Bandić za referendum o preimenovanju Trga

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić smatra da se odluka o eventualnom preimenovanju Trga maršala Tita u Kazališni trg treba donijeti na referendumu, koji bi se održao 21. svibnja iduće godine, kada i lokalni izbori.  

Na pitanje novinara kako komentira Mikulićev prijedlog, Bandić je na skupu svoje stranke odgovorio: “Mislim da se na tome trebaju izjasniti građani na referendumu i to može biti peta kutijica na izborima 21. svibnja. To će biti stav moj i stav moje stranke. Da u istom trošku napravimo taj test i da građani grada Zagreba odluče da li su za ostanak Trga maršala Tita ili su za to da taj Trg se vrati na svoje staro nazivlje, a to je Kazališni trg. Mislim da je to najpoštenije”.

  Bandić je najavio da će o tome posebno sazvati konferenciju za novinare, te poručio kako se njegov stav zna.

“S obzirom na osjetljivo pitanje koje je predsjednik Tuđman skinuo s dnevnog reda Skupštine 1994. godine, ja sam toga svjedok. Odbor za imenovanje ulica i trgova je već bio donio odluku, mislim da je bio tada na čelu Odbora gospodin Budiša, bio sam vjerovnik toga u Gradskoj skupštini, i gospodin Tuđman je to stopirao. Ne samo zbog gospodina Tuđmana, predsjednika tada HDZ-a i predsjednika države, koji je to napravio, nego zbog podijeljenosti ljudi oko toga da li treba ili ne treba preimenovati Trg maršala Tita u Kazališni trg, mislim da treba organizirati referendum”, objasnio je Bandić.  

 Na pitanje je li se referendum stigne organizirati Bandić je odgovorio: “Apsolutno, da se stigne. Ali, ono što je najbitnije, građane neće ništa dodatno koštati. Neznatno, jer će biti još jedna kutijica, peta”.

Objasnio je da će na biračkim mjestima na kojima će se provoditi lokalni izbori za Zagreb biti pet kutija. “Jedna kutija je gradonačelnik i zamjenici gradonačelnika, druga kutija je Gradska skupština, treća kutija je vijeće gradske četvrti i četvrta mjesni odbor. I bit će još jedna, peta kutija pored, ako bude, a to je moj prijedlog, moje stranke i mene da to napravimo i da građani o tome odluče”. (H)

Radnička fronta nipošto nema idolatrijski odnos prema Titu ili SFRJ. Iako itekako cijenimo pozitivne tekovine jugoslavenskog socijalizma (osim već rečenoga – npr. i industrijalizacija, brz ekonomski rast i razvoj do 1980, ženska prava itd.), smatramo da SFRJ itekako treba kritizirati i slijeva: zbog partijske autokracije, nedovoljne slobode govora i političkog organiziranja, zatvaranja političkih zatvorenika itd.

Što se tiče samoga Tita, RF smatra da kult ličnosti nikako nije primjeren progresivnoj politici, no nesumnjivo stoji da je Tito bio na čelu borbe protiv fašističkih okupatora u ratu, čovjek koji je vrlo vješto balansirao između kapitalističkog Zapada i staljinističkog Istoka, vođa Nesvrstanih i kao takav prepoznat u čitavom svijetu. Ne možemo se složiti s ekstremističkim floskulama o „jednom od najvećih zločinaca“. Nedvojbeno je da je nakon Drugog svjetskog rata, kao i drugdje u Evropi (npr. u Francuskoj), došlo do osvetničkog ubijanja fašista i kolaboracionista, no fašiste, pa makar ubijene bez suđenja, ne možemo nikako smatrati „nevinim žrtvama“, a brojevi koje ekstremisti iznose nikako ne odgovaraju stvarnosti (nijedan desničarski „žrtvoslov“ nije dosad uspio poimence nabrojati više od 20.000 imena svih ubijenih fašista, i u bitkama i na stratištima, u zadnjim mjesecima rata 1945. – a to je, podsjećamo, manje čak i samo od broja ubijene djece u samo jednom fašističkom logoru, Jasenovcu). Govorimo li u tom svjetlu, što onda reći o bombardiranju Hirošime, Dresdena ili ratu u Vijetnamu? Gdje su inicijative da se promijeni i ime Rooseveltova trga (odluke o bacanju atomskih bombi su donijete davno prije kraja rata) ili Britanskog trga (Velika Britanija je u doba Drugog svjetskog rata još uvijek bila vrlo okrutna kolonijalistička sila – u Bengalu je 1943. skoro 5 milijuna ljudi poginulo od gladi i bolesti)?

