Stručnjak za plinodojave

Ovo bi trebali pročitati baš svi koji plove: Otrovni plinovi na brodicama ne prijete samo tijekom plovidbe

Mirjana Grce

Ugljikov monoksid (CO) je plin bez boje, mirisa i okusa, a nastaje tijekom plovidbe korištenjem motora s unutarnjim izgaranjem, na sidru koristeći električnu energiju dobivenu uz pomoć brodskog generatora ili toplinu dobivenu brodskim grijačima koji koriste pogonsko gorivo



Uživajući u plovidbi mirnim morem, ugodno smješteni u svoje skiperske stolice, s povremenim pogledom na brodske instrumente i navigaciju, kontrolirajući svoj pravac plovidbe i obzor, često utonemo u osjećaj potpune sigurnosti u plovidbi. Sličan je i osjećaj kada smo dobro privezani u zaštićenoj luci opuštajući se nakon plovidbe u brodskom salonu uz finu večeru.


U isto to vrijeme, međutim, može se dogoditi da nevidljiva opasnost u plinovitom obliku, iz raznih izvora na brodu, može dostići kritičnu vrijednost koncentracije i ozbiljno ugroziti našu sigurnost. Opasnost od prisutnosti otrovnih i eksplozivnih plinova te benzinskih para se (pre)često zanemaruje kada je riječ o sigurnosti na plovilima. Uvidom u statističke podatke – primjerice obalne straže SAD-a: www.uscgboating.org, upozorenja koja izdaje Boat Safety Scheme (BSS): www.boatsafetyscheme.org i poneki šokantni novinski članak o nastradalima na plovilima za razonodu širom svijeta, postajemo svjesni ovog problema.


Tako je za Novi list nedavno tumačio Vili Liović, stručnjak za plinodojave, i to, nažalost, povodom tragedije koja se zbog trovanja CO ovoga ljeta dogodila na motornom jedrenjaku u hvarskoj luci. U ovom razgovoru Liović opetovano i podrobnije upućuje na nevidljive opasnosti na brodovima, pa i na vezovima u lukama – na otrovne i zapaljive plinove te pare goriva – i kako se od njih može zaštititi.




Možete li objasniti koji su otrovni plinovi najčešće prisutni na brodovima i koje su zbog njih moguće opasnosti?



Foto Vedran Karuza


Foto Vedran Karuza



– Plinovi mogu biti lakši ili teži od zraka, ili imaju približno istu gustoću. Mogu imati miris ili biti bez mirisa, imati boju ili biti bezbojni. Čak i ako ih ne možete vidjeti, namirisati ili dodirnuti, to ne znači da nisu prisutni u okolini. Ugljikov monoksid (CO) je najčešći suputnik nautičara, u plovidbi korištenjem motora s unutarnjim izgaranjem, na sidru koristeći električnu energiju dobivenu uz pomoć brodskog generatora ili toplinu dobivenu brodskim grijačima koji koriste pogonsko gorivo. Ugljikov monoksid je plin bez boje, mirisa i okusa, ima nadimak »tihi ubojica« upravo zbog toga što ga se ne možete vidjeti, namirisati ili bilo kako osjetiti. CO nastaje kao posljedica nepotpunog izgaranja goriva na bazi ugljika. Posljedice izloženosti ugljikovom monoksidu ovise o njegovoj koncentraciji i duljini izlaganja. Koncentracija CO, i otrovnih plinova općenito, mjeri se u dijelovima na milijun (parts per million = ppm), gdje 10.000 ppm iznosi 1 posto volumena.



«Zajednički« simptomi


Izlaganje ugljikovom monoksidu u koncentracijama do 70 ppm ne mora uzrokovati pojavu simptoma. Kako se koncentracija CO penje i prelazi 100 ppm, pri dugotrajnoj izloženosti simptomi postaju vidljiviji: glavobolja, vrtoglavica, mučnina i slabost. Pri koncentraciji od 200 ppm, simptomi se pojavljuju nakon 2-3 sata, dok dugotrajnija izloženost može uzrokovati nesvjesticu, nakon nje i smrt. Koncentracija CO od 800 ppm uzrokuje smrt prilikom izloženosti 2-3 sata, dok će 12.800 ppm uzrokovati smrt za 1-3 minute. Kako se početni simptomi lako mogu pripisati morskoj bolesti, gripi ili lošoj večeri, potrebno je najprije provjeriti mogućnost trovanja ugljikovim monoksidom.



Hrvatska je i izrazito nautička zemlja. Je li kod nas zakonom uređeno postojanje detektora plina na brodovima?


– Hrvatska, poput većine zemalja u EU-u, nema propisanu obvezu ugradnje detektora plina na privatna plovila i komercijalna plovila za iznajmljivanje (charter). U Velikoj Britaniji je tek od ove godine uvedena obvezna ugradnja detektora ugljikovog monoksida za komercijalne brodice i jahte, nakon niza tragičnih trovanja ugljikovim monoksidom proteklih godina. U SAD-u ova obveza postoji već neko vrijeme.Hrvatska je turistička nautička zemlja s najvećom charter flotom na svijetu, ogromnim brojem brodica za iznajmljivanje te vlasničkim plovilima u marinama širom Jadrana. Nažalost, tragični događaji, poput onoga nedavnog na Hvaru, i nas možda mogu motivirati da unaprijedimo sigurnost na plovilima.


