Personalizirana izborna kampanja

SIVA ZONA Marasov blender i voće morat će biti prijavljeni u financijskom izvješću SDP-a

Tihomir Ponoš

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Sva financijska ograničenja i regule  nametnute su listi (stranačkoj, koalicijskoj ili nezavisnoj), a kandidat s te liste može voditi, pa i financirati svoju kampanju skoro pa kako hoće,  doslovce  iz svoga džepa



ZAGREB SDP će u financijskom izvješću o izbornoj kampanji morati prijaviti blender koji će član te stranke i njen kandidat na izborima za Europski parlament dodijeliti najboljem i najoriginalnijem komentaru njegovog izbornog programa. O tome koji komentar je najbolji i najoriginalniji (a trebaju napisati što bi dodali ili promijenili u programu) odlučit će Gordan Maras, Saša Đujić i Ivan Račan. Osim blendera SDP će morati prijaviti svježe voće – dvije naranče, dvije jabuke, dvije banane i dvije mjerice maline – koje će darovati u sklopu opisanog natječaja »Marasov mix za bolju Hrvatsku«. Jasno je da se i blender i voće daju u svrhu izborne kampanje, a stav je DIP-a da sve što se troši u kampanji mora ići preko računa stranke, odnosno liste. Budući da Maras za sada ipak na izbore za Europski parlament ne izlazi samostalno, taj blender i voće morat će prijaviti kao svoj materijalni doprinos stranačkoj kampanji, a potom će stranka to deklarirati u financijskim i drugim izvješćima o kampanji.


Manjkavosti zakona


Personalizirana kampanja koju vodi Maras ukazala je na ozbiljnu zakonsku manjkavost. Naime, nedavno usvojeni Zakon o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma prepoznaje »kandidata«, ali ne i »kandidata na listi«. U smislu zakona »kandidati« su osobe koje se natječu za predsjednika Republike, općinske načelnike, gradonačelnike, župane, ali ne i kandidati na nekoj listi (primjerice SDP-ovoj) na nekim izborima (primjerice, onima za Europski parlament). To znači da su sva financijska ograničenja i regule nametnute listi (stranačkoj, koalicijskoj ili nezavisnoj), a kandidat s te liste može voditi, pa i financirati svoju kampanju skoro pa kako hoće. On doslovce može, iz svoga džepa, financirati vlastitu personaliziranu kampanju, mimo stranački financirane kampanje. To je posljedica i preferencijalnog glasanja koje potiče kandidate unutar liste na međusobnu borbu i natjecanje, pa se tako političari ne natječu samo protiv svojih suparnika i drugih lista nego i protiv svojih vlastitih stranačkih ili koalicijskih kolega.


Siva zona za kandidate na ovim izborima je prilično široka, ali ne i neograničena. DIP bi vjerojatno promotivni materijal koji bi dijelio kandidat (primjerice letke, kemijske olovke, upaljače, USB-ove i slično), a na kojima bi se jasno pojedinačno promovirao, smatrao dijelom izborne kampanje stranke odnosno liste i novac utrošen na takav promidžbeni materijal vjerojatno bi morao biti iskazan u stranačkim izvješćima.


Sve preko računa


Međutim, nitko i ništa ne brani kandidatu da formira vlastiti stožer, privremeno angažira nekoliko savjetnika, plati ih iz svoga džepa, možda i gotovinom i zapravo mimo zakona investira u vlastitu kampanju. Kandidat, za razliku od liste, ne mora otvoriti poseban račun za vođenje kampanje.Zakonski nije razjašnjeno ni oglašavanje putem Facebooka i drugih društvenih mreža koje hrvatsko zakonodavstvo još ne prepoznaje i kao oglasni prostor. U DIP-u tvrde da sve mora ići preko računa stranke, odnosno liste, ali problem je u tome što nije sve određeno zakonom koji očito nije prepoznao pojedine znakove vremena, ali ni sve zamke preferencijalnog glasanja.

Izvršna direktorica GONG-a, Jelena Berković kazala je da je riječ o sigurno slaboj točci zakona. Paradoksalno, posljedica preferencijalnog glasanja je razvlaštenje pojedinca, odnosno predsjednika stranke. On ima veliku ulogu pri sastavljanju liste, međutim svatko na listi može voditi svoju privatnu kampanju. Berković smatra da bi novac kojikandidat uloži u kampanju trebao pripisati toj stranci, odnosno listi, i voditi računa o tome da je maksimalno dopušten iznos za kampanju na izborima za Europski parlament četiri milijuna kuna. Procijenila je da bi DIP mogao kazniti stranke koje to ne učine jer nisu potpuno izvijestile o troškovima kampanje, ali da za pojedine metode financiranja vlastite kampanje nema lijeka, jer je rupa u zakonu dovoljno velika, slaže se i Berković.