Radili i rasli kao složna obitelj

Kvarner Express: Bivši radnici nekadašnjeg giganta okupili se nakon 19 godina

Slavica Kleva

Srdačni zagrljaj nakon gotovo dva desetljeća / Snimio Sergej DRECHSLER

Srdačni zagrljaj nakon gotovo dva desetljeća / Snimio Sergej DRECHSLER

Okupljeni u restoranu Kinkela u Bregima, bivši radnici nam potvrđuju da su živjeli turizam punim plućima, nitko nije gledao na sate, dane, noći, važno je bilo primiti gosta i vratiti ga iduće godine...



OPATIJA Bit će to večer za pamćenje, složno uglas potvrdilo je gotovo svih stotinjak turističkih radnika bivšeg opatijskog turističkog giganta, Kvarner Expresa. Uz njega su odrasle i stasale generacije današnjih uspješnih samostalnih turističkih radnika, hranio je tisuće zaposlenih i još toliko članova obitelji većinom liburnijskog kraja. Nesumnjivo, tvrtka koja je obilježila turističko gospodarstvo druge polovice 20. stoljeća.


Nije to bila među prvim osnovana turistička agencija u Hrvatskoj, bila je ona div i na području bivše Jugoslavije. Okupljeni u restoranu Kinkela u Bregima, bivši radnici nam bezerzervno potvrđuju da su živjeli turizam punim plućima, nitko nije gledao na sate, dane, noći, važno je bilo primiti gosta i vratiti ga iduće godine.


Okupljanje zaposlenika nekadašnjeg Kvarner Expressa / Snimio Sergej DRECHSLER


Okupljanje zaposlenika nekadašnjeg Kvarner Expressa / Snimio Sergej DRECHSLER



Samo sjećanja




Danas? Danas su, kažu nam, ostala samo sjećanja na nevjerojatne količine entuzijazma koje su pokretale masu od gotovo 1.200 zaposlenih… I prije 18 sati kada je i službeno zakazan susret Kvarnerovaca počeli su stizati uzbuđeni, nasmijani, bilo je i prepoznavanja, rukovanja nakon tko zna koliko godina.


– Budući sam u Kvarner Expressu radila više od 25 godina na transferima, povezivala referade, poslovnice, tadašnju cijelu Jugoslaviju, na isti način smo večeras željeli okupiti bivše radnike, rekla nam je Ines Ivašić koja je zajedno s kolegicama Ivankom Dusper i Radom Bilić uspjela animirati i okupiti više od stotinu turističkih radnika, prvi puta od 2000. godine kada je otvoren stečaj nad Kvarner Expressom.


Više od stotinu bivših zaposlenika Kvarner Expressa dobro se zabavilo / Snimio Sergej DRECHSLER


Više od stotinu bivših zaposlenika Kvarner Expressa dobro se zabavilo / Snimio Sergej DRECHSLER



– Bilo je to pametno razdoblje, vodio sam Kvarner Express od sredine 70-tih do sredine 80-tih, priča nam tadašnji direktor Leo Matković. Bilo je to uistinu zlatno razdoblje razvoja, ulaganja, kupovine. Kvarner express je u cjelini bio i turizam, prijevoz, hotelijerstvo i trgovina. Kupiti u kratkom razdoblju 40 novih »mercedesovih« autobusa bilo je vrijedno pažnje, ali i značajno ulaganje svakog novčića od viška prihoda, kaže nam Matković. Gotovo uglas svi rukovoditelji iz onih prošlih vremena potvrđuju da se kretalo od nule, od 1952. godine kada je Kvarner Express i osnovan. Počeli smo kao turistički vodiči, učili, razvijali se pa tek onda stasali za odgovorne rukovodeće funkcije, slažu se naši sugovornici, među njima i Stanislav Verdonik, jedan od generalnih direktora.