Dušikovi oksidi (NOx), koji nastaju izgaranjem u dizelskim motorima, su dušikov oksid (NO) i otrovan dušikov dioksid (NO2). Prvi se stvara NO, a zatim NO2, koji brzo prodire u pluća gdje se spaja s hemoglobinom i proizvodi spojeve koji blokiraju njegovu normalnu funkciju. Posljedice su smanjene funkcije dišnog sustava, a u kombinaciji s CO ovaj plin izaziva i smrtna trovanja. Koncentracija 10-20 ppm može uzrokovati blage iritacije nosa i grla, 25-50 ppm može uzrokovati edem što dovodi do bronhitisa ili upale pluća, a razina iznad 100 ppm može uzrokovati smrt gušenjem zbog nakupljanja tekućine u plućima. Često nema simptoma za vrijeme izlaganja, osim prolaznog kašlja, umora ili mučnine. Osobu kod koje je ustanovljeno trovanje otrovnim plinom potrebno je izvesti na svježi zrak, uključiti ventilaciju ukoliko je ugrađena, omogućiti prirodnu ventilaciju na brodu otvaranjem vrata, prozora i ostalih otvora koji služe ventilaciji te ukloniti uzrok nastanka povišene koncentracije otrovnog plina. U plovidbi se ispušni plinovi motora mogu »vraćati« u brod zbog nepovoljnog smjera vjetra, ali i uslijed efekta »povlačenja«. Ovaj aerodinamični efekt »stvara« područje niskog tlaka na krmi u koji se »uvlače« ispušni plinovi ispunjavajući kokpit i kabinu. Otvaranje prozora i otvora omogućit će strujanje zraka kroz brod i značajno smanjiti posljedice ovog efekta.


Kažete da boravak u luci ili na sidru ne umanjuje opasnost od otrovnih plinova. Možete li i sada na to upozoriti?


– Sve češća je navika i luksuz nautičara u vrućim ljetnim noćima imati uključen generator zbog klimatizacije kabina. Sličan slučaj je u hladnim danima s grijanjem. Ispušni plinovi generatora vrlo lako mogu kroz otvore početi ispunjavati unutrašnjost broda. Ovdje nesretna okolnost može biti ta da posada spava, što situaciju čini još gorom. Ponekad i najveća pažnja nije dovoljna. Ugljikov monoksid na brod može neopaženo ući sa susjednog broda na vezu koji koristi generator.



Aromatizirani plin


Koje su moguće ostale opasnosti od plinova na brodovima?


– To mogu biti zapaljivi (eksplozivni) plinovi i pare goriva. Ukapljeni naftni plin (LPG – Liqefied Petroleum Gas ili UNP) je mješavina ukapljenih ugljikovodika, većinom propana C3H8 i butana C4H10, nastalih preradom nafte ili izdvajanjem iz prirodnog zemnog plina. LPG je aromatiziran kako bi se taj plin koji je inače bez mirisa brzo osjetio kod ispuštanja. Na plovilima se najčešće koristi kao gorivo za kuhinjske štednjake i u manjoj mjeri kao rashladna tvar u hladnjacima. LPG se skladišti u spremnicima (plinskim bocama) pod tlakom u tekućem obliku. Plinska instalacija na brodu mora biti izvedena u skladu sa zakonskim propisima i redovito kontrolirana. Opasnost nastaje kada neispravna plinska instalacija na nekom svom dijelu počne ispuštati plin. Plin, koji je teži od zraka, započinje ispunjavati brodski prostor i akumulirati se u dostupnim najnižim dijelovima. LPG, pomiješan sa zrakom, postaje tada vrlo eksplozivan i opasan.


Benzinske pare su lako hlapivi organski spojevi koji isparavaju iz benzina kao pogonskog goriva na plovilu. Uzročnik su najvećeg broja eksplozija i požara na plovilima za rekreaciju gdje je uzrok pogonsko gorivo. Kako benzinske pare imaju izrazito jak miris, to je ujedno i dobar način provjere njihovih prisutnosti. Međutim, na plovilima je otegotna okolnost ta što su tankovi goriva i motori smješteni u zatvorenim prostorima koji benzinskim parama ne dozvoljavaju slobodan izlaz. Prilikom punjenja spremnika gorivom-benzinom potrebna je naročita pažnja. Žurba prilikom gužve na benzinskoj postaji te želja za potpuno punim spremnikom često dovode do prelijevanja goriva. Važno je i nakon završenog »tankanja« ostaviti uključenu ventilaciju motornog prostora odnosno santina još nekoliko minuta prije startanja motora. Iskusan skiper će ipak otvoriti poklopac motornog prostora i učiniti kratku provjeru. Ugrađena ventilacija motornog prostora i santina mora se često kontrolirati, ali i koristiti u skladu s uputama proizvođača plovila.


