Bioraznolikost

Ta divna podzemna stvorenja: U našim špiljama i jamama se otkriva sve veći broj novih životinjskih vrsta

Vedrana Simičević

Ova je godina bila osobito uspješna za hrvatske znanstvenike koji se bave podzemnom faunom, a istraživanja su vrhunac dosegla ovog ljeta međunarodnom ekspedicijom na Biokovu u sklopu koje je otkriveno čak desetak novih vrsta



Iako je u svijetu puno slavnija po prirodnim ljepotama s »površine«, Hrvatska je, uz Sloveniju i BiH, u dijelu znanstvenih krugova već odavna poznata i kao svjetski »hot spot« podzemne bioraznolikosti. Duboke hrvatske jame kriju u sebi upravo nevjerojatno raskošan i neobičan životinjski svijet, mahom posve karakterističan samo za ovo područje.


Štoviše, istraživanje podzemne faune počelo je upravo na Dinaridima u 19. stoljeću, pa se cijelo ovo područje smatra kolijevkom biospelelogije. Na području Dinarida koje karakterizira dinarski krš pun jama i špilja samo je do 2012. godine zabilježeno preko 900 različitih špiljskih životinja, većinom endemskih vrsta. Ta brojka iz godine u godinu postaje sve veća, primarno zahvaljujući intenziviranim istraživanjima hrvatskih biospeleologa i njihovih kolega iz susjednih zemalja. Samo je od 2000. do danas, prema podacima Hrvatskog biospeleološkog društva (HBSD), u Hrvatskoj opisano više od 115 novih špiljskih vrsta.


Ova je godina ponovo bila osobito uspješna za hrvatske znanstvenike koji se bave podzemnom faunom, a istraživanja su vrhunac dosegla ovog ljeta velikom međunarodnom biospeleološkom ekspedicijom na Biokovu u organizaciji HBSD-a, te u suradnji s udrugom Breganja i Speleološkim odsjekom Planinarskog društva Imber, u sklopu koje je u roku od desetak dana otkriveno čak desetak novih, nikad ranije zabilježenih životinjskih vrsta.




Nova vrsta skokuna iz roda Disparrhopalites / Foto Marko LUKIĆ


Nova vrsta skokuna iz roda Disparrhopalites / Foto Marko LUKIĆ



U sklopu ekspedicije istraživano je čak dvadesetak speleoloških objekata, između ostalog osam jama dubine do 700 metara. Na ekspediciji je sudjelovalo 48 speleologa iz 15 različitih udruga iz Hrvatske, Slovenije, Italije i Irske, od čega 23 biologa i zoologa. Ambiciozna logistika dovela je u konačnici do odličnih rezultata.


Organ zvani »furka«


U jami Mokre noge, na dubini od 170 metara, pronađena je nova vrsta pijavice. U čak tri speleološka objekta pronađena je zanimljiva nova vrsta pauka iz roda Troglohyphantes. Sudionici ekspedicije istaknuli su i nalaz strige iz roda Geophilus u Jami pod Kamenitim vratima na 499 metara dubine. Radi se, tvrde, o drugom nalazu strige tog roda u Hrvatskoj i vjerojatno novoj vrsti za znanost.


Jednakonožni rak (Isopoda) iz roda Alpioniscus nađen u špilji Drinova II / Foto J. BEDEK


Jednakonožni rak (Isopoda) iz roda Alpioniscus nađen u špilji Drinova II / Foto J. BEDEK



U Pretnerovoj jami i Baba špilji pronađena je nova vrsta skokuna iz roda Disparrhopalites, čime je taj rod po prvi puta zabilježen na Biokovu. Skokuni su životinje slične kukcima poput kojih imaju 6 pari nogu, ali imaju i »furku« – poseban organ pomoću kojeg skaču i bježe u slučaju opasnosti. Izuzetno zanimljivim biospeleolozi ističu i nalaz podzemnog dvorepca iz porodice Japygidae. Ova, također nova vrsta za znanost pronađena je u često istraživanoj špilji Tučepska vilenjača koja, čini se, skriva još mnoge tajne.


Nova vrsta pijavice iz jame Mokre noge / Foto Teo DELIĆ


Nova vrsta pijavice iz jame Mokre noge / Foto Teo DELIĆ



Biospeleolozi su na Biokovu pronašli i čak četiri potencijalno nove vrste kornjaša. U jami Mokre noge sakupljena su dva dodatna primjerka novog roda iz potporodice pipalice (Pselaphinae), dok su u jami Sistem Velika – Velika pronađeni dodatni primjerci roda Thaumastocephalus. U Jami za Supinom pronađena je vjerojatno nova vrsta iz potporodice mravnjaci (Scydmaeninae) iz roda Euconnus, a u jami Biokovka sakupljen je dodatni primjerak nove vrste iz potporodice trčaka (Trechinae). Iako svi navedeni nalazi moraju biti potvrđeni dodatnim analizama i potom službeno opisani u nekom od znanstvenih radova, biolozi koji su sudjelovali u ekspediciji sigurni su da se radi o posve novim vrstama.


