Korupcijski modus operandi

Ramiz Pandžić: Kako sam Dragi Tadiću isplatio pet milijuna kuna mita

Ladislav Tomičić

Krunski svjedok iznosi svoju istinu o tome kako je podmićivao za radove na autocestama. Vlasniku Osijek-Koteksa je novac nosio 200 do 300 puta



ZAGREB – Drago Tadić vlasnik je Osijek Koteksa i jedan od najmoćnijih slavonskih poduzetnika. U subotu je završio u pritvoru, zbog sumnji u nezakonito poslovanje pri gradnji autocesta kroz Slavoniju. USKOK protiv njega ima svjedočenje poduzetnika Ramiza Pandžića, podizvođača radova Osijek Koteksa koji tvrdi da je Tadiću isplatio pet milijuna kuna mita.


U razgovoru za naš list Pandžić iznosi detalje o navodnom davanju mita: koliko je puta davao novac, gdje se sastajao s osječkim poduzetnikom, zašto je odlučio progovoriti, koliko novca stane u jednu kuvertu… Ramiz Pandžić, napominjemo, i sam je počinio kazneno djelo, a poduzetnik Tadić ga je nakon prvih medijskih istupa prijavio i za ucjenu, zbog čega je nekoliko mjeseci proveo u pritvoru.   

Tri kune po »kubiku«


Drago Tadić zatvoren je na temelju vaše prijave. Kad ste prvi put prijavili USKOK-u Tadića zbog uzimanja mita?  

– Prvi put sam ga prijavio sedmog svibnja 2010. godine, kad me je Tadić stavio u pritvor, ali po toj prijavi se na žalost – prema mom mišljenju – ništa nije događalo, pa sam to ponovo učinio u listopadu 2010. godine.


Što želite reći time da vas je »Tadić stavio u pritvor«? On ne može nikog stavljati u pritvor, u pitanju je poduzetnik a ne sudac ili policajac.




– Pa na žalost u ovoj državi i ovom društvu – za koje mislim da se mijenja iz dana u dan – u to je vrijeme sve bilo moguće. Tadić je u Gradu Osijeku i cijeloj županiji bio veliki moćnik. Mogao je sve što je htio. Smatram da je u ruci imao i sudstvo i policiju. Na moja nastojanja da ga prijavim policiji u Osijeku, kad sam bio toliko uporan pa došao treći put i donio dokumente koje smatram dokazima, tad su pritvorili mene umjesto da pritvore njega.


Vi ste u svom iskazu tvrdili da ste Tadiću dali mito. Priznali ste kazneno djelo.


– Tako je, da.


Kako je uopće došlo do toga da ste, kako tvrdite, davali mito Dragi Tadiću?


– Prije samog početka poslovanja bio sam upozoren da sam dužan platiti tri kune nazad, zato jer ti novci završavaju nazad kod investitora – u Hrvatskim autocestama. Cijena šljunka je bila 60 kuna po »kubiku«, a kad oni plate to ja sam tri kune gotovine od svakog »kubika« morao donijeti Dragi Tadiću, da on s njima dalje upravlja. Rekli su mi da je to način na koji ćemo funkcionirati dugo godina, da ćemo stalno dobivati poslove. Takav je bio dogovor na koji smo svi mi koji smo radili morali pristati. Ako želiš raditi – moraš platiti, ako nećeš platiti – nećeš raditi.   

Upropastio 500 obitelji


U čemu ste nosili gotovinu?


– U kuvertama.


Koliko novca?


– Pet milijuna kuna.


Odjednom?


– Ne. Po svakoj plaćenoj situaciji u toku dvije godine.


Koliko puta ste nosili novac?


– Po mojoj procjeni, oko 200 do 300 puta. Otprilike toliko, teško je sad reći. Fakturiranje je bilo tjedno, pa je i plaćanje bilo tjedno.


Gdje ste mu predavali novac?


– Na više mjesta. Kod njega u uredu, po osječkim kafićima, čak i u njegovoj kući.


Jesu li ikad bile prisutne treće osobe?


– U nekoliko slučajeva jesu, ne bih spominjao tko. Najčešće smo bili sami.


Kad ste se nalazili vani, jesu li to bila osamljena mjesta?


– Čak i ne. Nalazili smo se i na terasama kafića


Da li je Tadić vadio novac iz kuverte?


– Ne, imao je povjerenja u mene. Nikad nije brojao novac koji sam mu davao. Samo bi spremio kuvertu u džep.



 Imate li svjedoke za svoje tvrdnje, odnosno kakvim dokazima raspolažete?   – To ostavljam istražiteljima USKOK-a. Svi dokazi su kod njih, a ja mislim da su kvalitetni.   Koliko ste puta bili na USKOK-u?   – Po mojoj procjeni – pedesetak puta.   Koliko sati ste proveli pred istražiteljima?   – Oko 200 sati.   Jeste li zadovoljni radom USKOK-a?   – Ispočetka sam bio nezadovoljan, morao sam dva puta davati isti iskaz i čini mi se da je istraga bila malo opstruirana. Na kraju mi se čini da je USKOK ipak odradio posao kako treba.      Ne znam bih li bio živ da sam se ranije javio USKOK-u      Zašto očekujete da Vam netko povjeruje? Vi ste bili dio kriminalnog lanca.   – Ne tražim da mi netko vjeruje. Za sve što sam rekao podastro sam dokaze. Ne očekujem zahvale ni bilo što drugo. Ne očekujem da me netko doživljava kao žrtvu. Znam da sam saučesnik kaznenog djela, ali da bih radio – morao sam platiti. Možda sam tad sve ovo trebao prijaviti, ali ne znam da li bih danas bio živ da sam to učinio. Tad se to nije moglo.


