Tanka blagajna

OBOLJELI ZAKINUTI ZA TERAPIJU Lijekovi za multipli mijelom dobili odbijenicu HZZO-a

Ljerka Bratonja Martinović

Novi pristup liječenja inovativnim lijekovima, kakav se primjenjuje u ostatku Europe, vjerojatno bi bio jeftiniji za HZZO  / snimio S. DRECHSLER

Novi pristup liječenja inovativnim lijekovima, kakav se primjenjuje u ostatku Europe, vjerojatno bi bio jeftiniji za HZZO / snimio S. DRECHSLER

Odbijenica je obrazložena time što »visoki troškovi liječenja ne opravdavaju kliničku učinkovitost lijeka«. Liječenje od multiplog mijeloma u Hrvatskoj već godinama zaostaje za ostatkom Europe



Oboljeli od multiplog mijeloma, rijetkog raka krvnih stanica, ostali su zakinuti za tri lijeka koja se u drugim europskim državama u liječenju ove bolesti koriste već godinama. Riječ je o lijekovima nove generacije pomalidomidu, karfilzomibu i daratumumabu, čije je uvrštenje na listu skupih lijekova Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) odbio krajem lipnja. U obrazloženju odbijenice navodi se kako se prijedlog odbija jer »visoki troškovi liječenja ne opravdavaju kliničku učinkovitost lijeka«. Istodobno, liječenje pomalidomidom dostupno je o trošku zdravstvene blagajne pacijentima u 18 europskih država, među njima i susjednoj Sloveniji, a slična je situacija i s ostalim odbijenim lijekovima.


Nema mjesta


Liječenje od multiplog mijeloma u Hrvatskoj već godinama zaostaje za ostatkom Europe. Fond za skupe lijekove HZZO-a ove je godine povećan na 900 milijuna kuna, ali u njemu za mnoge terapije i dalje nema mjesta. Ipak, financijski razlozi na koje se zdravstvena administracija poziva po sudu oboljelih nisu pravi argument za odbijanje novih terapija, jer su »stare« terapije toksičnije i daju lošije rezultate.


– Pacijenti su devastirani viješću da su baš svi lijekovi za multipli mijelom odbijeni. Bolesnici u relapsu, s povratkom ili pogoršanjem bolesti, koji su primili kod nas dostupne terapije više nemaju kvalitetnu terapijsku opciju na listi lijekova HZZO-a, a prognoza takvih bolesnika je vrlo loša s preživljenjem od devet mjeseci. Novi lijekovi imaju brzi početak djelovanja s dobrim sigurnosnim profilom i dobrim rezultatima, a pacijenti u Europi primaju ih već godinama – konstatira Mira Armour, izvršna direktorica udruge MijelomCRO koja u postupcima HZZO-a vidi namjernu diskriminaciju malog broja oboljelih od ove rijetke bolesti.




U Hrvatskoj je oko 600 oboljelih od multiplog mijeloma, a tek manji dio bolesnika, koji su već prošli liječenje po postojećem protokolu prije nego im se bolest vratila, bili bi kandidati za nove terapije. Koliki je točno trošak za zdravstvenu blagajnu teško je izračunati, jer je riječ o bolesti koja kod svakog pacijenta ima različit tijek.



Osim novih lijekova problem su i postojeći lijekovi na listi HZZO-a, bortezomib i lenalidomid, koji se kod oboljelih primjenjuju u kasnijim fazama liječenja, iako uz raniju primjenu daju puno bolji rezultat. Ovi su lijekovi na listu lijekova HZZO-a ušli 2014. godine, s deset godina zakašnjenja u odnosu na Europu, a još uvijek se ne koriste u skladu sa stručnim smjernicama, niti s europskom praksom. U susjednoj Sloveniji potrošnja lenalidomida tako je, unatoč manjem broju pacijenata, triput veća nego u Hrvatskoj. Iz HZZO-a poručuju da je procedura uvrštenja lenalidomida u drugoj liniji liječenja te bortezomiba u prvoj liniji liječenja u tijeku, a dok procedura traje, ne mogu se o njoj izjašnjavati. Zahtjev za odobrenjem ovih lijekova podnesen je, inače, prije dvije godine.



Potresne priče


Zastarjeli protokoli liječenja koji se primjenjuju u liječenju multiplog mijeloma u Hrvatskoj, unatoč vrhunskoj hematologiji smanjuju preživljenje pacijenata s ovom neizlječivom bolesti.


– Oboljeli nam dolaze s veoma potresnim pričama. O tome da se liječenje lenalidomidom prekida iako lijek klinički dobro djeluje, da se bolničke odjele upozorava da ne propisuju »previše«, da pacijenti primaju stare terapije i kad je jasno da trebaju primiti bortezomib. Pacijente koji nisu podobni za transplantaciju liječi se 30-godina starom terapijom, puno toksičnijom i slabijeg učinka od inovativnih lijekova – navodi Armour. Umjesto da im se osigura lijek, oboljelima u kasnijim relapsima nekad se nudi transplantacija matičnih stanica, s malim izgledima za uspjeh, a velikim troškom za društvo. »Promašeni lijekovi su uvijek najskuplji. Novi pristup liječenja kakav se primjenjuje u ostatku Europe vjerojatno bi bio jeftiniji za HZZO, a za pacijente itekako učinkovitiji«, zaključuje Armour.