Novi rod kornjaša iz potporodice pipalice / Foto Tin ROŽMAN


Novi rod kornjaša iz potporodice pipalice / Foto Tin ROŽMAN



– Možemo reći da je uspjeh naći toliko vrsta u jednom navratu, ali s druge strane to smo i očekivali, komentirala je impresivne rezultate jedna od organizatorica ekspedicije Petra Bregović, doktorska studentica na Biotehničkom fakultetu u Ljubljani i članica HBSD-a.


Bez očiju i bez pigmenta


– Dosadašnja istraživanja pokazuju da je Biokovo, uz sjeverni Velebit i južnu Dalmaciju, jedno od područja najbogatijih podzemnom faunom u Hrvatskoj. Na Dinaridima je pronađeno preko 900 troglobionata – životinja potpuno prilagođenih na život u podzemlju koje i jedino tamo obitavaju. Od toga je u krškom području Hrvatske zabilježeno preko 500 troglobionata, a na Biokovu oko 90. Ako ove brojeve još usporedimo s 5000 vrsta troglobionata u cijeloj Europi ili 1350 troglobionata u Sjevernoj Americi, onda je jasno da je značajnost ovog površinski malog područja u Europi i cijelom svijetu visoka, tvrdi Bregović.


Nova vrsta pauka iz roda Troglohyphantes koju je opisala Martina Pavlek / Foto Martina PAVLEK


Nova vrsta pauka iz roda Troglohyphantes koju je opisala Martina Pavlek / Foto Martina PAVLEK



Nove, odnosno dosad nepoznate životinjske vrste iz hrvatskog podzemlja većinom su endemi za koje je karakteristično da žive isključivo u ovdašnjim jamama na koje su savršeno adaptirani. Prilagođenost životu u tako negostoljubivim uvjetima rezultirala je i krajnje neobičnim obilježjima.


Ulaz u jednu od jama / Foto Goran RNJAK


Ulaz u jednu od jama / Foto Goran RNJAK



– Podzemne životinje nemaju oči, ali zato imaju produžene tjelesne nastavke, na primjer svojevrsne antene na kojima se nalazi veliki broj osjetila pomoću kojih se snalaze. Neke od njih imaju izduženo tijelo da se mogu kretati kroz tanke podzemne pukotine. Zbog toga što žive u potpunoj tami izgubile su pigment, a zbog stabilnih uvjeta unutar špilja i jama, te male količine hrane, njihov metabolizam je usporen te žive duže u odnosu na vanjske srodnike. Primjerice, jako je zanimljiva nova vrsta i rod kornjaša (trčak, porodica Carabidae) čiji je primjerak skupljen u jami Biokovka. Nađen je na »špiljskom mlijeku« – bijelom sloju na stijeni koji je stalno prekriven tankim slojem vode i na kojem se nalaze bakterije kojima se ovaj kornjaš vjerojatno hrani. Zanimljvo je da su vanjski trčci predatori, dok su u podzemlju neki trčci kojima pripada i ovaj novi rod, prestali biti aktivni lovci. Koliko su ove životinje rijetke govori podatak da su u svim dosadašnim istraživanjima nađena samo tri primjerka ovog kornjaša u dvije duboke jame na vršnom dijelu Biokova, navodi Bregović.


Napredak tehnologije


Ovim nevjerojatno raznovrsnim i misterioznim životinjskim svijetom u hrvatskim jamama i špiljama bavi se zapravo vrlo mala grupa hrvatskih znanstvenika. Unutar Hrvatskog biospelološkog društva trenutno djeluje dvanaest biologa specijaliziranih za pojedine taksonomske skupine koji svake godine objavljuju radove u svjetski relevantnim znanstvenim časopisima. HBSD čine i stručnjaci drugih profila poput paleontologa i geologa, a hrvatski biolozi na opisima novih vrsta intenzivno surađuju i sa stručnjacima iz svijeta, mahom iz Slovenije, te Slovačke, Francuske, Španjolske i Italije.


Transport speleološke opreme do jedne od jama na Biokovu / Foto T. ČUKOVIĆ


Transport speleološke opreme do jedne od jama na Biokovu / Foto T. ČUKOVIĆ



S napretkom tehnologije koja danas primjerice dozvoljava i učestalije, iako i dalje vrlo zahtjevne urone u potopljene kanala duboko u podzemlju, svake se godine prikuplja i sve više tzv. biomaterijala. No put između pronalaska neobične minijaturne životinje u jami i opisa nove vrste za znanost sve je samo ne brz i jednostavan.


