Dobar urod

U vrbničkom polju radi se “tuta forca”: Plodna godina uz preradu milijun kilograma grožđa

Mladen Trinajstić

Po dogovorenom rasporedu, zadrugari pred sjedište PZ-a dovoze svoje grožđem nakrcane prikolice / snimio M. TRINAJSTIĆ

Po dogovorenom rasporedu, zadrugari pred sjedište PZ-a dovoze svoje grožđem nakrcane prikolice / snimio M. TRINAJSTIĆ

Usudim se prognozirati da bi se idućih dana u našem pogonu moglo preraditi 10 do 15 posto više od onog na što smo do sad računali - naveo je Marinko Vladić, upravitelj PZ-a Vrbnik



Grožđa je puno i zdravo je. Ma sve na trsju je divno i krasno, što se nažalost ne može reći i za ono što je ispod njega, ocijenila je pokazujući na duboko blato po kojemu je spretno, ali ipak otežano gacala Marija Mihovilić iz Vrbnika, jedna od brojnih beračica i berača koje smo zatekli u berbi u Vrbničkom polju.


Iako nam nije lako, nije ovo baš ni tako strašno kako je znalo bit u nekim godinama kad smo trgali u blatu »do grla«, pa čak i iz baraka, nastavila je naša sugovornica napomenuvši da sunce koje je za našeg razgovora još uvijek sramežljivo provirivalo kroz oblake daje naznaku da bi idući dani vrbenskim vinogradarima mogli donijeti nešto suše i manje blatne »radne uvjete«. Da je urod dobar, potvrdio nam je i iskusni vrbenski vinogradar Josip Polonijo-Saraga, 82-godišnji zadrugar koji u »ono malo blata« nije vidio ništa što bi trgadbu moglo učiniti problematičnom.


– Ma neka je i palo, ionako nam je cijela sezona bila sušna, nastavio je vitalni Vrbenčan napomenuvši da, s obzirom na to da svatko od vinogradara u vrijeme trgadbe ima brojne pomagače, sama berba i nije tako teška i naporna. Šta se mora – mora se, kakvo god vrime bilo, nastavio je Polonijo kojeg smo za našeg obilaska blatnog Vrbničkog polja taman prekinuli u zasluženom marendanju – pravom malom obredu svih berača koji s vremena na vrijeme naporan rad vole prekinuti zajedničkim blagovanjem.





Kad je u doba berbe vrijeme pretoplo prijeti opasnost da, ne radi li se dovoljno brzo, do fermentacije dođe već i u samoj prikolici. Zagrije li se grožđe na 24 ili 25 stupnjeva, nastaju idealni uvjeti za razvoj kvasaca koji se nalaze na pokožici samih bobica. Tad može doći do neželjene fermentacije odnosno spontanog vrenja koje uvelike može pokvariti kvalitetu vina, ističe Vladić. Svi kvasci koji s grožđem dođu iz polja u našem se pogonu eliminiraju, a onda u mošt dodajemo svoje, selekcionirane kvasce koji potom fermentiraju sokove i kontrolirano pretvaraju mošt u vino kakvome težimo, objašnjava naš sugovornik ističući da je upravo zbog toga razmjerno niska temperatura dovezenog grožđa vrlo bitna.



Blato (ni)je problem


– Blato je problem za hodit po poju, ali se potrpi. Vjerujte, pravom vinogradaru puno je teže hodit po suhome, ako mu je trsje zavenjeno od suše ili kakve bolesti, zaključio je razgovorljivi ded Josip spomenuvši i da su, oni koji su proteklih mjeseci »štedili« na špricanju, izgubili dobar dio uroda, oni ljeniji čak i sve. Napomenuo je i da je on sa svoja 82 ljeta na ramenima proteklih tjedana u polju znao provesti od četiri pa do pet sati dnevno! A da se trgadba, unatoč njenom kišnom uvodu, ipak zahuktala potvrdio nam je i Marinko Vladić, upravitelj PZ-a Vrbnik u kojoj će se idućih desetak dana raditi danonoćno.


– Ovu smo godinu količinski procjenjivali iznimno dobrom, a prvi nas dani netom otvorene berbe u takvim ocjenama još i dodatno učvršćuju – naglasio je i više no zadovoljni vrbnički enološki stručnjak.


– Usudim se prognozirati da bi se idućih dana u našem pogonu moglo preraditi i više od milijun kilograma grožđa, odnosno 10 do 15 posto više od onog na što smo do sad računali – ustvrđuje zadružni upravitelj. Kišica koja je pala i koja je vinogradarima, otjeravši ih nakratko iz polja, donekle zagorčala život, za nas koji ih čekamo u podrumu u konačnici i nije tako loše došla. Naime, upravo zbog kiše i svježih noći grožđe koje nam pristiže u sve većim količinama hladnije je no obično pa je i mošt koji dobijamo u ovom trenutku na oko 18 do 19 stupnjava Celzijevih, zbog čega ga nemamo potrebe dodatno hladiti – objašnjava nam Vladić.


Živo u vinarijama


Veće količine koje se tek očekuju, nastavlja upravitelj PZ-a Vrbnik, malo će produljiti berbu jer se u zadružnom pogonu ne može preraditi »sve od jednom«. Naš tehnološki maksimum, što se prerađivačkog kapaciteta tiče, zacrtan je na oko 120 tona dnevno pa smo, u dogovoru sa zadrugarima, rasporedili njihove termine tako da ne dođe do »zagušenja«. Svatko zna kad i koliko treba dovesti pa se tome prilagođavaju i sami berači nastojeći da od samog branja, pa do prerade ne prođe više od tek kojeg sata, prenosi nam Vladić ističući da će zbog toga i sama trgadba ove godine vrlo vjerojatno potrajati koji dan dulje od uobičajenog prosjeka. Doznali smo da bi ove godine u zadružnim pogonima trebalo biti proizvedeno oko 650 tisuća litara vina, glasovite vrbničke žlahtine koja će idućih tjedana, polako ali sigurno, nastajati u tankovima PZ-a Vrbnik, ali i svih ostalih vrbničkih vinarija u kojima se ovih dana, također, radi »tuta forca«.