Igor Legac

‘U jednom smo danu izvadili 32 cijele amfore’: Pola je stoljeća od arheološkog otkrića kod Raba

Mirjana Grce

Dr. Igor Legac s jednom amforom koju je umjesto honorara zadržao za uspomenu / Foto Ivica TOMIĆ

Dr. Igor Legac s jednom amforom koju je umjesto honorara zadržao za uspomenu / Foto Ivica TOMIĆ

Prilikom vađenja fotografirao sam nalazište dok su amfore još ležale na dnu kako bi se mogla napraviti rekonstrukcija i iz toga zaključivati jesu li bile odbačene ili je bio brodolom – sjeća se Rabljanin dr. Igor Legac, jedan od nekolicine ljudi od mora kojima je u ljeto 1970. bilo povjereno izranjanje amfora koje bi sada, nakon toliko godina mogle biti stalno izložene u Rabu



RAB – Prošlo je skoro pola stoljeća od kada su antičke amfore otkrivene na dnu mora nedaleko rta Glavina na jugu otoka Raba.


Bilo je to 1970. godine, i iste su godine iz mora izvađene. Zatim su četiri i pol desetljeća čekale da budu upućene na restauraciju, a sada pak, kada je to učinjeno, čekaju galerijski prostor u kojem će biti izložene.


Od 2015. godine bile su u Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju u Zadru, a u siječnju ove godine restaurirane su vraćene rapskom Pučkom otvorenom učilištu.




Dio tih amfora javnosti je pokazan u rapskoj noći muzeja kada su nekoliko sati bile izložene u predvorju gradskoga kina. Kulturna i stručna javnost, Rabljani i drugi, logično očekuju da konačno kao kulturno dobro, u primjerenom prostoru, budu izložene.


Odgovorni se nadaju da će to biti ove godine.


Dio amfora javnosti je pokazan u rapskoj noći muzeja kada su nekoliko sati bile izložene u predvorju gradskoga kina / Foto Ivo ŠUBIĆ


Dio amfora javnosti je pokazan u rapskoj noći muzeja kada su nekoliko sati bile izložene u predvorju gradskoga kina / Foto Ivo ŠUBIĆ



Kada Grad Rab oformi takav izložbeni prostor, postav amfora mogu upotpuniti i fotografije snimljene na dan kada su s morskoga dna izvađene, nakon više od dva tisućljeća od kada su se tamo »usidrile«.


Na morskome dnu i u svim fazama njihovog vađenja iz mora snimio ih je Rabljanin dr. Igor Legac, jedan od nekolicine ljudi od mora kojima je bilo povjereno njihovo izranjanje.


Ovako je izgledalo pod morem kod Raba 1970. godine


Ovako je izgledalo pod morem kod Raba 1970. godine



Dr. Legac, umirovljeni liječnik, zaljubljenik u more i podmorje, sportski ronilac i ribolovac, danas osamdesetčetverogodišnjak, svoje nam je sjećanje na dan kada su amfore izranjali ispričao s nizom svojih sjećanja na more i podmorje, drage mu ljude i događaje. Evo njegove priče:


Unutarnji senzor


– Amfore su otkrili moj prijatelj iz mladosti Aco Grce, ribar koji je imao svoj poseban unutarnji senzor za more, i Nijemac Winni Röhrl, za nas Rabljane Vili, koji je isto kao i ja bio zaljubljenik u more i ronjenje i koji je na Rabu bio kao doma. Kada smo amfore vadili Aco je bio sa svojim brodom i jedan barkajol sa svojim, no ne znam više koji, i sve smo izvadili u jednome danu, u srpnju ili kolovozu 1970. godine.


Pronađene amfore svojim se oblikom smještaju u tip Lamboglia 2


Pronađene amfore svojim se oblikom smještaju u tip Lamboglia 2



S morem sam vezan oduvijek ­– otac me je sa 14 godina upisao u Sportsko-ribolovno društvo Luben, a danas sam najstariji član toga društva. Ronjenje mi je bilo hobi i na mnogim lokacijama oko Raba našao sam krhotine amfora, na Sorinju, na Dolinu, Glavini, Grguru, Loparu. Radio sam i na nekim nalazištima amfora s prof. Radmilom Matejčić, najviše roneći na dah.