Zašto ste na koncu odlučili prijaviti da ste davali mito?


– Tadić je na ovaj način mene i moju firmu doveo u propast. Ne samo mene, nego i moje poslovne partnere. Imao sam 300 zasposlenih, moji dobavljači šljunka iz BiH su imali preko stotinu zaposlenih. Lažnim obećanjima i dovođenjem u zabludu upropastio je 500 obitelji. Kad sam ja nakon nekog vremena odbio poslovati s njim jer računica mi je govorila da se to ne isplati, on me ubjeđivao da će mi sve duplo nadoknaditi kad završi situacija u Hrvatskim autocestama, da neću biti u minusu i tako dalje.   

Milijun eura minusa


Vi ste davali mito, a bili ste u minusu?


– Tako je. U kvalitetnom minusu.


Kakav je to kvalitetni minus?


– Za Dragu Tadića ja sam odradio posao za stotinu milijuna kuna, a ostao sam u minusu milijun eura.


Kako to da ste radili, a vidjeli ste da idete u minus?


– Već u samom startu, nakon prvih isporučenih sto tisuća kuna, ja sam rekao da ne želim raditi na taj način, da nisam u stanju toliko plaćati, da gubim, a onda mi je on prodao priču o izvantroškovničkim radovima i nadoknadi štete kad situacija bude gotova. Rekao mi da trebam to izdržati, da će mi pomoći na sve načine, pa i plaćati avansno kako bih mogao podmiriti troškove, dobavljače i sve drugo. On me je trebao držati tih godinu, godinu i pol dana, pa kad situacija bude okončana da ću biti obilato namiren. Govorio mi je da oni nakon završetka posla na ime izvantroškovničkih radova dobiju dovoljno novca i da nitko neće ostati u minusu, pa tako ni ja.


Koliko ste najviše dali novca odjedanput?


– Dao sam 250 tisuća kuna.


Koliko je debela kuverta s 250 tisuća kuna u njoj?


– Ne može stati u jednu kuvertu. Morao sam nositi dvije. Novac je uglavnom bio u apoenima manjim od 200 kuna i nije mogao stati u jednu kuvertu.


Nakon što ste izišli s ovom pričom pritvoreni ste zbog ucjene. Jeste li ucjenjivali Tadića? Jeste li možda tražili novac za šutnju?


– Nije nikad bilo govora o tome. Kad sam tražio svoje novce on me je držao na ledu i stalno govorio – bit će sljedeće godine, bit će sljedeće godine. Nikad mi nitko nije rekao evo ti novci pa šuti, jer ja nikad nisam ni rekao njima da ću sve prijaviti ukoliko ne dobijem novce.


Išao sam do kraja


Vi tvrdite da su vam prijetili?


– Imao sam svakojake pozive s više strana, da ostavim Tadića na miru jer od njega živi puno ljudi, da neću dobro završiti i da se maknem iz svega toga.


Kako ste reagirali na to?


– Nije mi, naravno, bilo svejedno. Obitelj sam maknuo u drugi grad, a ja sam nastavio s borbom jer su me toliko upropastili da nisam imao izgubiti ništa osim života. Išao sam do kraja jer sam shvatio da više nemam što izgubiti.


Kako ste uopće došli u kontakt s Dragom Tadićem?


– Bio sam ekskluzivni dobavljaš šljunka tvrtke MCM u vlasništvu Marka Benkovića. On je imao koncesije u BiH. Osijek Koteks se obratio njemu, ali s obzirom da sam ja s njim imao ugovor – spojio me je direktno s Osijek Koteksom i uključio me u razgovore u kojima je i on sudjelovao.


Da li vas je Tadić i kako kontaktirao nakon što ste prvi put izišli u medije?


– Ne, nikad.


Tvrdite da niste samo vi morali davati mito?


– Odgovorno tvrdim da su plaćali svi kooperanti koji su radili na autocestama u Slavoniji.


Imate li saznanja o tokovima novca? Gdje je završavao?


– Ne. Tadićeva priča uvijek je bila da te novce nosi investitorima u HAC, da ima ljude kojima to mora davati.


Jeste li se nagodili s USKOK-om?


– Nisam. Proces je pokrenut i protiv mene. Svjestan sam da sam počinio kazneno djelo, ali na to sam bio primoran. Imao sam veliku tehniku, veliko ljudstvo i jednostavno sam morao platiti da bih radio. Takva su bila pravila. Nisam ih postavljao ja, nego država Hrvatska ili netko drugi.