Kako se zaštititi? Što posebno poručiti slabije upućenim ili neupućenim moreplovcima?


– Plovila za rekreaciju su registrirana plovila i kao takva su podložna tehničkim pregledima. Već sam obavezni pregled će utvrditi ispravnost osnovnih brodskih sustava te ukazati na moguće probleme i nedostatke. Ipak, ovi pregledi znaju biti površni tako da neki nedostaci mogu proći nezapaženo. Zajedno sa starošću plovila stari i plinski sustav, sustav goriva i slično, a problematične mogu biti naknadne ugradnje dodatnih dijelova ovih sustava i nestručni popravci.


Vlasnik plovila ili skiper ima odgovornost za sebe, svoju posadu i putnike u pogledu sigurnosti na brodu. Redovitim pregledima svih brodskih sustava mogu se otkloniti opasnosti od istjecanja plinova i para goriva. Razumno korištenje generatora, grijača, plinskih kuhala i brodskih motora uz ispravno ventiliranje brodskih prostora, eliminirat će mogućnost trovanja otrovnim plinovima. Ugašen motor i generator na vezu nije samo stvar elementarne pristojnosti prema susjedima-nautičarima kao što i svako zatvaranje boce plina nakon kuhanja nije stvar pretjerane pedantnosti. Sve to ima poprilične veze i sa sigurnosti na brodu. Ipak, i najboljima se događaju nezgode i nesreće, često uz naknadno utvrđen čudan splet okolnosti. Rizik se povećava proporcionalno neiskustvu skipera i posade; problematičan je i charter zbog nepoznavanja iznajmljenog plovila i njegovih »tajni«.


Dobrodošla pomoć u sigurnosti na brodu i sprečavanju posljedica uzorkovanih ovim nevidljivim opasnostima u plinovitom obliku je elektronički uređaj koji ih može »namirisati«, odnosno detektirati – detektor plina.



Kvaliteta i cijena


Možete li ponovo objasniti kako takav detektor funkcionira na brodovima?


– Detektor plina je uređaj koji konstantno mjeri koncentraciju plina u zraku svoje okoline i u slučaju povišene koncentracije alarmira opasnost zvučnim i svjetlosnim signalom. Ovaj uređaj može umjesto nas uključiti ventilaciju kako bi se provjetrio prostor i smanjila opasna koncentracija, npr. uglikovog monoksida (CO). Ukoliko detektor plina osjeti ispuštanje LPG-a odmah će zatvoriti ventil plina, čak i kada posade nema na brodu. Opasnu koncentraciju benzinskih para u motornom prostoru detektor plina će dojaviti alarmom te će je pokušati smanjiti uključenjem ventilacije motornog prostora i ukoliko je izveden za tu namjenu, može spriječiti startanje motora, a time i opasno iskrenje.


Detektori plina na plovilima se u načelu sastoje od dva osnovna dijela: kontrolne jedinice i senzora.


Kontrolna jedinica prima i obrađuje mjerne podatke dobivene od senzora, po podešenim alarmnim pragovima za svaki pojedini nadzirani plin aktivira upozorenja i alarme putem zvučnih i svjetlosnih signala, te putem svojih releja upravlja ventilacijom u brodu, ventilacijom motornog prostora i ventilom koji isključuje plinski LPG sustav. Releji se mogu koristiti za upravljanje nečim drugim, po potrebi, potrebno je pritom voditi računa o dozvoljenoj prekidnoj struji releja detektora plina. Izlazni alarmni signali detektora plina se mogu slati u brodsku NMEA mrežu korištenjem odgovarajućih modula putem njihovih analognih i digitalnih ulaza.


Senzori, koristeći razne mjerne metode, vrijednosti koncentracije plina pretvaraju u električne veličine. Pouzdanost detektora plina ovisi upravo o kvaliteti senzora koje koristi. Ovdje je kvaliteta, kao uostalom i kod svega ostaloga na brodu, povezana sa cijenom. Jeftiniji poluvodički senzori često su uzrok lažnih alarma, što dovodi do nepovjerenja u detektor plina. Naročito treba izbjegavati detektore plina koji koriste jedan senzor za detekciju više plinova. U konačnici, ovakav detektor bude na brodu najčešće isključen. Pouzdani detektori plina koriste elektrokemijske, katalitičke ili infracrvene senzore koji su izrađeni za detekciju točno određenog plina ili pare goriva. Senzori se u svojem radu »troše« te ih je potrebno kalibrirati u vremenskom intervalu po uputama proizvođača, a najčešće je to jednom godišnje. Vrlo je važno mjesto ugradnje senzora. Zato se senzor ugrađuje na ono mjesto gdje se može očekivati pojava opasne koncentracije plina ili para goriva. Pritom je potrebno voditi računa o specifičnoj težini plina ili pare goriva.


Isto tako, treba imati u vidu da je detektor plina samo dodatna sigurnost na brodu. On ne otklanja potrebu za redovitim kontrolama brodskih sustava. S poduzetim mjerama zaštite od otrovnih i zapaljivih plinova i para goriva, boravak na brodu postat će ugodan, kako sam već napomenuo.