Preseljenje bolnice

Rečenica ‘Rab ti ne gine’ odlazi u prošlost. Bolnica iz Kampora seli u Rijeku

Edi Prodan

Foto M. Aničić

Foto M. Aničić

To bi dalo priliku i mogućnost da Klinika za psihijatriju s povećanim brojem kreveta radi visoko diferentnu psihijatriju, otvara nove zavode te da naslonjena na riječki Medicinski fakultet ima značajno povećanu mogućnost implementacije najnovijih znanstvenih postignuća u liječenju, da postane najprestižnija u državi i u konačnici podigne znanstveno-stručni standard u liječenju naših pacijenata, kaže Ljubičić

Nećemo reći kletva, ali svakako ozbiljna prijetnja koja se desetljećima znala isticati svim onim ljudima koji su znali preduboko zaviriti u čašicu, pretjerano srčano uvlačiti dim ili ušmrkavati »liniju« – Rab ti ne gine – po svemu sudeći mogla bi otići u prošlost. Psihijatrijska bolnica u Kamporu, unatoč velikom trudu dr. Vesne Šendula Jengić, dugogodišnje ravnateljice tog značajnog zdravstvenog objekta koja je u njega utkala mnogo više od profesionalnog, stručnog medicinskog rada, po svemu sudeći mogla bi – otići neki drugim smjerom. Postoji naime jasno izražena intencija, potvrđena i unutar redova vijećnika Primorsko-goranske županije, da se taj vid liječenja premjesti u Rijeku te da se na tom dijelu otoka Raba pokrene neki od vidova – zdravstvenog turizma. Jedan od najvažnijih aktera te ideje je dr. Rudolf Ljubičić, ugledni psihijatar, ujedno županijski vijećnik iz redova HDZ-a i predsjednik Odbora za zdravstvo riječkog HDZ-a.– Čujte, čitav je niz razloga zbog kojih bi se bolnica trebala premjestiti, no najvažnija su svakako dva – neodrživost postojećeg sustava u budućnosti zbog sve teže kadrovske popunjenosti, kao i dislociranost, što stvara velike probleme obiteljima pacijenata. Ne samo u financijskom smislu, jer put do Kampora i natrag nije baš povoljan, nego i zbog činjenice da se mnoga ovisnička ili psihička oboljenja znatno lakše liječe ako je prisutna potpora obitelji, što je na Rabu poprilično teško izvedivo, tvrdi Ljubičić.


No, ma koliko te Ljubičićeve tvrdnje bile neosporne, činjenica je da se u Kamporu u prosjeku liječi po 300-tinjak pacijenata. K tome, bolesti ovisnosti, uz klasični alkoholizam ili narkomaniju, šire se i na neka sasvim nova područja kao što su ovisnost o kocki izazvanoj otvaranjem velikog broja kladionica, pa i o onima koje se vezuju uz današnje digitalno doba.


Ovisnička problematika


– Znam, u pravu ste. K tome, nije bolnica na Rabu namijenjena samo za liječenje ovisničke problematike, iznimno je značajan i broj pacijenata s »klasičnim« psihičkim bolestima. Možda vam nije poznato, ali dio liječnika nakon što završi specijalizaciju za psihijatrijsku bolnicu Rab, želi čim prije s otoka. Problem im je, kako ističu, u organizaciji života, želji da svoj daljnji profesionalni, ali i onaj privatni dio, žive u nekom većem centru. Rab je predivan ali, složit ćete se, izvan ljetnih mjeseci ako niste obiteljski vezan za otok, pomalo težak za život, posebice za mlađe kolege. K tome, u nacionalnim strategijama zaštite mentalnog zdravlja SAD-a i većine članica EU-a predviđa se smanjenje broja psihijatrijskih kreveta, ističe Ljubičić.Nudi i rješenja problema zatvori li se, odnosno prenamijeni bolnica u Kamporu.




– KBC Rijeka bi mogao preuzeti dio kreveta jer će se s novom bolnicom na Sušaku osloboditi dvije zgrade na riječkom lokalitetu koja bi se mogle dodijeliti Klinici za psihijatriju, a tu je i mogućnost da Klinika s povećanim brojem kreveta radi visoko diferentnu psihijatriju, otvara nove Zavode te da naslonjena na riječki Medicinski fakultet ima značajno povećanu mogućnost implementacije najnovijih znanstvenih postignuća u liječenju. Da na neki način, što i jeste idealno, živi u što snažnijoj svojevrsnoj simbiozi znanosti i prakse. Upravo to bi dalo priliku i mogućnost da Klinika za psihijatriju postane najprestižnija u državi i u konačnici podigne znanstveno-stručni standard u liječenju naših pacijenata. I ono što je u kadrovskom smislu najvažnije – u tom bi se kontekstu dalo mogućnost psihijatrima i medicinskom osoblju koji su iz obiteljskih ili drugih razloga vezani za Rijeku da u njoj žive i rade.