Ako govorimo o tome da Tito nije bio „demokratski izabran“ (iako je nesumnjivo bio jako popularan), hoćemo li zato onda ukidati i Trg kralja Tomislava ili Ulicu kneza Branimira? Ili možda Andrija Mikulić ima nove povijesne spoznaje o tome da su oni bili demokratski izabrani? Što je sa spomenikom banu Jelačiću? Tko je njega demokratski izabrao i je li vjerno služenje interesima Austrije doista dovoljno da se bude nacionalni heroj?

Ako ćemo već razgovarati o promjenama imena trgova u Zagrebu, Radnička fronta predlaže ukidanje Parka dr. Franje Tuđmana. Čime je on zaslužio ime te prekrasne livade? On nije „stvorio državu“, Hrvatska se osamostalila u doba kad su se osamostalile i druge republike SFRJ, u doba raspada Čehoslovačke i SSSR-a. To je osamostaljenje bilo posljedica povijesnih okolnosti, a ne nekog Tuđmanovog genija, čak i ako stvaranje nacionalne države smatramo glavnim ciljem povijesti (što je također mit). Osim toga, Hrvatskom se danas upravlja iz Bruxellesa i Washingtona te od samostalnosti nema ni s – dovoljno je pogledati u čijim su rukama „naše“ banke i što se trenutno događa s Inom. Tuđman je također i rodonačelnik ideje o „200 bogatih obitelji“, što danas svi živimo, a pozitivnom se ne može okarakterizirati ni njegovu ulogu u ratu – obrambeni je rat ukaljan zločinima nad civilima, koncentracionim logorima u BiH, konstantnim dogovorima s Miloševićem i, u konačnici, stvaranjem hrvatskog nacionalizma kao odgovora na srpski, umjesto da se niske strasti nadiđu.

Radnička fronta poziva sve koji se ne slažu s ovakvom revizionističkom politikom da iziđu na izbore i glasaju za RF. Osim što ćemo se boriti protiv ovakvih kriptofašističkih napada na povijest, zalažemo se za demokratizaciju upravljanja gradom (kako se ne bi mogli ponavljati slučajevi Cvjetno ili Savica), participatorni budžet (izravno odlučivanje građana o tome što će se i kako raditi u gradu), radikalan prekid s korupcijom i Bandićevom klijentelističkom mašinerijom (trenutno praktički svi javni natječaji u gradu idu uz namještanje i pinku), demokratizaciju upravljanja gradskim komunalnim poduzećima i javnim ustanovama, ukidanje namještenih „javnih natječaja“ širenjem opsega rada gradskih službi, izrazito progresivne prireze i namete (bogati plaćaju najviše, siromašni ništa), uređivanje napuštenih zgrada (uređivanje u prihvatilišta za beskućnike, centara za mlade, volontiranje u lokalnoj zajednici, pokretanje zadruga, prostore za društveno korisne udruge itd.), izgradnju novih dječjih vrtića i staračkih domova, besplatan javni prijevoz, poboljšanje prometne mreže s vanjskim dijelovima grada i povećavanje pješačke zone u centru, plansku izgradnju socijalnih stanova za siromašne i mlade, uređenje postojećih i izgradnja novih sportskih igrališta i parkova”, navodi se u izjavi RF.