Martini Pavlek, primjerice, biologinji i znanstvenoj novakinji na Institutu »Ruđer Bošković« u siječnju ove godine objavljen je znanstveni rad s opisom posve novog roda i nove vrste pauka u časopisu »European Journal of Taxonomy«. Primjerak ove životinje skupljen je međutim još prije deset godina u jednoj od hrvatskih jama na Velebitu, a u Martinine ruke došao je prije nekoliko godina. Prošlo je potom još nekoliko godina analiza, prikupljanja dodatnog materijala, uspoređivanja, pretraživanja literature, te konzultacija s drugim stručnjacima da bi nova vrsta bila opisana, a potom i službeno obznanjena u radu koji Pavlek supotpisuje sa španjolskim kolegom Carlesom Riberom.


Migranti s površine


– Bavim se paucima preko deset godina, no tek prije nekoliko godina dobila sam dovoljno samopouzdanja da posumnjam kako se radi o novoj vrsti. Kod pauka je uobičajeno da se vrste razlikuju po spolnim organima. Kod svake vrste mužjakov organ paše sa ženkinim po principu ključ-brava. Vrsta pauka koju smo otkrili po drugim je karakteristikama relativno tipična za svoju skupinu, osim što su lagano depigmentirani, a oči su im slabije razvijene nego »vanjskim« vrstama, opisuje Pavlek čiji je projekt »Hidden Life« (»Skriveni život podzemnih pauka«) ranije ove godine uvršten među 30 najreprezentativnijih projekata EU programa Marie Curie u posljednjih 20 godina.



Iako dokazivanje i opisivanje novih vrsta zahtijeva mjesece i godine rada, ni prikupljanje uzoraka nije dječja igra. Ne treba posebno ni spominjati da svi »prikupljači« moraju biti iskusni speleolozi.


– Biokovsku jamu Mokre noge istraživalo je primjerice tridesetak ljudi u pet navrata, a to uključuje opremanje i raspremanje jame do 711 metara te postavljanje bivka za spavanje za troje ljude. Sve te pripreme bile su potrebne da bi u istu jamu ušle dvije biospeleologinje koje su detaljno sakupljale i fotografirale faunu. Spustile su se do 711 metara, prespavale taj isti dan na 480 metara i drugi dan krenule prema van. S njima je cijelo vrijeme bio jedan speleolog koji im je pomagao. Većina prikupljanih životinja ima do 5 milimetara, a neke su i manje od jednog milimetra. Zbog toga treba imati oštar vid i dobro svjetlo da ih se uoči u potpunoj tami. Zbog njihove male veličine, i fotografska oprema koju nosimo sa sobom je poprilično teška. Većina biospelologa mora biti u odličnoj fizičkoj kondiciji za penjanje i spuštanje po užetima, a treba podnijeti i temperaturu od 2 do 5 stupnjeva, navela je Petra neke od izazova.



Neuobičajeno ogroman broj endema – pojašnjava nam ona dalje – naše područje ima zahvaliti osobitosti dinarskog krša i geografskog položaja.


– Vrste koje su nekad živjele nad zemljom, uslijed izmjene klimatskih doba sklanjale su se pod zemlju, postajale su izolirane i specijalizirale se za život u podzemlju. Tako su nastajale nove vrste. Područje Dinarida specifično je po tome da ima puno pukotina, jama i špilja. Dinaridi k tome nisu u potpunosti bili prekriveni ledenjacima i životinje su mogle bolje preživjeti ledena doba, pa su migrirale iz svih krajeva u ovo područje, pojasnila je Pavlek.


Predatori od 4 cm


Teo Delić, znanstveni novak na Biotehničkom fakultetu u Ljubljani sudjelovao je u nedavno objavljenom istraživanju slovenskih stručnjaka kojim je opisano čak osam novih vrsta podzemnih rakušaca. Grupa s ljubljanskog Odjela za biologiju analizirala je desetke primjeraka koje su članovi HBSD-a pronašli u špiljama i izvorima Hrvatske.


– Prethodno se smatralo da se radi o samo dvije vrste rakušaca iz roda Niphargus, no nakon opsežnih morfoloških analiza pokazalo se, iako životinje izvana izgledaju jednako, da se radi o čak devet različitih vrsta koje su očito odvojeno evoluirale. Vrlo je zanimljivo da se ujedno radi o najvećim predstavnicima tog roda koji ima preko 400 vrsta u cijelom svijetu. Vrste koje žive u hrvatskim jamama imaju međutim oko 4 centimetara, što je izvan svih prosječnih gabarita za rakušce. Radi se ujedno i o najvećim predatorima u našim jamskim sistemima. Vjerojatno je njihova veličina posljedica toga da nemaju toliko neprijatelja u podzemlju i ne moraju dijeliti izvore hrane i prostora, smatra Delić.


Bez obzira na intenzivirana istraživanja hrvatskih i slovenskih stručnjaka i njihovih kolega iz drugih zemalja, ogroman broj jama i špilja u Hrvatskoj, no i u Sloveniji i BiH i dalje je neistražen, pa praktički gotovo svako biospeleološko istraživanje nekog podzemnog objekta znači i novo otkriće. Ili kako bi to Martina rekla: »nalazimo nove vrste svaki čas. Pomalo je čak i frustrirajuće, jer se čini da opisivanju nema kraja«.