Gorući problem

Prijeti investicijski kolaps: Graditeljstvu nedostaje pet tisuća radnika, na lageru milijunski projekti

Bojana Mrvoš Pavić

Foto: S. DRECHSLER

Foto: S. DRECHSLER

Samo u zadnje dvije godine iz Hrvatske je otišlo barem 20 posto kvalitetnih građevinaraca, upozorava Domagoj Ferdebar, glavni tajnik Sindikata graditeljstva Hrvatske. Velike projekte u Hrvatskoj danas nose tri strane građevinske tvrtke, a hrvatske, koje se kao nositelji projekata niti ne javljaju jer nemaju uvjete, budu samo njihovi kooperanti, i to ako i za to osiguraju radnu snagu



Hrvatskoj kronično nedostaje građevinskih radnika svih profila, između četiri i pet tisuća, zbog čega su jako upitne nove investicije te moguć potpuni investicijski kolaps – upozoravaju građevinari, developeri i stručnjaci za nekretnine. Napominju kako svi dobri građevinarci odlaze na rad u inozemstvo te se domaće građevinske tvrtke za poslove u Hrvatskoj više gotovo ne mogu ni natjecati.


Potražnja za novim stanovima je sve veća, no uskoro ih više neće imati tko graditi, dok kupci odustaju i od kupnje rabljenih stanova jer je izuzetno teško pronaći kvalitetnu tvrtku za adaptacije.


Naoko banalno, ali se žale čak i predstavnici stanara u zgradama, kojima je teško pronaći majstore za sitne popravke jer i oni u sve većoj mjeri odlaze van, najviše u Njemačku.


Jeftina satnica




Unatrag dvije godine iz Hrvatske je otišlo barem 20 posto građevinaraca, i to dobrih, kvalitetnih, kaže Domagoj Ferdebar, glavni tajnik Sindikata graditeljstva Hrvatske. U Njemačkoj, koja ima toliko investicija da »guta« svakog dobrog građevinarca, NKV radnik je plaćen minimalno 11,30 eura po satu, dakle gotovo 85 kuna, što je četiri i pol puta više od minimalne satnice pomoćnog, priučenog radnika u Hrvatskoj, koji dobiva nešto malo manje od 19 kuna.


Zidar, tesar, armirač i ostali kvalificirani radnici za sat vremena svoga rada u Njemačkoj dobivaju 110 kuna po satu, kod nas im je kolektivnim ugovorom zajamčeno između 20 i 25 kuna, dakle opet četiri puta manje.


»Ne idu ljudi van iz zabave, nego s teškom mučninom. Ostali bi ovdje za pola njemačke plaće, tako mi kažu svi koji se odjavljuju iz sindikata i odlaze. Ovdje se u teškim vremenskim uvjetima radi za tri, četiri tisuće kuna mjesečno, i to prekovremeno, dakle za minimalac ako se računaju samo stvarno plaćeni sati«, napominje Ferdebar. Samo je iz Viadukta, ističe, otišlo dvjestotinjak radnika, iz sindikata se u malo vremena ispisalo 600-tinjak građevinaraca, pri čemu je puno veći broj onih koji u sindikatu nikad nisu ni bili, a otišli su.



Nije problem samo u gradnji novih stanova, u kojoj se jako osjeća deficit educiranih radnika, već i u adaptacijama postojećeg stambenog fonda – može se čuti od poznavatelja nekretninskog tržišta. Kako nam kažu upućeni, bilježe česta odustajanje kupaca od kupnje rabljenih stanova, iz straha da neće moći naći radnike za adaptaciju. Ako radnike nađu, često se događa da posao nije napravljen dobro jer su radnici neiskusni i needucirani. I to će, kažu naši sugovornici, posredno utjecati na tržište stambenog prostora na način da će se još više kupaca odlučivati za novogradnju, a novogradnje će biti premalo. Već sad sve novo što se gradi na solidnim lokacijama bude prodano za vrijeme gradnje. Ne bude li dovoljno radnika, gradnja novih stanova bit će smanjena još i više, zaključuju.



Spuštanje cijene


Zbog toga se hrvatske firme više ne mogu niti javljati na natječaje kao nositelji projekta već eventualno kao kooperanti, što potvrđuje i Denis Čupić, predsjednik HUP-ove Udruge voditelja projekata u razvoju nekretnina (developera) te direktor tvrtke F.O. Development iz Varaždina.