Amfore na barci nakon vađenja


Amfore na barci nakon vađenja



Često smo Aco i ja zajedno bili u ribolovu, i to su za mene predivna sjećanja, jer on je bio veliki poznavatelj i poštovatelj mora. Završio sam sve kategorije ronjenja do instruktora ronjenja, ali najviše sam ronio na dah 20-30 metra, i puno više. I podvodne fotografije sam najviše radio roneći na dah. Ipak, toga dana kada smo vadili amfore ronio sam s bocama, jer bio je to velik posao. Nije bila velika dubina, od 17 do 24 metra, i za mene i Vilija je to zapravo bila plićina. Znali smo se, naime, spuštati i na 60, pa i do 82 metara, recimo kad je jedna koća zapela na siku od Maga…


Dobili pohvale


Iz Zagreba je dobivena dozvola da se obradi to amforište, sve je bilo evidentirano i od stručnjaka praćeno. Bilo je to ogledno amforište – dobili smo pohvale kako je obrađeno, jer je sve bilo učinjeno po svim pravilima, zbrinuto, obilježeno, snimljeno i dokumentirano. Uglavnom, na dan vađenja amfora moj je zadatak bio konopom i kolčićima označiti nalazište, skicirati ga pod vodom i to prenijeti Velikoj Dautova-Ruševljan, tadašnjoj kustosici riječkog Pomorskog i povijesnog muzeja, kako bi ona svaku amforu ucrtala u skicu.


Amfore su otkrili moj prijatelj Aco Grce i Nijemac Winni Röhrl – dr. Igor Legac / Foto Ivica TOMIĆ


Amfore su otkrili moj prijatelj Aco Grce i Nijemac Winni Röhrl – dr. Igor Legac / Foto Ivica TOMIĆ



Zatim sam fotografirao nalazište dok su amfore još ležale na dnu kako bi se mogla napraviti rekonstrukcija i iz toga zaključivati da li su bile odbačene ili je bio brodolom. Bile su razasute po širem području i vjerojatno je teško reći što se dogodilo jer krhotine sam našao i unutar uvale.



Katarina Ribarić, ravnateljica rapskog Pučkog otvorenog učilišta, upućuje da su amfore s rta Glavina katalogizirane 1970. godine i da su u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske.


– Nadam se da ćemo ove godine, bar tako planiramo, u suradnji s Gradom Rabom riješiti njihovu prezentaciju u odgovarajućem izložbenom prostoru. Kada su preuzete na desalinizaciju bila su 52 keramička predmeta, od toga je 20 amfora bilo u pretežno cjelovitom stanju, a 11 u fragmentiranom. U Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju u Zadru je proces desalinizacije počeo u travnju 2015. godine, a završio je u kolovozu 2016. Nakon toga uslijedili su postupci čišćenja, sortiranja i preliminarnog spajanja, konsolidiranja, stabiliziranja fraktura injektiranjem, trajnog spajanja ulomaka, integriranja predmeta kod kojih je bilo moguće izvesti potpunu ili djelomičnu rekonstrukciju te toniranja integriranih dijelova – opisuje Ribarić. Sumira da su te konzervatorsko-restauratorske radove s ukupno 70 tisuća kuna financirali Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Primorsko-goranska županija, Grad Rab i Pučko otvoreno učilište Rab.



Izvadili smo ukupno 32 cijele amfore, osam razbijenih trupova i desetak grla amfora. Bile su pune pijeska, mulja, a fotografijom sam zabilježio i hobotnicu priljepljenu na ulazu u jednu amforu. Dijelom su bile pokrivene, i Vili i ja smo ih trebali otkopati i vezati konopom. Iz amfora smo zatim rukom trebali izvući što više mulja, da bi onda iz usnika u njih ubacili par litara zraka. Tako bi amfora postala lakša, dobila bi uzgon i lakše ju se moglo vući i podići na brod. Imam nekoliko fotografija sa dna, nekoliko u fazi dizanja na brod i na brodu, i kasnije s rive na Kaštelu u Barbatu kamo smo ih odvezli i istog dana desalinizirali.


Bio je to velik posao, no bili smo u naponu snage – ja sam bio u 36. godini, Vili malo mlađi, a Aco nekoliko godina stariji. Vili je imao kompletnu ronilačku opremu, i on i ja smo kao ronioci tada bili radna snaga. Trebali smo za taj posao dobiti oko 100 tisuća dinara, no ja sam rekao da mi novci ne trebaju već da bih, ako je to moguće, želio sačuvati jednu amforu za uspomenu. Dobio sam je, i ona je kao i ostale, bila numerirana, katalogizirana. Jednom su čak došli u kontrolu i uvjerili se da je to ta amfora koju su mi ustupili. Cijele amfore su trebale biti pohranjene u rapskom lapidariju no nije bilo mjesta pa su ih pohranili negdje kod općine u Rabu. Kako sam čuo, s vremenom su neke nestajale, davali su ih.


Potpuno očišćene


Moja sestra Mirjana Legac je diplomirani inženjer biologije, a uže joj je područje biologija mora. Bivša je ravnateljica Prirodoslovnog muzeja Rijeka, muzejska savjetnica i morska biologinja, odavno već umirovljenica, no ona je prva kao morska biologija istražila te amfore. Istražila je obraštaj na njima i sediment iz njihove unutrašnjosti, i to jedne amfore sa 17 metra dubine i druge sa 23 metra, i taj je rad objavila.


