Grad: Rijeka
Danas: 15° djelomično oblačno
Sutra: 6° 14° djelomično oblačno
22. studenoga 2017.
"Zahvala" kao dokaz

OBRAČUN S PARTNEROM Rosnjeftovo pismo Račanu iz 2003. godine - hrvatski adut protiv MOL-a

MOL je sukladno tadašnjem ugovoru s Vladom imao obavezu modernizacije rafinerija – i sisačke i riječke – do 2006. godine / Reuters
MOL je sukladno tadašnjem ugovoru s Vladom imao obavezu modernizacije rafinerija – i sisačke i riječke – do 2006. godine / Reuters
Autor:
Objavljeno: 4. studeni 2017. u 7:35 2017-11-04T07:35:28+01:00

Dokument kojim se Rosnjeft 2003. Vladi zahvaljuje na suradnji i izlazi iz procesa privatizacije dokaz je kojim Hrvatska u arbitražnom postupku  u Washingtonu pobija MOL-ove tvrdnje da im je već tada obećan većinski paket, a kako ga nisu dobili, nisu niti mogli investirati u Inu, točnije u njenu modernizaciju

ZAGREB Ruski Rosnjeft, zainteresiran za otkup MOL-ovih 49 posto dionica u Ini, interes za Inu je pokazao još 2003. godine, kad je Račanova Vlada prodavala prvih 25 posto dionica. Natjecali su se s austrijskim OMV-om i mađarskim MOL-om, kojem je na kraju paket prodan za 505 milijuna dolara.

Kako našem listu otkriva Slavko Linić, tadašnji potpredsjednik Vlade i predsjednik Nadzornog odbora Ine, Rosnjeft je želio ući u Inu samo kao većinski vlasnik, no kako to nije bilo moguće, povukao se. Zakon o privatizaciji Ine predviđao je tada prodaju samo 25 posto plus jedne dionice Ine.

– Željeli su većinski udio, no kako ga prema tadašnjem zakonu nisu mogli, niti su znali kad bi ga eventualno mogli steći, zahvalili su se i povukli. Očigledno je da već duže vrijeme sad pregovaraju s MOL-om o otkupu, kaže Linić.

S obzirom na Rosnjeftov uvjet otprije četrnaest godina, postavlja se pitanje hoće li i sad tražiti, povrh MOL-ovih 49 posto dionica, dodatni broj dionica kako bi stekli većinsko vlasništvo te hoće li Vlada na to pristati.

Kako kaže Linić, bitno je da se s Rosnjeftom u tom slučaju potpiše međudioničarski ugovor prema kojem će država, unatoč Rosnjeftovom većinskom vlasništvu, imati bitnu ulogu u upravljanju kompanijom, a ne kao što je sada slučaj, da njome upravlja MOL, iako bez većinskog paketa.

Dokaz u Washingtonu

Upravo je dokument kojim se Rosnjeft 2003. godine Vladi zahvaljuje na suradnji i izlazi iz procesa privatizacije, kako doznajemo, dokaz kojim Hrvatska u arbitražnom postupku MOL-a protiv Hrvatske u Washingtonu pobija MOL-ove tvrdnje da im je već tada obećan većinski paket, a kako ga nisu dobili, nisu niti mogli investirati u Inu, točnije u njenu modernizaciju.

MOL je, podsjetimo, krajem 2013. godine na Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu pokrenuo arbitražu protiv Vlade RH zbog kršenja određenih obveza i postupaka u vezi s njegovim investicijama u Hrvatskoj. Taj spor, u kojem Hrvatsku tuže jer 2009. godine, sukladno ugovoru sa Sanaderovom Vladom, nije preuzela od Ine plinski biznis, još uvijek traje.

MOL u procesu tvrdi da mu je 2003. godine obećano da će biti većinski vlasnik Ine, a kako se to nije ostvarilo, nisu mogli ulagati u kompaniju. Pismo Rosnjefta, u kojem se povlače iz privatizacije upravo zato što im je Vlada Ivice Račana odgovorila kako većinsko vlasništvo temeljem tadašnjeg zakona nije moguće, dokument je kojim Hrvatska na ICSID-u pobija MOL-ove tvrdnje. MOL je sukladno tadašnjem ugovoru s Vladom imao obavezu modernizacije rafinerija – i sisačke i riječke – do 2006. godine.

Oprečna mišljenja

Na pitanje trebamo li biti oprezni zbog ulaska Rosnjefta u Inu, odnosno Hrvatsku, budući da je riječ o kompaniji u kojoj Rusija ima 50 posto vlasništva, Linić odgovara kako bi taj ulazak, redom, značio ulaganje od milijardu eura u obnovu naših rafinerija, kao i vraćanje sirijskih naftnih polja Ini. »Bila je glupost napustiti ta bogata polja jer je Europa bila naklonjena pobunjenicima.

Velika je šansa da će Rusi ta polja vratiti Ini, što hrvatska vanjska politika ne bi mogla«, kaže Linić, dodajući i to kako bi s Rosnjeftom imali i sigurnu rusku naftu te bi bili konkurentni na Mediteranu. »Budu li obje rafinerije radile, to su velike količine derivata i za izvoz. Sad imamo tržište preplavljeno MOL-ovim derivatima, proizvedenim u njegovim rafinerijama izvan Hrvatske«, zaključuje Linić.

Bivši Mostov ministar gospodarstva Tomislav Panenić pita se, s druge strane, kome će hrvatske rafinerije prodavati svoje derivate, odnosno koji je interes Rosnjefta da u Inu uđe. »MOL je u Hrvatskoj došao do maloprodajne mreže koja mu je trebala, no što je interes Rosnjefta? Nakon velikog ulaganja u rafinerije, kome će prodavati derivate? Tržište je, naime, jako regionalizirano, jer Talijani imaju svoje derivate, Austrija također, Srbija već ima ruski utjecaj pa se postavlja pitanje kamo će derivati iz Rijeke i Siska, koje se ne isplati slati u izvoz na duge staze«, kaže Panenić.

S druge strane, čak i ako proda dio HEP-a kako bi sama od MOL-a otkupila njegove dionice Ine, pitanje je kako bi država vlastitim snagama modernizirala rafinerije. Nikako, odgovara Panenić, dodajući kako su Vladine najave otkupa samo »premosnica«, dok bi na kraju trebao biti pronađen partner koji bi u Ini vodio biznis.

Ruski utjecaj

Postavlja se, konačno, i pitanje hoće li SAD dozvoliti širenje ruskog utjecaja na Mediteranu, pa i preko Ine. U nekoliko je navrata američko gospodarsko izaslanstvo posjetilo Hrvatsku promovirajući LNG terminal na Krku, preko kojeg bi i američki plin ulazio u Europu. Druge konkretne pomoći ili zahtjeva, kažu nam upućeni, nikad nije bilo, a i Rosnjeft je, kažu, »veliki igrač«.

Nakon što je s hrvatskim Prvim plinarskim društvom potpisao ugovor o dobavi plina na deset godina, ni Rosnjeft se više ne zabrinjava hoće li, i kakav će biti konkurentni LNG terminal na Krku. Linić ističe kako, međutim, naš terminal neće imati posla jer su Rusi i Nijemci dogovorili još jedan sjeverni plinovodni krak, a LNG će, kaže, uvijek biti skuplji od ruskog plina.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka