OPATIJA  Eksperiment s prebacivanjem Liburnijskog filmskog festivala iz ičićanske lučice na opatijsku Ljetnu pozornicu, ako je suditi prema sinoćnjem otvaranju LFF-a, ima šanse. Moglo se među publikom čuti mnogo žala za živopisnom lučicom, opuštenošću koja je tamo vladala i šankom, koji je mnogima bio drugi dom u nekoliko dana održavanja festivala, dovoljno blizu platnu, ali i dovoljno daleko da se ipak može razgovarati. No Ičići su prošlost, a Ljetna je barem sadašnja budućnost ovog festivala domaćeg dokumentarnog filma pa su organizatori mogli odahnuti kad su vidjeli da ljudi pristižu u zadovoljavajućem broju, neskloni kazniti LFF za izdaju nacionalnih interesa.

Nakon uobičajenih protokolarnih obraćanja, film koji je dobio čast otvoriti 14. izdanje LFF-a bio je, posve zasluženo, »Nasljeđe« Sanje Šamanović, inače u konkurenciji za jednu od festivalskih nagrada. Ovaj kratki film u filmu, jednako priča o suočavanju s gubitkom muževa majke i kćeri, kao i posveta prerano preminulom autoričinu suprugu, filmašu Vedranu Šamanoviću, nosi i simboličnu poruku o pokretnim slikama koje život znače. A autorica je prije projekcije zamolila publiku da u filmu ne traži samo tužnu priču, nego i priču o nasljeđu koje ostaje iza ljudi.

I nastavak je opravdao »jaki« početak, pa je tako, također u konkurenciji za jednu od festivalskih nagrada, prikazan i dosad već prilično hvaljen film Tomislava Žaje »Slobodni«. Priča o osobama s intelektualnim poteškoćama kojima je nakon novih zakonskih rješenja omogućen povratak u slobodan život neomeđen zidovima centara u kojima su zapravo lišavani i nekih osnovnih ljudskih prava dosad je prikazana na 15 festivala, a i ovjenčana je četirima nagradama. Ovaj ozbiljan konkurent za jednu od nagrada vješto je snimljena, režirana i montirana priča u kojoj se kroz dulji period prati uklapanje promatranih osoba u normalan život.

Nevidljivi autor tu je da ponekad usmjeri radnju u željenom smjeru, ali uglavnom promatra, pokušava biti nevidljiv i onima na koje je usmjeren, što mu često i uspijeva pa se čini da gledatelj ima uvid u širu sliku stanja i događaja. No od početka je jasno na čijoj je autor strani, odnosno da snažno zagovara socijalnu inkluziju, pa se ponekad može činiti da to navijanje ne daje baš najobjektivniju sliku. To u konačnici ipak i nije previše bitno, jer bismo puno manje cijenili priču bez stava, a informacija je dovoljno da se iz njih izvuku i vlastiti zaključci.

Festival se nastavlja do petka, 26. kolovoza, a bit će prikazana ukupno 32 filma, od kojih 22 u konkurenciji.