Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
5. prosinca 2019.
Nepoštena trgovačka praksa

Znamo li što jedemo? Istarskom pršutu markica izvornosti čak i ako je od - nizozemskih svinja

Foto S. Drechsler
Foto S. Drechsler
Autor:
Objavljeno: 5. veljača 2017. u 12:12 2017-02-05T12:12:40+01:00

Zakonodavstvo dozvoljava da pečat autohtonosti nosi primjerice pršut čija je sirovina došla iz Nizozemske ili Mađarske. Pa se tako, najčešće, kod naručivanja autohtonih »istarskih« ili »dalmatinskih« pršuta zapravo konzumira meso – nizozemskih svinja

Kaos koji je krajem prošle godine zavladao na tržištu prehrambenih proizvoda, posebno svježeg mesa kod kojeg je salmonela bila gotovo uobičajeni »sastojak«, digao je konačno uzbunu o pitanju podrijetla uvozne hrane, ali i stanja u domaćem agraru, na najvišu moguću mjeru. Upravo stoga, za sjednicu Sabora u veljači najavljena je rasprava o Prijedlogu Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom koji bi takve anomalije morao – eliminirati.

Štoviše, njegova provedba, uz predviđen zakonski rok prilagodbe od 30 dana, mogla bi započeti već ovoga proljeća, najkasnije početkom ljeta.

Ono što se godinama, zapravo praktično od početaka hrvatske samostalnosti, sustavno zanemarivalo, bila je domaća poljoprivredna proizvodnja, dok se bezrezervno poticalo »uvozničke lobije«. Istina, nitko ne može zanemariti da se sve vrijeme osmišljavalo i sustav poticaja, pa i prošle je godine za tu namjenu utrošeno oko tri milijarde kuna, no rezultata uglavnom uz časne iznimke pojedinih sektora, nema. Kasnije, s početkom novog tisućljeća, uslijedilo je i otvaranje moćnih trgovačkih lanaca, uz istina poprilično jake domaće snage, koji su bez većih problema ovladali hrvatskom trgovačkom scenom. Ono o čemu se nije vodila pažnja, a nije jer je bio uspostavljen sustav moći u kojem su nerijetko glavnu riječ vodili predstavnici »uvozničkog lobija«, nikad se nije tražilo reciprocitet, odnosno postotnu participaciju kojom bi se obvezalo inozemne trgovačke lance na plasman proizvoda hrvatskog agrara putem njihovih trgovina u drugim državama. Njihov je odgovor uvijek bio poprilično suvisao: itekako bismo plasirali hrvatske proizvode izvan Hrvatske, no njih je malo i u pravilu su cjenovno krajnje nekonkurentni.

2362175

Naravno, ako najprije pomogneš devastaciju određene proizvodnje u nekoj državi, sasvim je logično da njezini ostaci i ne mogu biti ikome konkurentni.

Ministrovo zgražanje 

No, sve se dakle lijepo po uvoznike razvijalo, dok se nisu dogodile – sankcije Rusiji. Na tržištu su se zbog toga pojavili enormni viškovi hrane koju je trebalo, bud za što, plasirati u zemljama – bez sankcija. Jer dogovorene količine u proizvodnji primjerice pilećeg mesa, namijenjene Rusiji, do nje nisu stizale. Ne ide za Rusiju, nepošteno se tuku u Ukrajini!

Nepoznanice i zamke na tržištu

Koliko se zamki, ili u najmanju ruku nepoznanica događa na hrvatskom prehrambenom tržištu, slikovito prikazuje i primjer splitske tvrtke Uje. Ona je naime razvila vrlo zanimljivu liniju apsolutno autentičnih hrvatskih proizvoda koji se baziraju na domaćim namirnicama – od dominantnog maslinovog ulja do niza začina – čime je pobudila pažnju i nacionalnog avioprijevoznika Croatia Airlinesa. Tako da već duže vrijeme, od 2014. godine, on u svojim zrakoplovima putnicima poslužuje upravo njihove slatke i slane proizvode. I sve bi to bilo jako lijepo, proizvodi Uja su dakle svojevrsna ukusna osobna iskaznica hrvatskih posebitosti koja goste još u tuđem zračnom prostoru upućuje u ono što ih čeka kad slete, da na poleđini tih vrećica, vrlo moderno i ekološki sugestivno dizajniranih, ne bi pisalo: »Proizvedeno u EU«.

