U iščekivanju

Marin Blažević o Burićevoj prijetnji: Puno sam toga postigao da bih se brinuo oko nekog Hasanbegovića

Kim Cuculić

Moj program je javan, moji dosadašnji rezultati dobro su poznati riječkoj publici – Marin Blažević / Foto S. Drechsler

Moj program je javan, moji dosadašnji rezultati dobro su poznati riječkoj publici – Marin Blažević / Foto S. Drechsler

Ozbiljnije je pitanje zašto bi bilo koji ministar kulture presudno sudjelovao u procesu odlučivanja o intendantu, pa onda i upravi riječkog Kazališta kad Ministarstvo kulture financira to Kazalište s maksimalno dva, nasuprot otprilike 40 milijuna kuna koliko svake godine osigurava Grad Rijeka



Riječko Gradsko vijeće potvrdilo je imenovanje Marina Blaževića na dužnost intendanta HNK-a Ivana pl. Zajca. Vijećnici HDZ-a i nezavisni Hrvoje Burić glasovali su protiv Blaževićeva imenovanja, što nije prošlo bez burne rasprave, pa čak i uvredljivih tonova. Ovim povodom razgovaramo s Marinom Blaževićem, čije imenovanje još mora potvrditi ministar kulture.


Tijekom rasprave na Gradskom vijeću nezavisni vijećnik Hrvoje Burić zaprijetio vam je tehničkim ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem. Ministri kulture inače potvrđuju ili ne potvrđuju intendante nacionalnih kazališta. Može li u ovoj situaciji Hasanbegović donositi ikakve odluke? Što će se u tom smislu dalje događati?


– Ma gledajte, kazalište i izvedbene umjetnosti uopće su predugo moj poziv, u različitim sferama djelovanja; previše sam toga postigao kao sveučilišni profesor, znanstvenik i kreativni producent, afirimirao se u međunarodnim sferama i relacijama koje su tim osobama nedokučive, da bih si uopće mogao dopustiti ozbiljno doživljavati takvu prijetnju ili se zabrinjavati nad potezom nekog Zlatka Hasanbegovića, bio on ministar s »tehničkim« ili »redovnim« ovlastima. Dakle – bit će kako bude, a znam samo da će moj odgovor uvijek biti glasniji, argument uvjerljiviji, a trag u hrvatskoj kulturi i humanistici dublji i trajniji.


Izgubljen jedan spor




Puno ozbiljnije je pitanje zašto bi uopće bilo koji ministar kulture presudno sudjelovao u procesu odlučivanja o intendantu, pa onda i upravi riječkog Kazališta kad Ministarstvo kulture financira to Kazalište sredstvima u iznosu od maksimalno, zaokružimo, 2.000.000 kuna, nasuprot otprilike 40.000.000 kuna koliko svake godine osigurava Grad Rijeka kao osnivač i vlasnik. Taj apsurd je, međutim, tema za razgovor u nekoj drugoj prilici.


Burić je spomenuo i sporove koje je HNK Ivana pl. Zajca izgubio. O čemu je riječ?


– U protekle dvije godine Kazalište je izgubilo samo jedan spor koji je u te dvije godine i pokrenut. Odbijali smo platiti takozvani »dodatak« bivšoj intendantici kao naknadu za njezine »umjetničke doprinose« Kazalištu u svojstvu dirigentice, a tijekom njezina intendantskog mandata. Smatrali smo da ni o kakvim »bonusima« ne može biti govora dok se ne okončaju nadzori nad poslovanjem bivše uprave i pokrenute istrage. Pa je naposljetku bivšoj intendantici nakon sudske odluke ipak isplaćen »dodatak« koji joj je ugovorom pripadao, a mi smo smatrali da joj ne pripada dok se ne raščiste sve okolnosti njezina očito suspektnog poslovanja.


Dakle, nije Kazalište izgubilo neka sredstva koja nisu bila predviđena u financijskom planu. Samo ih je moralo isplatiti prije nego što smo smatrali da treba, ako se uopće bude moralo. Riječ je o obavezama koje zapravo nisu imale veze ni s Oliverom Frljićem niti sa mnom, jer su nastale prije rujna 2014. godine.


Neke Burićeve tvrdnje, a bilo je takvih i ranije, posve su neprimjerene i nedopustive u javnom i bilo kojem drugom diskursu. Mislite li reagirati?


– Taj Burić pokazuje sve ozbiljnije simptome opsesije Oliverom Frljićem, a u posljednje vrijeme i sa mnom. Tužno je, pretpostavljam, kad ti druga strana uskrati očekivanu mjeru pažnje.


Opsežan program


Budući da su protiv vašeg imenovanja bili vijećnici HDZ-a i nezavisni Burić, izjavili ste da ste program pisali upravo za vijećnike HDZ-a. Možete li to pojasniti?


– Pa sastavio sam program, zajedno sa svojim suradnicima, na stotinu stranica u kojem je obrazložen svaki projekt u sljedeće četiri godine, razrađen financijski plan za svaku godinu, po projektima; predočen kadrovski plan po svim granama odnosno ansamblima, predložen i plan investiranja u obnovu Kazališta.


Za razliku od programskih skica na petnaestak do tridesetak stranica koje su predlagali dosadašnji intendanti (Gotovac, Matošević, Šober, izuzev doista Frljića), zapravo sam Kazališnom pa potom i Gradskome vijeću prezentirao studiju razvoja HNK-a Ivana pl. Zajca, uvjeren da će na ozbiljnost ovakve kandidature čak i zastupnici HDZ-a, da ne govorim o neobjašnjeno suzdržanoj Listi za Rijeku, reagirati – ozbiljnom raspravom. Da ćemo izmjenjivati argumente. Na kraju je sve završilo u močvari u kojoj se oni očito beznadno koprcaju.


Moj program je javan, moji dosadašnji rezultati u ulozi ravnatelja Opere dobro su poznati riječkoj publici, pa kada i ta »neprijateljska« strana bude spremna za kompetentnu raspravu – rado ću ih ugostiti u Kazalištu s kojim sam odrastao prije tridesetak godina i odlučio mu se privremeno vratiti.