Od 2010. godine, kaže nam, hrvatski su građevinari, koji su tad još i imali velike projekte u svojim rukama, počeli nerazumno spuštati cijene, svjesno ulazivši u minuse.


– Velike građevinske firme taj manjak su prelijevale na kooperante, što je uništilo male i srednje građevinske firme. S vlastitom operativom radile su samo dvije, tri domaće kompanije, ostalih desetak velikih je angažiralo kooperante, tako da danas više nema tko preuzimati poslove. Na »lageru« je dosta srednjih projekata, investicija vrijednih od 1,5 do pet, šest milijuna eura, za koje je financiranje osigurano i dozvole riješene no nemoguće je pronaći građevinsku tvrtku koja ima sigurne radnike i garancije da će ispuniti rokove i kvalitetno obaviti posao – ističe Čupić.


Iz vlastite prakse navodi primjer projekta na kojem radi, a o kojem je razgovarao s četrdesetak građevinskih tvrtki u Hrvatskoj, i nitko ne može, zbog manjka ljudi, početi posao prije proljeća iduće godine. Smatra da će problematična biti i gradnja Pelješkog mosta, osim ako ga neće graditi strane firme.


Već nam se događa, zaključuje, kolaps, a iduće zime više neće uopće biti operative za velike projekte u turizmu. Osim ako, kako kaže, država ne omogući novi dodatni uvoz građevinaraca.


I Ferdebar napominje kako sve velike projekte u Hrvatskoj danas nose tri strane građevinske tvrtke, a hrvatske, koje se kao nositelji projekata niti ne javljaju jer nemaju uvjete, budu samo njihovi kooperanti.



Stanogradnja se oporavlja, kažu podaci HGK-a, prema kojima je lani sagrađeno gotovo 17 posto više stanova nego 2015. godine, njih ukupno 9.398, no to je i dalje 63 posto manje nego prije krize, 2007. godine, kad je sagrađeno najviše stanova u 25 godina, preko 25,5 tisuća. Ratne 1992. godine sagrađeno ih je gotovo osam tisuća, koliko i 2014., a 1993. godine otprilike jednako koliko i lani. Prosječna cijena četvornog metra stana porasla je pak sa 4.012 kuna u 1992. godini, na 10.034 kune u 2016. Dvije godine prije, 2014., sagrađeno je najmanje stanova u 25 godina, samo 7.805, a otad je i odljev radne snage pojačan.



Potrošene kvote


Vlada je, podsjećaju u HGK-u, za ovu godinu pokušala ublažiti problem odobravanjem prvo 2.080, a naknadno još 2.053 dozvole za strane građevinarce (izvan EU-a).


Prema informacijama iz MUP-a, sve dodatne kvote odobrene ovoga ljeta već su potrošene, što znači da se do kraja godine neće moći uvoziti strana radna snaga.


– Nedostatak radne snage postaje jedan od gorućih problema. Sve je više primjera gdje tvrtke odbijaju poslove jer nemaju radnika s kojima bi odradili ugovoreno. Sad je moguće da ćemo izgubiti i radnike iz BiH, Makedonije, Srbije i drugih balkanskih zemalja, jer su u međuvremenu i oni otišli u Zapadnu Europu. Stoga već ugovoreni projekti dolaze u pitanje – upozoravaju iz HGK-a.


Zidari, tesari, armirači, keramičari, soboslikari, fasaderi i monteri suhe gradnje samo su neka od deficitarnih struka koje poslodavci traže na razne načine. Pa iako je na Zavodu za zapošljavanje prijavljen veliki broj tih radnika, poslodavci ih ne uspijevaju naći. Neki od njih rade »na crno«, drugi su na radu u inozemstvu, a ostatak nije zapošljiv, kažu u HGK.


Sličan problem imaju i Poljaci, Česi, Rumunji, Bugari – svima radnici odlaze, uglavnom u Njemačku, gdje već sutra mogu preseliti sve bolje hrvatske građevinske firme, napominje Čupić. »Građevinaru sa sjevera Hrvatske daleko se više isplati raditi u Austriji nego u Dalmaciji. Mogu reći da nam u Hrvatskoj nedostaje sigurno pet, do šest tisuća radnika, i država mora dozvoliti dodatni uvoz radnika, uvjerio sam se, kvalitetnih radnika iz BiH. U tom slučaju nek’ hrvatski građevinarci idu van, njihov zarađeni novac će se svakako u Hrvatsku i vratiti«, zaključuje Čupić.