Narodni običaj

POSVETA KONJA U KOŠKI Lipicanci i Šokci ili prijateljstvo koje traje

Slavica Mrkić Modrić

snimio Marko Gracin

snimio Marko Gracin

Konji, jahači i zaprege jučer su u Košku stigli iz Valpova, Vukojevaca, Strizivojne, Čepina, Širogog polja, ma iz bližei dalje okolice Koške, a sve s ciljem da im župnik Tomislav Korov udijeli blagoslov. I jeste, na livadi koja je zamijenila nekadašnju lokaciju, odnosno župnu crkvu sv. Petra i pavla, također kulturno dobro iz 13. stoljeća, ispred koje se prije vršio obred posvete.



KOŠKA – Osam zaprega i 26 jahača iz konjogojskih udruga diljem Slavonije i Baranje stiglo je jučer pred kapelicu sv. Jurja, zaštitnika konja, jahača, konjogojaca i svih zaljubljenika u ove plemenite životinje kako bi nazočili jubilarnom desetoj posveti konja u Koški, narodnom običaju što ga je KU Koška iz zaborava otrgla 2010. godine, 2013. pokrenula postupak zaštite da bi se od sredine prosinca 2017. povijesni obredni običaj »Posvetio sam o Đurđevu konje« tretirao kao nematerijalno kulturno dobro Hrvatske.


– »Posvetio sam o Đurđevu konje«, običaj je vezan uz blagoslov konja radi zaštite od raznih nedaća – bolesti, ujeda otrovnih životinja, ozljeda, te radi osiguravanja snage i plodnosti, a zbivao se, u prošlosti na dan sv.Jurja, a u sadašnjosti na prvu nedjelju nakon blagdana sv. Jurja, priča Dario Vrbanić, predsjednik KU Koška i inicijator zaštite ovog drevnog običaja.


Konjogojska udruga Koška osim što je nositelj očuvanja dobra, glavni je organizator ovog obreda koji se odvija pod pokroviteljstvom Općine Koška.




Konji, jahači i zaprege jučer su u Košku stigli iz Valpova, Vukojevaca, Strizivojne, Čepina, Širogog polja, ma iz bližei dalje okolice Koške, a sve s ciljem da im župnik Tomislav Korov udijeli blagoslov. I jeste, na livadi koja je zamijenila nekadašnju lokaciju, odnosno župnu crkvu sv. Petra i pavla, također kulturno dobro iz 13. stoljeća, ispred koje se prije vršio obred posvete.


– Uvidjevši da je zbog proširenja groblja i prometnice nemoguće obaviti obred kakav je nekad bio, na ovoj smo livadi podigli kapelicu sv. Jurja, đeram i ambar, te se posveta odvija bez ikakve smetnje ili opasnosti kako za konje i konjanike tako i za gledatelje, priča Dario.


I zbilja, uz članove KUD-a Koškani, te TS Šokci, te koloplet šokačkih pjesama krenuo je povijesni obred. Iz crkve sv. Petra i Pavla, nakon mise stigla je procesija, a iz o središta mjesta povorka konja i zaprega.


snimio Marko Gracin


snimio Marko Gracin



U ime Općine Koška nazočnima se obratio donačelnik Miroslav Ćukić, u ime Županije dožupan Goran Ivanović, potom Ljubica Gligorović, u ime etnološke struke i znanosti, a na kraju i tajnik KU Koška, Fabijan Semialjac, koji je iz riječi u riječ zapravo gradio prelijep tekstualni spomenik konju i konjaniku. Između ostalog kazao je:


– Ljetom, zimom, proljećem ili s jeseni moja ravnica, prašnjava, zelena, izoranih polja ili pod dubokim snijegom, a nad njom nebeska kupola Božjeg stvaranja – pod kupolom njiska konja i vreva ljudi, mojih lipicanaca i mojih šokaca. Bjelina tvoja lipicanče i bjelina tvoje nošnje moj Slavonče upućuje na zajedništvo života našeg. Od rođenja tvoga, od djetinjstva kad si oko mene skakao, kad si me prvi put zajahao, kad smo zajedno kasali prašnjavim lenijama naše Slavonije, obilazili djevojačke kuće tvoga momkovanja, kad si me upregnuo u cifrana kola, kad sam te na vjenčanje vozio, s tamburašima životu se radovao, čuvao me za sve naše zajedničke parade, kirvaje i kada sam te na zadnji počinak ispraćao… Ti živio život moj, ja živio život tvoj – godinama, stoljećima, jedan pored drugog – zajedno.


To zajedništvo, ta sinergija ponosnog Šokca i njegovog konja, osjetila se svakog trenutka ceremonije. Vjekovna povezanost u svakom krugu koji su, kako to tradicija i nalaže, oko kapelice sv. Jurja načinili konji, jahači, zaprege i kočijaši, urešeni i odjeveni u svoje narodno ruho.


Nesvakidašnja slika usred Koške, male Općine s bogatom povijesti. Općine u kojoj Šokci ponosno pjevaju – Koško moja usred Slavonije, u tebi je živjet’ najmilije…«.