Bivši ministar

Pavo Barišić tuži Đikića za klevetu zbog izjava u kojima ga je proglasio plagijatorom

Ljerka Bratonja Martinović

Povod za tužbu izjave su Ivana Đikića u emisiji HRT-a „Nedjeljom u 2“ iz svibnja 2017., gdje je rekao da je „došlo do službene odluke da je ministar Barišić napravio plagijat“, da „imamo potpredsjednika Sabora, ustavnog suca, ministra znanosti i obrazovanja, svi dokazani plagijatori“, te da „rektor dolazi braneći ministra Barišića koji je sam sebi dodijelio sredstva iz vlastitog budžeta za svoje vlastite projekte“



Bivši HDZ-ov ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić podnio je zagrebačkom Općinskom sudu tužbu za klevetu protiv uglednog hrvatskog znanstvenika Ivana Đikića, zbog izjava u kojima ga je proglasio plagijatorom. Barišićev odštetni zahtjev težak je 55.000 kuna.


Povod za tužbu izjave su Ivana Đikića u emisiji HRT-a „Nedjeljom u 2“ iz svibnja 2017., gdje je rekao da je „došlo do službene odluke da je ministar Barišić napravio plagijat“, da „imamo potpredsjednika Sabora, ustavnog suca, ministra znanosti i obrazovanja, svi dokazani plagijatori“, te da „rektor dolazi braneći ministra Barišića koji je sam sebi dodijelio sredstva iz vlastitog budžeta za svoje vlastite projekte“.


Barišić opovrgava sve ove tvrdnje, pozivajući se na odluke nadležnih povjerenstava Sveučilišta u Splitu i Zagrebu, te odluku Ustavnog suda koji je doveo u pitanje ingerencije Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. U tužbi navodi kako je Đikić iznoseći „neistinite, klevetničke te izrazito maliciozne i uvredljive tvrdnje“ grubo narušio njegovu čast, ugled, dostojanstvo i ime. Navodi i kako dodatnu težinu izjavama daje činjenica da Đikić uživa status istaknutog znanstvenika u Hrvatskoj i svijetu, zbog čega javnost njegovim izjavama pridaje veću važnost. Osim toga, ističe se i činjenica da je Barišić u to vrijeme obnašao ministarsku dužnost, pa su takve izjave u pitanje dovodile njegovu kompetenciju za tu funkciju. Đikiću se dodatno stavlja na teret što je „bio ustrajan u difamiranju tužitelja“, pa je i u daljnjim javnim istupima sukcesivno ponavljao tvrde o Barišiću kao „dokazanom plagijatoru koji ima puno drugih nečasnih radnji“. Povod Đikićevim istupima bila je, podsjetimo, prijava Pave Barišića za plagiranje više dijelova tuđih članaka, knjiga i internetskih izvora u članku „Does Globalisation Threaten Democracy, zbog čega su ga četvorica znanstvenika 2011. godine prijavila nadležnim tijelima, a 2016. Odboru za etiku u znanosti. Nakon toga su prof, Đikić i prof. Jure Zovko prijavili Barišića za autoplagiranje prilikom izrade svoje doktorske disertacije na Sveučilištu u Augsburgu u Njemačkoj. Zbog afere Plagijat u Saboru se na zahtjev oporbe glasovalo o povjerenju ministru Barišiću, a premijer Plenković uporno ga je branio, tvrdeći da se ne radi o plagiranju već „tiskarskim propustima“ u „malim fusnotama“. Barišić je ovog proljeća zbog klevete tužio i Juru Zovka, od kojeg traži isplatu odštete od 40.000 kuna. Komentirajući Barišićevu tužbu, Đikić nam je rekao kako smatra svojom obvezom ukazivati na nepravilnosti u sustavu znanosti.

 Opovrgnut ću sve netočne navode iz tužbe i dokazati da nikada nisam vrijeđao osobu prof. Barišića niti jednom rječju nego kritizirao njegove nečasne radnje jedino kao ministra obrazovanja i znanosti. Kao znanstvenik, obavezan sam ukazivati na sve nepravilnosti u sustavu znanosti na temelju činjenica, što sam javno i odgovorno činio. Nečasna djela i greške koja je ministar Barišić počinio u svojoj znanstvenoj karijeri nespojiva su s današnjim etičkim normama koje zahtjeva funkcija ministra obrazovanja i znanosti – poručuje Đikić, te dodaje kako su o tome svoje službene odluke donijeli saborski Odbor za etiku u znanosti i Sveučilište u Augsburgu.