AMBICIOZAN PROJEKT

Čudo ili realnost: Izraelski kapital iz Berlina diže Porozinu na rang pet zvjezdica

Edi Prodan

Izraelac Amir Yazkan namjerava na danas devastiranom i derutnom prostoru creskog pristaništa graditi hotel s pet zvjezdica. Da se nešto sprema, daje naslutiti činjenica da je taj prostor u cijelosti zaštićen ogradom



Ypsilon Immobilien, berlinska agencija za promet nekretninama čiji je vlasnik Izraelac Amir Yazkan mogla bi u dogledno vrijeme postati itekako bitna na Velim vratima, spoju Kvarnera i Riječkog zaljeva. Kako i sam vlasnik navodi, najvažniji projekti njegove tvrtke koja se bavi nekretninama locirani su u Berlinu, Potsdamu, Tel Avivu i – Hrvatskoj. IIi da budemo do kraja konkretni, registrirani su na otoku Cresu, na adresi Porozina 1.


Ta je činjenica, kao i izjava gradonačelnika Cresa Kristijana Jurjaka, potvrda da će se u Porozini, na samom pristaništu, na mjestu gdje se nalazi danas devastirani i derutni prostor koji je desetljećima unazad bio restoran promjenjive kvalitete, ambicije i njima inicirane uspješnosti, graditi hotel s pet zvjezdica.


Čudo ili realnost


Priča je uistinu »vjerovali ili ne« jer kako je poznato na Porozini niti ima vodovodne vode, niti kanalizacije, a ni cesta koja do nje vodi iz 24 kilometara udaljenog Cresa se ne bi baš mogla nazvati modernom prometnicom. Pa čak ni u otočnim gabaritima.




No, s obzirom na to da je Jurjako, istina nakon negodovanja nekoliko posjetitelja Konferencije o razvoju otoka koju je u opatijskom hotelu Milenij nedavno organizirao Novi list, uz nazočnost praktično svih najvažnijih ljudi koji skrbe o budućnosti hrvatskih škoja, tu informaciju službeno iznio na tako važnom skupu, red je u nju vjerovati.



Da se nešto na tom mjestu ipak sprema, daje naslutiti činjenica da je taj prostor u zadnje vrijeme u cijelosti zaštićen ogradom. Prije se tu inače moglo nesmetano prolaziti, no sada je to praktično nemoguće. Mada, nikakvih drugih znakova života, još manje investicijskih tu nema.


Vratimo li se vlasniku, Amir Yazkan, direktor i osnivač tvrtke je prije nekoliko godina doselio u Berlin iz Tel Aviva. Prva mu je nakana bila bavljenje isključivo ugostiteljstvom, štoviše kandidirao se za dobivanje mjesta na berlinskom aerodromu gdje je želio otvoriti restoran s izraelskim specijalitetima. No, od te je ideje odustao, ali je zato u središtu Berlina pokrenuo posao s lancem restorana »Hummus & friends« koji su naišli na odličan prijem.


S obzirom na kvalitetu pa i popularnost bliskoistočne kuhinje u kojoj dominantnu ulogu ima humus, specifični namaz od leće čiji okus definira i niz orijentalnih začina, uspjeh je bio i očekivan. Ne baš u tolikoj mjeri, ističe Yazkan kojeg je k tome oduševila i otvorenost Berlina. Posao je proširio i na nekretnine, pa ga je tako put doveo i do Porozine.


Skupa investicija


Ono što se u ovom trenutku čini apsolutno nemogućim, jer Porozina i sjeverni dio otoka Cresa danas dramatično zaostaju za ostatkom tog otoka i posebno s njime povezanog Lošinja, Yazkanu nije toliko bitno. Položaj restorana, praktično naslonjenog na samu obalu, kao i činjenica da se radi o vrlo prometnom morskom pravcu otvara mogućnost da restoran, koji uz jadranske specijalitete ima i orijentalnu crtu, kod jahtaša stvori nemale simpatije.


Naravno, moralo bi se u tom slučaju riješiti niz »pojedinosti«, od mogućnosti priveza za nautičare prolaznike, no pitanje svih pitanja i dalje ostaju voda i odvodnja njezinih otpadnih količina. Istina moralo bi se značajnije pojačati i snagu instalirane struje, no to je ipak lakše rješiv problem od prije istaknutih.



Opet ista priča – sami ne vidimo svoja bogatstva i potencijale, a kad se pojave stranci koje naše komparativne prednosti sagledavaju bez povijesnih ili političkih predrasuda, bezgranično se čudimo. A matematika je i u ovom slučaju tako jednostavna.


Nautički promet u silnom je porastu, ovaj dio Kvarnera je posebno pogodan za razne oblike ribarstva, pa tako i za big game fishing jer obiluje atraktivnim primjercima velike ribe, tune ponajviše, tako da je otvaranje klasnog restorana i manjeg hotela na toj poziciji – apsolutno logično. Istina, riječ nije o maloj investiciji, koja bi k tome ipak imala sezonski karakter rada, no da je potencijalno riječ o pravom biseru koji bi ušao i u gastronomske vodiče, sasvim je jasno.


Zamislite samo menu na kojem se nalaze »panceta« od tuna stokilašica, škampi, rarozi, ugori, orade ulovljeni u obližnjem akvatoriju, pa u mesnom dijelu creska janjetina, po mnogim ocjenama najbolja u Hrvatskoj. Pa tko tu ne bi stao i uživao! Je, i Tel Aviv je na moru, no ma koliko i njegovo more bilo zanimljivo, s Kvarnerom se sasvim sigurno ne može mjeriti.



Dakle, kao se sada čini, Cres nema namjeru dovoditi vodu na sjeverni dio otoka, na područje MO-a Dragozetići. U neku ruku, mada to lokalno stanovništvo teško može bez muke prihvatiti, teško je vjerovati da će se krenuti u kopanje, mukotrpno jer riječ je uglavnom o kamenitoj podlozi, tridesetak i više kilometara kanala, jer u tom slučaju red bi bio da vodovodnu vodu dobije i Beli, s obzirom na to da na tom dijelu otoka živi jako mali broj ljudi.


Ne samo da je investicija skupa, pitanje je koliko bi se naknadno domaćinstava uopće uključilo u tu akciju s obzirom na to da bi i sami bili prinuđeni na velike investicije žele li u svoje domove uvesti vodu. Svakako, s obzirom da Vransko jezero opskrbljuje vodovodnom vodom i Mali Lošinj, koji je u snažnom investicijskom zamahu s tendencijom pretvaranja u jednu od najluksuznijih jadranskih, pa i mediteranskih destinacija, resurse treba čuvati i za – tu namjenu.


Kad je riječ o Porozini i Dragozetićima, mnogo su izglednije dvije varijante. Prva je dovođenje vode s – istarske obale. Na tom je mjestu općina Kršan prije točno deset godina obavila kapitalne radove te je dovela vodovodnu mrežu sve do Brestove. S činjenicom kako ima dovoljno kapaciteta i za – Cres.


K tome, u tom je slučaju riječ o znatno povoljnijoj investiciji jer polaganje cjevovoda na dno mora ne iziskuje nikakvo kopanje, a ukupna dužina do Porozine je oko pet kilometara. Kasnije, do Dragozetića, put bi nastavila na klasičan način, ukopavanjem u zemlju. Bio bi to sjajan impuls razvitku tog dijela otoka koji inače obiluje prirodnim unikatima koji sve više privlače turiste i to u cjelogodišnjem poslovanju.


Ogledni projekt


Druga je mogućnost, ali samo za budući hotel, instaliranje desalinizatora. Na istoj se opatijskoj konferenciji moglo čuti kako je takav posao već, na opće zadovoljstvo otočana, odrađen na Iloviku i Unijama. Gleda li se strogo poslovno, takav bi se projekt mogao smatrati i oglednim: ako bi on bio dovoljan za pokretanje posla kakav priželjkuje Yazkan, bila bi to jasna poruka da Grad Cres mora prestati okretati glavu od sjevernog dijela otoka čija je površina, što je i sam Jurjako istaknuo na spomenutoj konferenciji, jednaka onoj otoka Raba.