Velika ulaganja


No, vratimo li se Psihijatrijskoj bolnici Rab, evidentno je, posebno zadnjih godina, kako se u tu ustanovu mnogo ulagalo. Značajni su pomaci napravljeni u insfrastrukturnom i sadržajnom smislu, ta je bolnica naprosto uzor u uređenju takvih ustanova. Sam predio Kampora ide u jedan od najljepših na Rabu, okoliš bolnice je inkorporiran u estetskom, ali i sadržajnom smislu, lavanda koja raste u okolici ima blagotvorni učinak na psihičko zdravlje, tu je i »Američki vrt«, a pacijenti imaju na raspolaganju sobe za tjelovježbu, teretanu, glazbenu sobu ispunjenu svim mogućim instrumentima, potom radionice za izradu ukrasnih predmeta… Teško je vjerovati, odnosno nemoguće, da će se takav standard ostvariti na lokalitetu KBC-a Rijeka. Mada, na 13. sjednici Županijske skupštine Primorsko-goranske županije na dnevnom redu bila je i točka »Prijedlog odluke o davanju suglasnosti na Odluku o proširenju djelatnosti Psihijatrijske bolnice Rab« što znači da ta ustanova polako i sama oslobađa dio kapaciteta kako bi se usmjerila prema – zdravstvenom turizmu.



– U pravu ste, puno je financijskih sredstava već uloženo u PB Rab koji, što je evidentno, ima odličnu poziciju i infrastrukturu za razvoj zdravstvenog turizma. Čemu dvojiti – upravo prenamjena te bolnice u ustanovu zdravstveno-turističkog karaktera u cijelosti se uklapa u planirani smjer razvoja otoka Raba. A to je dakako – turizam. Je, PB Rab je u cijelosti dobro organiziran i moderno definirani prostor, ne samo u smislu uređenja, nego i zdravstvenih metoda koje se primjenjuju, ali nikako nije adekvatno mjesto za razvoj i palijativne skrbi. Pretjerano je udaljen od KBC-a Rijeka, što zna iziskivati i vrlo skupe helikopterske usluge, pa sve do značajnog troška za članove obitelji, pogotovo u slučaju umirućih pacijenata, koji u tim trenucima svakako žele biti uz njih. Ali da se vratim vašim impresijama o uređenosti same rapske bolnice i njezinog okoliša – ne treba zaboraviti da se u cijeli taj kontekst može staviti i Psihijatrijsku bolnicu Lopača koja je u evidentnim problemima: nedavno su bili primorani zatvoriti jedan paviljon zbog nedostatka medicinskog osoblja. Bez obzira što je osnivač PB Lopače grad Rijeka, trebalo bi pristupiti dogovoru da Županija i KBC Rijeka pokušaju zajedno pomoći gradu Rijeci u pronalaženju najboljeg i održivog rješenja za Lopaču. Moje je mišljenje da bi se i taj objekt mogao inkorporirati u sadržaje koje sam po pitanju psihijatrijske klinike spominjao u kontekstu preseljenja s Raba u Rijeku, naglašava Ljubičić.


Transformacija ponude


Kako god okrenuli – ima logike. Rab je naime nedavno krenuo u transformaciju svoje turističke ponude. Evidentno je kako se ulaskom Valamara u najluksuzniji dio turističke ponude počela mijenjati struktura gostiju te kako će se u tom smjeru nastaviti. Svakako, jasno je kako će intencija biti i obogaćivanje ponude kako bi se sezona produžila, kako bismo konačno mogli govoriti o turističkoj godini, a ne samo 100-dnevnoj sezoni. Zdravstveni se turizam u tako proklamirani razvoj – savršeno uklapa. Stoga da, teško će biti sačuvati kamporski lokalitet »samo« za bolnicu. Pred tradicijom uvijek treba imati respekta, no onemogućavati zbog nje implementaciju novih postignuća, u ovom slučaju u turizmu od kojeg Rab dominantno živi, također nije – poželjno.– Zdravstveni turizam je u silnom rastu. Ljudski je vijek sve duži, a u mnogim zapadnoeuropskim državama standard velikog dijela umirovljenika je visok, oni naprosto žele, a to i mogu, jednom godišnje osigurati si i – zdravstveno-turističke usluge. Rab, ali i čitava Hrvatska, za to su naprosto idealni. Vidite, imao bih u tom kontekstu i jednu digresiju, ili samo naizgled digresiju – iako je već trećina Dječje bolnice Kantrida izvan funkcije, Grad Rijeka kasni u redefiniranju tog prostora. Prema novom urbanističkom planu, taj je lokalitet namijenjen – turizmu, bolje rečeno zdravstvenom turizmu, a s neophodnim se odlukama kasni što onemogućava početak priprema – od prenamjene sadržaja pa sve do razgovora s potencijalnim strateškim partnerima. Ne samo dakle Rab koji je za turizam Bogom dani otok, zdravstveni turizam bi mogao preporoditi i Rijeku. Pogledamo li hotelski kompleks koji se gradi na Biviju, pa i sportske sadržaje poput bazena na Kantridi, jasno je da bi na tom području i Rijeka konačno mogla dosanjati san o svojoj transformciji iz dominantno industrijskog u grad koji značajno participira i u turizmu, zaključio je Ljubičić.