcima u Opatiji i razlozima zbog kojih dolazi kaže da »ako je i Franji Josipu bilo dobro, mora biti i njoj«
Opatijska gošća Mila Ajzenštajn Stojić u obnovljenoj kavani hotela Palace Bellevue u Opatiji proslavila je svoj 94. rođendan i 70 godina neprekidnih dolazaka u grad pod Učkom. Zagrepčanka, kako kaže burnog života, koja je samo slučajno rođena u Beču, a koja je u vrijeme školovanja živjela u Tuzli, u Opatiju je prvi puta došla 1946. godine u nekadašnji hotel Jadran, današnji Milenij. Tijekom sedam desetljeća boravila je gotovo u svim opatijskim hotelima, vrlo često i u privatnom smješataju, a ljetovala je i kod prijateljice. Ova svestrana žena, magistra farmacije, oštrog uma i britkog jezika, posebno je voljela dolaziti u najstariji hotel na Jadranu, hotel Kvarner, međutim ona je jedna od onih koji smatraju da je ključ uspjeha u turizmu čovjek i zato posljednjih godina dolazi u hotel Palace-Bellevue u kojem je direktor Željko Dijan, nekadašnji direktor hotela Kvarner.
Djelatnici hotela u kojem boravi priredili su joj pravo rođendansko slavlje. Uz tortu i šampanjac te puno dobrih želja, gospođa Mila proslavila je svoj 94. rođendan. Spremno je pozirala pred kamerom i fotoaparatom i time još jednom pokazala snagu duha.
Direktor je podsjeća na muža
– Željko mi je posebno drag, ne bih to smjela govoriti zbog njegove supruge, međutim jako me podsjeća na pokojnog muža – Dalmoš, zgodan, dobar i pametan – našalila se Mila koja je nekad u Opatiji boravila kraće vrijeme, međutim danas u opatijskom hotelu Ambasador zimi boravi tri mjeseca, a ljeti u hotelu Palace-Bellevue sljedeća tri mjeseca.
O čestim boravcima u Opatiji i razlozima zbog čega dolazi kaže da »ako je i Franji Josipu bilo dobro, mora biti i njoj«. Jako je zadovoljna personalom i uslugom u hotelu, a ta je ljubav i s njene strane uzvraćena. Željko Dijan kaže kako brine o svim djelatnicima kuće, da se uvijek s kojom sitnicom zahvali svima, od čistačice do direktora. O njoj kaže kako je vrlo jednostavna i bez obzira na godine ne zahitjeva pomoć jer ne želi da netko za nju kaže da je nemoćna.
Svestranost je gospođa Mila potvrdila i svojim interesom za sve što se događa. Knjige doslovce guta, a nakon jutarnjeg doručka u hotelu, sjeda u svoj kantun terase hotela, i čita novine na koje je pretplaćena.
Sve je u ljudskoj glavi
To je malo umori pa otiđe u sobu gledati televizor, prati politiku, a sada i sport – Olimpijske igre te uz sve stigne i pisati kolumne za jedan mjesečnik.
– Pišem o tužnim stvarima na lagani način, tako da ne budu pretužne. Imala sam buran život, ali ništa me nije skršilo. Oduvijek sam smatrala da je sve u ljudskoj glavi. Tako i sada razmišljam – nije mi važno koliko mi je još života preostalo, nego kako ću ga proživjeti da mi bude što ljepši i kvalitetniji – otkriva gospođa Mila vedrog duha i nasmijana a istovremeno priča o danima provedenim u partizanima, logoru i svim nedaćama koje su je zahvatile, a iz kojih je izašla još jača.
Premda Opatiju voli, i u njoj boravi šest mjeseci godišnje, jer kaže da u Zagrebu ima stan na četvrtom katu pa joj je zimi vrlo teško biti tamo, gospođa Mila na pitanje da usporedi Opatiju nekad i danas dala je oštar kritički osvrt.
– Opatija se ne može uspoređivati s onim što je nekad bila. Nekad smo moja majka i ja morali rezervirati u zimi opatijski hotel dva mjeseca unaprijed – rekla je opatijska gošća koja je nezadovoljna novim izgledom hotela Kvarner, zapuštenim opatijskim prostorima te zatvorenim hotelom Paris…
