Navikli na nasilje

SLUČAJEVI ĐAKIĆ I DARUVARAC Ili kako su pravosuđe, ali i društvo oprali nečistu savjest

Jagoda Marić

Foto Robert Anić / Dino Stanin / PIXSELL

Foto Robert Anić / Dino Stanin / PIXSELL

Hrvate naviknute na nasilje udarile su kao šaka u lice, pa je Daruvarac u prvostupanjskoj presudi dobio pet godina zatvora, a Đakić je na ispitivanje doveden promptno i u lisicama, što se ne događa baš svaki put u takvim slučajevima 



Iako se Hrvatska navikla, ili naučila živjeti s fizičkim i verbalnim nasiljem, posebno onim na internetu i rijetko što je prodrma, ipak je javnost bila šokirana brutalnim premlaćivanjem djevojke u Zadru prošlog ljeta, ali i gnjusnom objavom Ivana Đakića, sina HDZ-ovog zastupnika Josipa Đakića koji je na svom Facebooku kao svojevrsnu jezivu »čestitku« pravoslavnim vjernicima na njihov Božić objavio fotografiju na kojoj ustaški vojnik drži odrubljenu glavu četničkog vojnika.


Nekako se u isto vrijeme, nakon puno pravnih peripetija, dogodio prvostupanjski rasplet zadarskog slučaja odnosno presuda Darku Kovačeviću Daruvarcu na ukupno pet godina zatvora i objava mladog Đakića, i nekoliko su dana oba slučaja dominirala domaćim medijima, kao da se poruke pune mržnje svakodnevno ne objavljuju u komentarima pod tekstovima na domaćim portalima i društvenim mrežama i kao da sitne vijesti u o tome kako je netko nekoga pretukao i iscipelario svaki dan ne popunjavaju stranice crnih kronika. Baš na pravoslavni Božić koprivnički je DORH objavio da je priveo mladića zbog sumnje da je bivšoj djevojci zadao više udaraca šakom po glavi i tijelu, uslijed čega je ona pala u nesvijest, a nakon što se osvijestila, više ju je puta udario nogom u stražnji dio nogu i leđa te joj zaprijetio da će je ubiti.


Ipak, mučne slike koje su pratile i slučaj Daruvarac i Đakić, Hrvate naviknute na nasilje udarile su kao šaka u lice, pa je Kovačević u prvostupanjskoj presudi dobio pet godina zatvora, a Đakić je na ispitivanje doveden promptno i u lisicama, što se ne događa, tvrde naši sugovornici iz pravosudnih krugova, baš svaki put u takvim slučajevima.


Riječ politike 




Sociolog Renato Matić kaže da ne možemo sa sigurnošću reći što je u pozadini takvih postupanja i odluka, pa se samo mogu iznositi pretpostavke.


– Prije svega notorna je činjenica, da unatoč tome što deklarativno imamo neovisno sudstvo, politika ima još uvijek glavnu riječ, što znači da bez političke odluke, takav radikalniji pristup nije moguć. Također je moguće pretpostaviti da je motivacija za takve odluke, ono što inače izostaje, a to je javni pritisak i nezadovoljstvo, koji je i u jednom i u drugom slučaju bio itekako primjetno, ističe Matić. Napominje međutim da ovo nije prvi takav slučaj, jer smo prije nekoliko godina, svjedočili privođenje u okovima osobe koja je skrivila tešku prometnu nesreću, a da je prije toga, s obzirom na obiteljsko zaleđe, u nizu prekršaja, prošla bez ikakvih sankcija.


– Dakle, zaključno s obzirom na to da se približavaju izbori za EU parlament, potom predsjednički, a iduće godine i domaći parlamentarni, moguće je to poticaj za takvih nekoliko zvučnijih odluka, što ne znači da će to sada postati istinska promjena, kaže Matić.


Oštrina kazne 


Bez namjere da ulazimo u pravne peripetije oba slučaja, pokušali smo nekoliko naših sugovornika iz odvjetničkih i tužiteljskih krugova pitati je li i njih iznenadila oštrina kazne i reakcije u ova dva slučaja. Svi oni ističu da ni u jednom slučaju ni sud ni policija nisu izašli iz okvira zakona, a službeno nitko ne želi komentirati nijedan slučaj. Napominju ipak da se u velikom broju kaznenih dijela koja se tiču Glave deset Kaznenog zakona a koja se tiče kaznenog dijela protiv života i tijela, često izriču kazne u donjem dijelu raspona kazni, te da se često dogodi da se i za teške tjelesne ozljede dosudi uvjetna kazna ili rad za opće dobro.


U svom izvješću, DORH ističe da je u 2017. godini za djela protiv života i tijela izrečeno 807 presuda protiv odraslih počinitelja od čega čak 86 posto, odnosno 679 osuđujućih. Među tim osuđujućim kaznama je i u 110 slučajeva izrečena kazna zatvora, pri »čemu se veći dio odnosi na kaznena djela ubojstva«.


– Institut rada za opće dobro primijenjen je prema 76 počinitelja (10,9 posto), dok i dalje kao sankcija prevladava uvjetna osuda, koja je tijekom 2017. primijenjena prema 506 počinitelja (72,6 posto). Međutim, kod uvjetne osude valja naglasiti da se ista u velikoj većini primjenjuje kod osuda zbog kaznenih djela tjelesne ozljede iz članka 117. Kaznenog zakona i teške tjelesne ozljede iz članka 118. Kaznenog zakona jer se 475 uvjetnih osuda odnosi upravo na ova kaznena djela, stoji u izvješću DORH-a. U svom izvješću tužiteljstvo je napisalo i to da treba razmotriti politiku kažnjavanja odraslih osoba za kaznena djela iz Glave X. Kaznenog zakona, koja je s obzirom na prirodu i važnost zaštićenog pravnog dobra (život i tijelo) ipak nešto stroža od uobičajene, iako i dalje prema njihovom »mišljenju nije zadovoljavajuća«.


Tek vrh brijega 


Nekoliko naših sugovornika iz Vlade ističe kako su svjesni problema, a na primjedbu da su ova dva spomenuta slučaja samo vrh brijega koja su logična posljedica lakonskih izjava visokih dužnosnika da su internet prijetnje smrću novinarima samo iskazivanje nezadovoljstva, ističu da jest važno kako istupaju političari, ali da se s problemima porasta nasilja, pa i onog verbalnog muče u većini europskih zemlja. Jedan nam je Vladin dužnosnik rekao da su društvene mreže samo pokazale kakve ljude odgajamo, a da je na Vladi da stvori klimu u kojoj će to biti neprihvatljivo da netko bilo koga udari, a ne samo brutalno pretuče i u kojoj će se većina čovjeku koji objavi nečiju odrubljenu glavu u komentarima pokazati da to nije frajerski čin.