Uputili smo stoga Uju pitanje: »S obzirom da je na nekim vašim proizvodima istaknuta oznaka kao su proizvedeni u EU-u – je li riječ o nekoj međunarodnoj odrednici, a zapravo o činjenici da je proizvod iz Hrvatske, ili su pak ti proizvodi napravljeni u nekoj drugoj državi EU-a: ako jesu – kojoj?«

Na žalost, odgovor do zaključenja ovog teksta – nismo dobili.

Ali da se ne baci, distribuiraj onima koji zabrane nemaju. Nastali su problemi sa skladištenjem, a od toga do sanitarnih nepravilnosti, posebice kod osjetljivije peradi, tek je koračić. Sjećate se uostalom kako smo nekritički trpali, jer standard nam je takav kakav je, kilograme i kilograme bataka i krilca koji su se u nekim trgovinama prodavali čak i po cijeni nižoj od 10 kuna za kilogram!

Pa je novi ministar poljoprivrede, ma koliko mu je formalna naobrazba gimnazijsko-pravne prirode, Tomislav Tolušić s pravom »poludio«, na vrlo sugestivan način izrazivši zgražanje, čak i gađenje, nad kvalitetom uvezene hrane, mesa posebice. I potaknuo što je brže moguće slanje Prijedloga Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom u saborsku proceduru. Očekuje se da će to biti već u veljači, a njegova je glavna zadaća hrvatskom agraru osigurati ravnopravniji nastup na tržištu, omogućiti, a svakodnevno svjedočimo i nizu takvih akcija – »doručaka« primjerice, da se hrvatsko meso nađe na policama trgovačkih mega lanaca, iz koje god oni zemlje dolazili.

Na ruku velikima 

No – nije ni u Prijedlogu izgleda sve onako kako se čini. Osnovne zamjerke se upućuju u smjeru obaveze stvaranja cijelog sustava koji bi iskreno i bez zadrške potaknuo domaću proizvodnju te tako stvorio moćnu konkurenciju koja bi cijenom i kvalitetom parirala uvozu. Ovako, moglo bi zahvaljujući navedenom Prijedlogu doći do pomaka u izvozu, no kako se čini, posebice zbog nemoći stvaranja cjenovne konkurentnosti, ne i na policama hrvatskih trgovina.

Osnovna zamjerka trgovaca ovako koncipiranom Zakonu sadržana je u preširokoj definiciji poljoprivrednog i prehrambenog proizvoda, kako u samom tekstu Prijedloga zakona, tako i u svakodnevnoj poslovnoj praksi. I upravo u toj činjenici leži potencijalna opasnost zbog čega bi i on mogao ići na ruku »velikim igračima«, osobito distributerima i uvoznicima. Naime, u kategoriju prehrambenih proizvoda ubraja se, primjerice, i pivo i voćni sokovi, čime se u tržišnom plasmanu na policama trgovačkih lanaca izjednačava pozicija proizvoda multinacionalnih kompanija s proizvodima malih hrvatskih OPG-ova. A u tom je »ratu« jako lako predvidjeti pobjednika.

