Rat kaznama

PREKRŠAJI I ŽALBE Analiziramo najnoviji sukob Hrvatske i Slovenije u Savudriji

Denis Romac

Zagreb i Ljubljana očito su dospjeli u slijepu ulicu, što sigurno neće naići na odobravanje Europske komisije koja je od hrvatske i slovenske strane očekivala konstruktivnost i spremnost na kompromis



RIJEKA Nakon što je Slovenija slanjem prekršajnih kazni hrvatskim ribarima zbog ribolova u »slovenskom moru« u Piranskom zaljevu arbitražni spor odvela u novu, višu fazu, Hrvatska je odlučila uzvratiti istom mjerom: slanjem prekršajnih naloga slovenskim ribarima. Zanimljivo je da su pritom poruke hrvatskih i slovenskih političara, koji preko leđa ribara vode svoj rat prekršajnim kaznama, ribarima na jednoj i drugoj strani Piranskog zaljeva potpuno identične: ne trebate brinuti jer su slovenske, odnosno hrvatske prekršajne kazne zbog ribarenja u »slovenskom«, odnosno »hrvatskom« moru potpuno neutemeljene.


Takvu je poruku hrvatskim ribarima poslala hrvatska šefica diplomacije Marija Pejčinović Burić, tvrdeći da se ribari ne trebaju brinuti jer će im hrvatska država pružiti svu potrebnu pravnu pomoć kako bi iznašli rješenje za situaciju u kojoj su se našli. Njezin slovenski kolega slovenskim ribarima pak poručuje da se ne trebaju ničega bojati jer Hrvatska nema pravne podloge za kažnjavanje slovenskih ribara koji love u »slovenskom moru« na temelju granice koju je odredio arbitražni sud.


Fond za pomoć


Nakon početnih nedoumica o tome kako to u Zagrebu i Ljubljani planiraju zaštititi svoje ribare od prekršajnih kazni druge strane, sada je jasno da će i Zagreb i Ljubljana posegnuti za istim pravnim sredstvom: podnošenjem žalbi kako bi se odgodila pravomoćnost prekršajnih naloga. Jer sve dok kazne nisu pravomoćne, oni na koje se odnose, dakle ribari, ne bi trebali imati problema prilikom putovanja kroz Sloveniju, odnosno Hrvatsku.


Drugim riječima, Ljubljana i Zagreb ne samo da imaju istu retoriku, nego su u ovoj situaciji reagirali na potpuno identičan način, premda među njima postoji i jedna značajna razlika. Slovenija se, naime, na vrijeme pripremila za ovu fazu arbitražnog spora. Za razliku od Hrvatske, Slovenija je u ovom slučaju reagirala proaktivno i uoči početka jednostrane implementacije arbitražne odluke donijela niz mjera u cilju zaštite slovenskih ribara u spornom području. U skladu sa svojim intervencijskim zakonom, slovenska strana osnovala je poseban fond od 200 tisuća eura za pomoć svojim ribarima čiji će posao trpjeti zbog manje količine ulovljene ribe, a pripremila je i odgovarajuću pravnu pomoć za ribare koji će se naći u problemima zbog implementacije arbitražne odluke i postupaka hrvatske policije. Tako je, primjerice, slovenska strana angažirala pulski odvjetnički ured Ivice Senjaka da zastupa slovenske ribare protiv kojih će hrvatska strana pokrenuti prekršajne postupke, a zasad je iz Zagreba prema slovenskim ribarima otišlo 11 prekršajnih naloga.

Odvjetnika Senjaka jučer smo pokušali dobiti u njegovom uredu, ali bez uspjeha. Ljubljanskom Dnevniku Senjak je objasnio da ga slovenski ribari, koji će prekršajne naloge dobiti na svoje kućne adrese, u roku od 72 sata moraju ovlastiti da ih zastupa u Hrvatskoj. Senjak će potom u njihovo ime uložiti žalbu i voditi žalbeni postupak, a dok se on vodi, slovenski ribari mogu se slobodno kretati bez straha od prisilne naplate kazne od strane hrvatskih tijela. Sve dok u žalbenom postupku ne bude donesena pravomoćna odluka, ribari mogu mirno spavati. Dakle, oko još godinu dana, koliko otprilike u Hrvatskoj traje žalbeni postupak u takvim predmetima.


Cilj potpuno isti


Isto vrijedi i za hrvatske ribare koji su dobili slovenske kazne (ukupno je 14 prekršajnih naloga), s obzirom na to da je postupak u Sloveniji isti kao i postupak u Hrvatskoj. S tom razlikom da Hrvatska, sudeći po prekjučerašnjoj izjavi ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, tek treba osigurati pravnu pomoć hrvatskim ribarima pred slovenskim pravosuđem, dok se slovenska strana za to već pobrinula. No cilj pravne pomoći na jednoj i drugoj strani potpuno je isti: uložiti žalbe kako prekršajni nalozi ne bi postali pravomoćni. Od početka je bilo jasno da hrvatska Vlada neće umjesto ribara platiti kazne, jer bi tako priznala arbitražnu odluku, a time i slovensku jurisdikciju u spornom akvatoriju. Žalbe na jednoj i drugoj strani valja uložiti u roku od osam dana, pa će ministar Bošnjaković, koji je obećao ribarima osigurati pravnu pomoć, o trošku države, morati požuriti. Hrvatskim ribarima u Sloveniji prijete kazne od 400 do 1.200 eura za nedopušteni prelazak granice, dok visina hrvatskih kazni za isti prekršaj ovisi o pravnom statusu počinitelja. Za pravne osobe predviđene su kazne od 16 tisuća kuna, a za registrirane obrte kazna iznosi 2.500 kuna. Žalbe će odgoditi pravomoćnost prekršajnih naloga i u Hrvatskoj i u Sloveniji, ali neće riješiti problem. Ako rješenje ne bude pronađeno – i to političkim, a ne pravnim putem – isti će problem za otprilike godinu dana, kada prekršajni nalozi postanu pravomoćni, ponovno zagorčati život hrvatskim ribarima u Savudriji i Umagu te slovenskim u Piranu.

U slijepoj ulici


A političko rješenje u ovom je trenutku podjednako nedostižno kao i na početku ove faze arbitražne krize, s obzirom na to da se, prema našim informacijama, od početka godine ne vode nikakvi razgovori između Zagreba i Ljubljane. Slovenski šef diplomacije Erjavec hvali se kako uopće nije u kontaktu s hrvatskom kolegicom, s kojom ionako nema o čemu razgovarati, referirajući se pritom na njezinu izjavu o tome kako je 25. lipnja 1991. granica u Piranskom zaljevu određena crtom sredine zaljeva, što je za Erjavca neprihvatljivo i netočno. Iako Zagreb Ljubljani stalno nudi dijalog, ali o »bilateralnom graničnom sporu«, a ne implementaciji arbitražne odluke, koju Zagreb ne priznaje, Ljubljana želi razgovarati isključivo o implementaciji. Zagreb i Ljubljana, kada je riječ o ovom problemu, očito su dospjeli u slijepu ulicu, što sigurno neće naići na odobravanje Europske komisije, koja je od hrvatske i slovenske strane očekivala konstruktivnost i spremnost na kompromis.