Kad sam u noći muzeja vidio te amfore malo sam se iznenadio jer nisu bile kakve sam ih vidio prije 47 godina – potpuno su očišćene od svega što se na njima stvorio pod morem. Takva je sa svime na sebi ostala ona koju su dali meni, a slične sam amfore, s morskim obraštajem, vidio u nekim muzejima. Životni san i zadatak bio mi je vidjeti što više Jadrana, nad morem i pod morem, i vidio sam. Od Kopra do Ulcinja nastojao sam što više preplivati i preroniti, i uspio sam. Moja stara gajeta vodila me je sve do ušća Bojane… – sve je to tek mali dio sjećanja dr. Legca na te davne dane.


Amfore s rta Glavina arheologinja Ana Konestra iz Instituta za arheologiju predstavlja nam u kontekstu antičkih plovnih putova, trgovina, pa i brodoloma. Podsjeća da je to nalazište 1970. godine utvrđeno i probno istraženo, da s njega potječu 32 amfore koje se danas čuvaju u Pučkom otvorenom učilištu u Rabu.


Tip Lamboglia 2


– Prema podacima koje je objavila voditeljica istraživanja Velika Dautova-Ruševljan, tada kustosica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci, osim amfora, prilikom istraživanja pronađeno je i antičko sidro. Taj podatak, te izgled nalazišta i količina amfora omogućavaju interpretaciju ovog lokaliteta kao antičkog potopljenog broda. Amfore koje je brod potopljen kod rta Glavina prevozio svojim se oblikom smještaju u tip Lamboglia 2 (prema tipologiji Nina Lamboglie koji ih je prvi izdvojio kao zasebni oblik) i datiraju u razdoblje između 2. i 1. stoljeća prije Krista. Porijeklo ovih amfora obično se veže uz zapadnu obalu Jadrana, no pojedine studije ukazuju na to da su se mogle proizvoditi i na istočnoj obali, prvenstveno na području srednjodalmatinskih otoka i južne Dalmacije. Osnovni proizvod koji se prevozio u ovim amforama bilo je vino, no katkad su se mogle reupotrijebiti kao ambalaža za neke druge namirnice. U prilog činjenici da su amfore s rta Glavina putovale puno govore nalazi čepova, također oblikovanih od keramike, koji su se nalazili razasuti uz amfore te jedan nalaz još uvijek začepljene amfore – objašnjava Konestra.



– Rabu je nužan muzej, a u njemu bi svoje mjesto trebale naći i ove amfore – poručuje arheologinja Mia Rizner, viša stručna savjetnica pri Konzervatorskom odjelu u Rijeci.


– U Gradu Rabu postoji lapidarij, no on je nedovoljan i za same kamene spomenike. Od kada je, naime, otvoren puno je novih kamenih nalaza koje se više nema gdje staviti. Po mom mišljenju, Rabu treba muzej otoka koji će integrirati sve aspekte života ljudi na otoku, tzv. eko muzej koji bi imao centralnu zgradu – centralni prostor i više manjih izložbenih prostora po otoku. Na taj bi se način puno toga moglo obuhvatiti i prezentirati, a među njima i arheološki lokaliteti i nalazi – kaže Rizner.



Govoreći o tome kome su moguće bile namijenjene amfore s rta Glavina, kaže da se na području Kvarnera prve amfore javljaju od 4. stoljeća prije Krista (tzv. tip grčko-italskih amfora) i da je jedno nalazište ovih amfora – također je riječ o brodolomu – uz sjeverni rt otoka Raba, rt Sorinj.


Amfore za Senj?


– No, s Lamboglia 2 tipom amfore postaju vrlo česti nalaz u podmorju sjevernoga Jadrana. Novija istraživanja koja na podvelebitskom području provode Sveučilište u Zadru i Institut za arheologiju pokazala su da su ove amfore sveprisutne na prapovijesnim lokalitetima – gradinama – uz obalu i na otocima. Ranije se smatralo da su brodovi s ovim amforama u Kvarner samo zalutali s glavnih dužobalnih pomorskih putova koji su prolazili vanjskim otocima Kvarnera. Stoga možemo pretpostaviti da je brod koji je doživio brodolom kod rta Glavina prevozio amfore namijenjene nekom od podvelebitskih naselja, možda Senju, koji se već u tom razdoblju profilirao kao glavna luka i komunikacijski centar s unutrašnjošću, ili obližnjoj Stinici (antičkoj Ortopli). Intenzivnom prometu amforama u posljednjim stoljećima stare ere na ovom području svjedoči još jedan brodolom s ovim amforama, pronađen nedaleko rta Dubno kod Baške – kontekstualizira Konestra amfore s rta Glavina.


Jedna od amfora pronađenih prije pola stoljeća kod Raba


Jedna od amfora pronađenih prije pola stoljeća kod Raba