Foto S. Drechsler

K tome, ne krije li danas tako osmišljeni zakon zapravo zamke gdje će naprosto doći do prepakiravanja, do uvoza koji će tek završni hrvatski pečat učiniti – domaćim. Jer, zakonodavstvo dozvoljava da pečat autohtonosti nosi primjerice pršut čija je sirovina došla iz Nizozemske ili Mađarske. Pa se tako, najčešće, kod naručivanja autohtonih »istarskih« ili »dalmatinskih« pršuta zapravo konzumira meso – nizozemskih svinja. Koje je samo »autohtono« obrađeno u Hrvatskoj. Naravno da je lukavo europsko zakonodavstvo to predvidjelo, jer ima moćno svinjogojstvo s nemalim viškovima, pa se bez problema dobiva »markice izvornosti« bez obzira što je »izvornost« namirnice po prilici 1,5 tisuća kilometara daleko od mjesta njezine konzumacije. Kod maslinovog ulja, koje se ne proizvodi u najmoćnijim državama zapada, obveza je da ono mora biti plod – domaće zemlje. Želi li se kod njega markicu izvornosti, masline se naprosto ne smije kupiti u Španjolskoj da bi ih se u Hrvatskoj samo preradilo u ulje jer se gubi »autohtonost«. No, kad je pršut u pitanju, to je – dozvoljeno. Toliko dakle o zaštiti potrošača, tržišta i ostalih »tričarija« kad je EU u pitanju.

Uloga cijene 

A vratimo li se našem Prijedlogu – ne pogoduje li zapravo i ovaj Zakon velikima koje će učiniti još moćnijim, male još slabijima, nekonkurentnijima?

Odgovore na to otvaramo s najupućenijima u navedenu problematiku, Ministarstvom poljoprivrede.

Vujić: Nije isto kupiti uvozni ili autohtoni hrvatski proizvod

Uz nacionalnu komponentu, zatražili smo mišljenje i regionalnog ogranka HGK-a za PGŽ čiji je čelni čovjek dr. Vidoje Vujić, iskusni znanstvenik i osoba upućena u gospodarske tokove, kako regije na čijem je čelu, tako i onih na globalnom planu.

– HGK prije svega podržava svaku intenciju uređenja i stvaranja društveno odgovornih i prije svega etičnih poslovnih odnosa među partnerima na globalnom tržištu. Proizvođači i njihove udruge Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom uglavnom pozdravljaju. S druge strane trgovci upozoravaju da je u predloženom obliku Zakon nepotpun te da bi mogao dovesti do značajnih problema u njihovu poslovanju.

Većina članica HGK-a iz poljoprivredno-prehrambenog sektora podržava zakonsko uređenje ovoga područja te očekuju da će imati pravedne učinke na tržište. Pojedini prehrambeni proizvodi uvezeni iz zemalja EU-a dolaze na hrvatsko tržište ispod 50 posto kalkulativne cijene domaćih proizvoda kao tržišni viškovi i s minimalnim maržama 10 do 20 posto pojavljuju se na trgovačkim policama s maloprodajnom cijenom koja je značajno niža od kalkulativne cijene domaćih proizvoda. Također, javljaju se problemi disproporcije maloprodajne cijene domaćih proizvođačkih marki i privatnih robnih trgovačkih marki koja može dosegnuti i 60 posto. Na ovaj način zbog nepoštene trgovine propadaju hrvatski proizvođački brendovi, a samim time kroz određeni period dolazi do smanjenja ili propadanja hrvatske proizvodnje.

S druge strane, Udruženje trgovaca pri HGK-u ističe da nacrt prijedloga Zakona nije koncepcijski dobro složen te neće proizvesti pozitivne učinke. Naprotiv, kažu, ako se u ovom obliku usvoji, mogao bi izazvati probleme u tržišnim odnosima i neravnopravni položaj trgovaca u odnosu na proizvođače, dobavljače i distributere. Štoviše, predloženi Zakon potaknuo bi dodatni uvoz.

HGK, cijeneći okolnosti u poslovanju kao i obveze koje smo preuzeli pristupanjem u EU, drži da treba poticati domaće proizvođače i osigurati njihovu konkurentnu poziciju, a imajući u vidu i porast potrošnje za vrijeme turističke sezone.

U tom smislu HGK radi na jačanju domaćeg gospodarstva, podizanju identiteta hrvatskih proizvoda i usluga kroz Znakove »Izvorno hrvatsko« i »Hrvatska kvaliteta«. U javnosti su dobro poznate akcije koje HGK kontinuirano provodi poput »Kupujmo hrvatsko«, »Riba Hrvatske- Jedi što vrijedi«, »Okusi zavičaja«, »Drvo je prvo«. Naše je opredjeljenje da treba jačati konkurentnost domaćih proizvoda i podizati svijest potrošača da nije isto kupiti uvozni ili autohtoni hrvatski proizvod i uslugu, završio je Vujić.

– Iskreno cijenimo Vaše promišljanje o zaštiti domaćih proizvođača u nemilosrdnoj utrci za profit na zajedničkom tržištu. Zakon o zabrani nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe hranom samo je jedan od mehanizama uređenja cjelokupnog tržišta poljoprivrednih proizvoda, ali i poljoprivredne proizvodnje u Republici Hrvatskoj. Dodajemo da je sustav potpora definiran uredbama Europske komisije, a proizvodno vezane potpore čine 15 posto omotnice izravnih plaćanja. Na zahtjev proizvođača i u suradnji sa sektorskim udruženjima izradit će se cijeli niz dobrovoljnih i/ili obveznih pravila označavanja podrijetla hrane kako bi se naši proizvođači na primjeren način mogli istaknuti i predstaviti domaćim kupcima.

Do oporavka cjelokupnog gospodarstva cijena će i dalje igrati veliku ulogu pri odabiru prehrambenog artikla, no to ne znači da potrošač nema pravo znati sve o podrijetlu i tretmanu tog proizvoda. Zanimanje javnosti, kako medija, tako i potrošača za ovu temu daje nam dodatan motiv da nastavimo s uređenjem tržišta hrane na dobrobit naših vrijednih proizvođača hrane, ali i svih nas ostalih – potrošača, ističu u ministarstvu poljoprivrede.

S druge je strane Hrvatska gospodarska komora koja na vrlo direktan način iznosi i nemalo sumnji u krajnje rezultate budućeg Zakona.

– O svim aspektima ovog Zakona detaljno se razmatra i razgovara na sjednicama Vijeća Udruženja HGK na koje se Zakon odnosi. I pozitivne i moguće negativne reperkusije Zakona, Komora artikulira prema kreatorima politika s ciljem da se, uvažavajući glas gospodarstva, iznjedri njegova najbolja verzija. Vijeće Udruženja trgovine HGK smatra da Nacrt prijedloga zakona neće proizvesti pozitivne učinke na tržištu RH koji se od njega očekuju te da bi, usvojen u ovom obliku, mogao izazvati tržišnu entropiju i neravnopravan položaj trgovaca u odnosu na proizvođače, dobavljače i distributere. S druge strane, većina članica poljoprivredno-prehrambenog sektora podupire zakonsko uređenje ovoga područja. Interes proizvođača je da navedeni propis ima pozitivne i pravične učinke na sve dionike u lancu opskrbe i da se ovo područje sustavno zakonski uredi. Kako ovaj Zakon otvara brojna pitanja i na neki način suprotstavlja interese proizvođača i trgovaca, HGK se zalaže za ona rješenja koja će unaprijediti situaciju na tržištu i osigurati neometanu trgovinu u skladu s pravilima tržišnog natjecanja – tvrde u HGK-u

Mišljenja dijela stručne javnosti su tu. Već i iz ova dva izdvojena vidi se da je saborska rasprava itekako bitna. Na nama je da otvorimo oči i uši za skorašnjeg saborskog propitivanja, na sjednici u veljači, dakle, kako nam i ovom prigodom slučajne, ili ne daj Bože namjerne, »rupe u zakonu« ne bi napravile – novu provaliju u poljoprivredi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.