– Počeo sam davne 1965. godine kao turistički vodič, bilo je to vrijeme stvaranja novih dobara, spajali smo more i kopno, od Kranjske Gore do Skopja. Bili prvi koji smo prodavali skijaške aranžmane u Dolomitima, naši plavi autobusi bili su poznati u svijetu… I tada smo spajali turizam sa zdravstvenim turizmom, bili su to pionirski koraci, ispred Turističke zajednice Opatija tadašnji direktor Vojko Pekić, ispred Thalassoterapije dr. Perman… – prisjeća se Vojin Marković.


Okupljanje zaposlenika nekadašnjeg Kvarner Expressa / Snimio Sergej DRECHSLER


Okupljanje zaposlenika nekadašnjeg Kvarner Expressa / Snimio Sergej DRECHSLER



– Što nisam u početku radio?, prisjeća se pak bivši rukovoditelj Boris Grošić. Od vodiča do službe transfera, pa do otvaranja naših poslovnica. Od Raba, Krka, Zadra, Poreča, Rovinja, Umaga, Rapca, Lovrana, Opatije, Mošceničke Drage, Starigrada, Splita Dubrovnika… Pa Ljubljana, Ilirska Bistrica, Zagreb, Novi Sad, Beograd, Niš, Skopje, sve su to bile filijale koje smo redom otvarali i zarađivali, prisjeća se Grošić. Znali smo imati 100 tisuća izletnika godišnje od čega 95 posto stranih… i to samo organiziranih jednodnevnih izleta.


Dobri duh firme


– Davne 1962. godine u odjelu nas je bilo dvoje s visokom stručnom spremom, radili smo za tržišta zapadne Europe, za sve osim Njemačke i istočnih zemalja. Nakon samo dvije godine, u odjelu radi 120 osoba, imamo osam ljudi s fakultetskom diplomom – pridružuje se razgovoru Aldo Simper koji je s prekidima u Kvarner Expressu proveo gotovo dvadeset godina.


Okupljanje zaposlenika nekadašnjeg Kvarner Expressa / Snimio Sergej DRECHSLER


Okupljanje zaposlenika nekadašnjeg Kvarner Expressa / Snimio Sergej DRECHSLER



– Sjećam se davne 1966. godine kada je bila velika devalvacija dinara, čini mi se 67 posto. Imali smo ugovore s hotelima u dinarima, a sa stranim agencijama u valuti. Ta razlika je bila ogromna, zarada ogromna!! I što smo napravili? Prodali 12 starih autobusa i kupili 15 novih »mercedesa«. Već iduće godine zajedno s Inter exportom Beograd dižemo kredit od 8 milijuna američkih dolara, novac prenosimo hotelijerima i s tim novcem dižemo hotele… Lanterna u Rapcu, Marina u Mošćeničkoj Dragi, Pariz u Opatiji, Uvala Scott, hotel Belevue na Lošinju, podižemo naselje San Marino u Loparu…


Ključ, simbol bivše tvrtke, na torti / Snimio Sergej DRECHSLER


Ključ, simbol bivše tvrtke, na torti / Snimio Sergej DRECHSLER



Gospođu Ana Mariu Tripar svi žele pozdraviti, stisnuti joj ruku. Pitamo, tko je ona?. »Šefica kadrovske«, odgovaraju. »Dobri duh firme gotovo 40 godina, danas bi vam to bilo, kako se reče, sektor »human resource«, uz smijeh će njezine »stare« kolegice.


– Nikad ne bih mjenjala radno mjeseto na kojem sam provela gotovo 40 godina, kaže nam gospođa Tripar. Bilo je perioda kada nas je bilo stalno zaposlenih preko tisuću, a gdje su sezonci. O svakom se se vodila briga, radna knjižica otvorena, sve uredno ispisano, zavedeno… No, svi smo zajedno radili kao jedan… sve je štimalo. I gospođa Edita Valenčić je stigla na »prozivku«. Više od 45 godna tajnica. Prvi direktor bio joj je Stanislav Verdonik, posljednji generalni direktor Radomir Premuš… Svi su radili, nitko nije gledao na vrijeme, bilo je veselje ići na posao, kao da smo bili jedna velika obitelj, bez svađa, bez ljubomore…


