Ima li promjena

Plenkovićevi ministri: Ne priznaju da su podbacili, ali hoće li ih premijer mijenjati?

Jagoda Marić

Foto Pixsell

Foto Pixsell

O nasljedniku Marije Pejčinović Burić u Ministarstvu vanjskih poslova premijer Plenković odlučivat će tako ako ona bude izabrana za glavnu tajnicu Vijeća Europe. Iako neki to priželjkuju, zasad nema naznaka o drugim promjenama



ZAGREB Premijer Andrej Plenković o nasljedniku ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović Burić odlučivat će tek ako ona bude izabrana za glavnu tajnicu Vijeća Europe, što znači da će se to dogoditi tek nakon 1. lipnja.


– Vidjet ćemo, ako taj proces bude uspješan, mi ćemo tada eventualno odlučivati o njezinom nasljedniku, ali sve to je u jako ranoj fazi, kazao je Plenković novinarima na obilježavanju 29. obljetnice HDZ-a u Splitu.


Tako će Hrvatska, ako ministrica ode na novu dužnost, njezinog nasljednika dobiti samo pola godine prije Hrvatskog predsjedanja Europskom unijom. Prijava ministrice na natječaj Vijeća Europe i u samom se HDZ-u, odnosno kod nekih od naših sugovornika koji o tome nisu željeli govoriti službeno, učinila kao dobra prilika za neku jaču rekonstrukciju Vlade kako bi izvršna vlast »dobila svježu krv« za zadnje dvije godine mandata prije parlamentarnih izbora, što bi po njihovom mišljenju rezultat HDZ-a učinilo još boljim.


Prilika za popravni




Sam premijer je dosad odbacivao mogućnost rekonstrukcije Vlade, a ako bi, što priželjkuje dio HDZ-ovaca, odlazak Pejčinović Burić na međunarodnu dužnost iskoristio za takav potez, promjena u Vladi ne bi bilo sljedećih pola godine. Dosad je Plenković u odnosu na originalnu postavu iz 2016. godine zamijenio sedam svojih ministra, što je čak trećina Vlade, ali nijednom to nije učinio zato što je smatrao da neki ministar ne radi dobro, pa je tražio bolje rješenje, nego su na ga to natjerale okolnosti odnosno promjene u vladajućoj većini, pritisak javnosti kao u slučaju Martine Dalić ili nezadovoljstvo samih ministara Vladinom politikom što je bio slučaj s Davorom Ivom Stierom.


Kako je malo vjerojatno da ijedan ministra javno kritizira premijerovu politiku, ili da sam ode, iako se to spekuliralo za ministra financija Zdravka Marića, ministri koji su prema mišljenju javnosti najviše podbacili zapravo bi, da to žele, imali priliku za popravni, sve i da se Plenković u drugoj polovici godine odluči za promjene, što je prema sadašnjem raspoloženju očito malo vjerojatno. Uz to Vlada bi prije izbora mogla pokazati da barem nešto pokušava učiniti u resorima koje građani označavaju najproblematičnijim, posebice što nema jaku oporbu koja bi bilo koji njezin plan mogla zaustaviti.


Reforma zdravstva


Tako bi nakon dvije godine, u kojima se ponašao kao da je u zdravstvu samo promatrač, ministar Milan Kujundžić trebao konačno naznačiti ima li uopće ikakvu ideju o tome kako početi sređivati stanje u tom resoru, posebice zato što je u posljednje dvije godine uspio ishoditi više novca za zdravstvo, što kroz sanacije, što kroz povećanje zdravstvenih doprinosa. Zasad osim puštanja probnih balona u javnost i objašnjenja zašto se nešto ne može popraviti, ministar nije povukao niti čak najavio nijedan korak koji bi popravio sustav koji se brine o zdravstvenom stanju nacije.


Iako je premijer upravo zdravstvenu reformu navodio kao jednu od najvažnijih, Vlada se ponaša kao da joj je najveći cilj održati sadašnje stanje zbog kojeg su nesretni i korisnici i veliki dio zaposlenih. O tome da nakon dvije godine mandata ministar bez problema govori o tome da u roku koji mu je zadao Ustavni sud neće donijeti novi zakon koji regulira abortus ne treba ni govoriti, jer pristojnost bi nalagala da se bar ispriča što nije poštovao nalog te institucije.


Malo tko u Hrvatskoj misli da je situacija u domaćem pravosuđu dobra, ali zapravo malo tko na političkoj sceni vjeruje da bilo koji ministar pravosuđa, pa valjda tako i Dražen Bošnjaković, može bilo što promijeniti. Iz njegovog su ministarstva izašli brojni zakonski prijedlozi, ali malo tko, pa i sami HDZ-ovci vjeruju da će se doista u praksi nešto promijeniti.


– Pogledajte ovu situaciju u Zadru, s premlaćivanjem djevojke, kako se sve odjednom može pokrenuti i brzo završiti, ali tek nakon ogromnog pritiska javnosti. Pa neće nam valjda javnost pratiti i pritiskati na svaki slučaj, znamo kud onda to vodi. Oni naprosto moraju početi raditi i tu ministar mora nešto učiniti. Ponekad pomislim da je on previše pristojan i da valjda više od ljudi u pravosuđu vjeruje u njihovu neovisnost. Nešto se mora učiniti, kaže nam jedan HDZ-ovac. Priznaje da se i na stranačkim sastancima o tome razgovara ali da se sve svodi na to da su Vladi vezane ruke.


Na duge staze


Ništa, ali baš ništa osim gašenja pojedinih agencija, nije se učinilo ni na reformi uprave, za koje zakonske osnove trebaju stvoriti ministri Marko Pavić i resorni ministar uprave Lovro Kuščević, ali oni slobodno mogu nastaviti po starom, jer dobri poznavatelji stanja u HDZ-u kažu da su njih dvojica zadnji koje bi premijer Plenković mogao prozvati za neučinkovitost. O tome svjedoči i to da je Kuščević napredovao do dužnosti političkog tajnika HDZ-a baš na Plenkovićevu inicijativu.


Iako naravno sama ne može napraviti puno i značajno ovisi o radu ostalih kolega u Vladi, i ministrica regionalnog razvoja i EU fondova Gabrijela Žalac morala bi konačno učiniti nešto da se proračunski planovi o korištenju europskih fondova doista počnu ostvarivati, a ne da Hrvatska svake godine ima veliki podbačaj po tom pitanju. Ako je problem u njezinom ministarstvu ona ga mora riješiti, a ako je problem u njezinim kolegama morala bi o tome početi otvoreno govoriti.


Sve spomenute nužne promjene rezultate donose na duge staze, ali bez njih se u Hrvatskoj malo toga može promijeniti. No, pitanje je mogu li to učiniti postojeći ministri sve da i žele s obzirom na to da aktualna Vlada uopće ne priznaje da je podbacila, pa kako bi onda mogla i iznjedriti nova rješenja.