Pulsko brodogradilište

SVE VEĆI PROBLEMI Uljanik mora naći strateškog partnera, ugroženi i riječki navozi

Orjana Antešić

arhiva NL

arhiva NL

U Puli, potvrđeno nam je iz više izvora, imaju zadaću i rade na pronalasku rješenja s kojima bi idućeg tjedna trebali upoznati odgovorne u Vladi. Već pokazatelji iz javno objavljenih financijskih bilanci upućuju da neće biti nimalo jeftino ako se misli temeljito »resetirati« cijeli sustav, uključujući i »3. maj« 



Uljanik grupa i pulsko brodogradilište morat će proći svoj program restrukturiranja ako se želi spasiti proizvodnja na istarskim i riječkim navozima. U Puli, potvrđeno nam je iz više izvora, imaju zadaću i rade na pronalasku rješenja s kojima bi idućeg tjedna trebali upoznati odgovorne u Vladi. Ministrica gospodarstva Martina Dalić ovih dana u Saboru, odgovarajući na upit zastupnice Strenja-Linić, posebno je istaknula kako je Uljanik privatno brodogradilište izbjegavajući potencijalnu odgovornost Vlade i izloženost državnih financija u ovom problemu.


U ovom trenutku teško je reći o kakvom će se obliku restrukturiranja raditi i tko će u to sve biti uključen, ali čini se da je okosnica u pronalasku strateškog partnera s kojim bi se onda kroz dokapitalizaciju pokušala stabilizirati financijska »krvna slika« cijele Grupe koju uvelike narušava Uljanik brodogradilište. Krajem prošle godine gubitak iznad temeljnog kapitala pulskog brodogradilišta bio je veći od milijardu kuna.


Državna jamstva


Bilo kakvo involviranje države u ovaj »račun« i buduće procese povlačilo bi za sobom proceduru pred EK kakvu su prije četiri godine morala proći ostala domaća brodogradilišta. Primat je zato zasad stavljen na pronalazak privatnog ulagača, ili među postojećim najvećim dioničarima, ili nekom novom rješenju. S koliko uspjeha i kojim će pravcem ići koncepcija predloženog rješenja, moguće će se nešto konkretnije znati idući tjedan.




Državnim financijama potencijalna opasnost leži u 628 milijuna dolara aktiviranih državnih jamstava za brodove iz Uljanikove knjige narudžbi koji bi, u najcrnjem scenariju, mogli doći na naplatu u slučaju raskida ugovora od strane kupaca i nemogućnosti povrata sredstava od strane brodogradilišta. Time bi sve Marićeve priče o nikad manjem proračunskom deficitu mogle pasti u vodu. Nadalje, država je kroz dozvoljene potpore od sredine 2013. godine »3. maju« isplatila oko 850 milijuna kuna temeljem odobrenog programa restrukturiranja od Vlade RH i Bruxellesa, a tu je i četiri i pol tisuće radnih mjesta na razini cijele Grupe, kojima treba pribrojiti još oko tri tisuće radnika kooperanata i domaćih dobavljača, moguće i više.


Izvor nestabilnosti


Kada je u lipnju 2013. godine Uljanik preuzeo »3. maj«, ovo je riječko brodogradilište bilo potpuno očišćeno od dubioza. Nula kuna obveza, nula kuna duga i zdravi temeljni kapital. Danas, četiri godine kasnije bilanca »3. maja« nije uopće loša, pogotovo uz obvezu povrata danih pozajmica društvima iz Uljanik grupe u iznosu od 523 milijuna kuna. No, riječko brodogradilište sastavni je dio i dijeli sudbinu Uljanik grupe čiji je najveći izvor nestabilnosti pulsko brodogradilište. Dogodit će se to da će »3. maj« izaći iz svojeg programa restrukturiranja, a pulsko će brodogradilište možda morati ući kao jedna od opcija mogućeg rješenja. Upravo su ovih dana iz Pule podsjetili kako je Uljanik jedino hrvatsko brodogradilište koje nije restrukturirano. Doduše, oni koji duže prate ovu tematiku sjetit će se kako je i pulsko brodogradilište bilo predviđeno za restrukturiranje, no kad se u Puli shvatilo da to prema briselskim pravilima nosi i kompenzacijske mjere zauzvrat, odlučili su iskočiti iz statusa »poduzetnika u poteškoćama«. Bilo je to još u vrijeme direktorskog mandata Karla Radolovića. S druge strane, pitanje je da takvog Uljanika nije bilo, bi li netko drugi privatizirao »3. maj«, praktički u posljednji trenutak uoči ulaska Hrvatske u EU.


Slojeviti problemi


Aktualni problemi Uljanik grupe, a time i »3. maja«, nisu mali i prilično su slojeviti. Riječ je o vrlo osjetljivoj temi o kojoj se nerado daju informacije čak i neslužbeno, jer ulozi su strahovito visoki. U knjizi narudžbi Uljanik grupe, prema podacima Hrvatske brodogradnje-Jadranbrod, kontrolnog tijela domaćih brodogradilišta, osamnaest je brodova koji bi se trebali isporučiti u iduće dvije godine, a kašnjenja u njihovoj izgradnji i isporuci su ogromna, dobrim dijelom i iz objektivnih razloga. Sve je to dovelo do poremećaja uobičajenih financijskih ciklusa za brodogradilište.


Javna je tajna da kooperanti riječkog i pulskog brodogradilišta stenju pod teretom neplaćenih potraživanja. Riječkom škveru koncem rujna dug prema dobavljačima porastao je na 160 milijuna kuna, dok su na razini cijele Grupe te kratkoročne obveze bile čak 515 milijuna kuna. Neslužbeno doznajemo i da se radi na ishodovanju kredita kojim bi se dio tih dugovanja najhitnije podmirio dok se ne definira konačno rješenje koje bi davalo izgleda za održivost cijele Grupe. U svakom slučaju, već pokazatelji iz javno objavljenih financijskih bilanci upućuju da neće biti nimalo jeftino ako se misli temeljito »resetirati« cijeli sustav, uključujući i »3. maj«.