Aldo Simper / Snimio Sergej DRECHSLER


Aldo Simper / Snimio Sergej DRECHSLER




– Eto, bili smo toliko dobri da je i naš gradonačelnik stasao u našim redovima, uz smijeh će naši sugovornici u trenutku kad je stigao i Ivo Dujmić.– Samo da se sjetim kad je to bilo…. hahaha, bio sam direktor brodskog odjela tamo od kraja 70-tih do sredine osamdesetih, veli nam Dujmić. Koja je to bila snaga! Četiri hidroglisera i četiri vela broda, uz »mercedosove« autobuse… Potkraj osamdesetih krenulo je polako nizbrdo, prve naznake privatizacije, Domovinski rat na pragu… dobri, izvrsni kadrovi krenuli su samostalno… Flotu smo morali zaposliti u Italiji, najljepši brod Iris plovio je između Italije i Grčke. Tada je stiglo najteže vrijeme, rat, prebacivali smo brodovima izbjeglice, iz Dubrovnika, Šibenika, Zadra, u oba smjera, bilo je to teško, ružno vrijeme. Velik broj djelatnika otišao je na ratišta, skladišta s gorivom dali smo na raspolaganje vojsci… I tako malo pomalo, sve se počelo urušavati, pa i najveća turistička flota, prisjeća se Dujmić. Ali zato nitko ne može izbrisati prava prijateljstva, novac nam nije bio na prvom mjestu, već rad i učenje, bilo je to neponovljivo razdoblje razvoja turizma, uvjeren je Dujmić.


Srce je puno


– Večeras mi je srce puno, 11 godina sam »ostavila« u Kvarner Expressu, na žalost, kad se ugasio otišla sam na slične poslove u Arrivu, kaže nam u prolazu Gordana Grujević koja je nekad radila u njemačkoj referadi.


– Na žalost, samo sam zadnje tri godine proveo u Kvarner Expressu, no, imao sam sreću i radio kao sezonac, srednjoškolac, u Malinskoj i Krku, govori nam Nedo Pinezić, koji je uz obiteljski turizam, bio i jedan od pokretača i prvi predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja pri HGK. Uhvatismo ga u stanci između dva razgovora koje vodi s bivšim kolegama. Sigurno, nakon Kvarner Expressa, ovakva agencija se više ne može organizirati, tvrdi Pinezić.


Okupljanje zaposlenika nekadašnjeg Kvarner Expressa / Snimio Sergej DRECHSLER


Okupljanje zaposlenika nekadašnjeg Kvarner Expressa / Snimio Sergej DRECHSLER



– Mi smo imali vodiče koji su prolazili akademiju na Bledu, kakav bonton primjeniti prema gostu, učile su se socijalne vještine, psihologija rada s gostom, kako svladati neplanirane situacije, birani su najbolji od najboljih ljudi za vodiče. Vozači? Pa to je bila klasa za sebe. Neprikosnoveni u svom poslu, kodeks ponašanja besprijekoran.


– Znate li da je svaki vozač imao poseban ormarić u kojem je držao par ženskih čarapa, higijenske potrepštine, kreme, šminku, sve za slučaj da nekoj gošći nešto ne zafali? – priča nam Pinezić.


Nedo Pinezić / Snimio Sergej DRECHSLER


Nedo Pinezić / Snimio Sergej DRECHSLER



S malim zakašnjenjem stiže i bračni par Ana Staraj Benaš i Vlado Benaš koji su ukupno proveli, nećemo pretjerati, stotinu godina u turizmu. Ona kao voditeljica poslovnice u Mošćeničkoj Dragi, Vlado u engleskoj referadi u Opatiji, kako čusmo na zabavi, »sto godina«. Radosno su dočekani, pali su zagrljaji i koja suza radosnica, ali su se sa sjetom prisjetili i onih koji nisu među njima… Do nekog novog susreta, ne sumnjamo, bit će ih…


: I Ivo Dujmić radio je u Kvarner Expressu / Snimio Sergej DRECHSLER


: I Ivo Dujmić radio je u Kvarner Expressu / Snimio Sergej DRECHSLER