Rekordna turistička sezona na Lošinju tek što je završila, a problemi već počinju. Zatvoreni hoteli odmaraju do Uskrsa, otvorena je samo Aurora, dok je Vitality Hotel Punta zatvoren zbog rekonstrukcije. Upravi Jadranke d.d. nema spavanja, težak je pred njima zadatak – pronaći radnike za iduću sezonu. Nekada, do ulaska Hrvatske u EU, radnika je bilo, naša je sugovornica imala podeblji snop životopisa i teško je bilo naslutiti da će potraga za radnom snagom postati jedna od važnijih briga uprave turističke tvrtke.

Faza izgradnje hotela Aurora i Vespera krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća rezultirala je valom naseljavanja na Lošinj stanovnika iz Slavonije, BIH, pa čak i iz Dalmacije i tada su nastala velika naselja poput Zagazine i Creske ulice. Bio je to veliki val naseljavanja i zapošljavanja u Malom Lošinju, jer nije bilo dovoljno domaće radne snage ni za izgradnju hotela, niti za rad u njima.

Svi u konobare!

– Ove godine nedostajalo nam je 40 do 60 sezonaca, ovisno o dijelu sezone, najviše sobarica i pomoćnog osoblja u kuhinji, a otvaranjem Austrije kao tržišta rada iduće godine trebat će nam i glavni kuhari i konobari, jer ova zanimanja najviše odlaze u inozemstvo zbog velike diskrepancije u plaćama u Hrvatskoj i inozemstvu – kaže nam članica Uprave Jadranke d.d. zadužena za razvoj ljudskih potencijala, Nina Garić Saganić. Naravno, pojašnjava ona, najmanji interes je mladih ljudi da rade slabije plaćene poslove i poslove niže kategorije.

– Ako netko može biti konobar, a ne treba ni srednju stručnu spremu za to, radije će biti konobar nego sobarica. A može, jer više nema dovoljno ljudi sa završenom školom za konobara koji žele biti konobari, a nema ih općenito ni u školama, pa onda posao konobara rade svi, od ljudi s fakultetom koji, nažalost, ne mogu naći posao u svojoj struci, do priučenih konobara. Kuhari su trenutno najmanji problem, jer je cijela priča oko raznih masterchefova i kulinarskih showova popularizirala ovo zanimanje – pojašnjava nam Garić Saganić. Dodaje da Jadranka najviše ovisi o sezoncima koji dolaze izvana. Jer, Lošinj je otok sa 5 do 8 tisuća stanovnika, ovisno je li zima ili ljeto.

– Ne možemo se namiriti lokalnom radnom snagom. Zato nam je tek 20 posto radnika lokalnih, a 80 posto dolazi s područja izvan otoka, što je obrnuto od ostalih hotelijera koji prvenstveno zapošljavaju lokalno i regionalno stanovništvo. Kod nas su radnici najviše Slavonci i nešto malo Posavci – pojašnjava Garić Saganić.

Radnici biraju

Zato mi ulažemo milijune kuna u edukaciju naših zaposlenika, još od 2014. imamo vlastitu gastro akademiju, edukaciju za sobarice, ali zato sami gosti ističu da su nam hoteli po usluzi među najboljima, što pokazuju i nagrade. Jer, kadar koji izlazi iz srednjih škola nema znanja ni vještina za rad u hotelima sa 4 ili 5 zvjezdica, niti itko može očekivati da će netko odmah nakon završene srednje škole ili fakulteta znati raditi. Važno je reći i da nemamo mi u poduzeću problema s kvalitetom u školama zato što značajno ulažemo u dodatne edukacije interno, ali imamo problema s kvantitetom, jer premali broj učenika upisuje i završava ugostiteljske škole. Ipak učinili smo pomak u programu stipendiranja u lokalnoj srednjoj školi u Malom Lošinju pa smo svima koji su upisali ugostiteljsku školu dali stipendiju u iznosu od 1.000 kuna, a oni koji imaju visok prosjek ocjena od upisane druge godine dobit će 1.600 kuna druge godine.

Do prije dvije godine imali smo 15 učenika u tri generacije, a ove godine smo uspjeli upisati njih 12 samo u prvi razred. No to je još uvijek daleko od 80-ak konobara i kuhara u sve tri generacije kada sam ja išla u srednju školu, ali opet pomak u odnosu na prije tri godine – kaže Garić Saganić. Pored toga, dodaju da stipendiraju i učenike u Našicama, Vinkovcima i Varaždinu.

Hotel za sezonce

Ovaj hotel bit će u sklopu kulturno povijesne jezgre, u središtu Velog Lošinja, tako da će sezonci biti uključeni u život zajednice, i bit će u potpunosti opremljen, od WI-FI-a, TV-a u sobama, kuhinje na svakom katu i slično, kao da se radi o gostima. Bit će to i puno više nego pristojni uvjeti za smještaj sezonskih zaposlenika, što je, zbog prostorno-planskih ograničenja, glavna boljka na otoku. Preostaje nam još riješiti smještaj za minimalno 450 ljudi, a za to bismo trebali mijenjati prostorni plan. Što se tiče stalnih sezonaca, njih imamo vrlo malo, tek tridesetak, što je niti pet posto svih sezonaca samo u hotelijerstvu. Kad im dodamo ostale djelatnosti dolazimo do 800 sezonaca koji rade u našoj Grupaciji ljeti, a to rješava tek četvrtinu naših potreba – kaže nam Nina Garić Saganić i naglašava da tijekom ljeta ne postoji ni jedan čovjek u evidenciji na burzi rada na Lošinju.